DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1925 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Pravo žitelja pravoužitnika Krajiških Imovnih Općina. Hâjek Bogoslav [Nova Gradiška/: Pravo žitelja pravoužitnika Krajiških Imovnih Općina. Oslanjajući se na zakonske propise, došli smo u svoje vrijeme1 do slijedećih zaključaka: A. Pravoužitnikom Krajiške Imovne Općine može biti samo potomak obitelji, koja je vršila krajiške dužnosti i obaveze u pogledu davanja vojnika. Taj ujviet sačinjava t. zv. osobnu kvalifikaciju, bezuvjetno potrebnu za s ticanje pravoužitništva kod Krajiških Imovnih Općina. B. Pripaidke pravoužitnika Krajiških Imovnih Općina može uživati samo onaj p r a v ou ž i t n i k, koji i m a d e za uživanje pojedinih tih p ripa đaka propisane t. zv. stvarne kvalifikacije. Te stvarne kvalifikacije, koje moraju posjedovati svi pravoužitnici, dakle i oni s naslova slova d) i oni s naslova slova e) § 2. liap. A. zakona od, 11. VII. 1881. u katastar pravoužitnika zabilježeni, jesu slijedeće: 1. Vlastito kućanstvo (pa makar i u tuđoj kući). 2. Gruntovno vlasništvo oranica i livada. Ove su dvije kvalifikacije bezuvjetno potrebne za ovlaštenje na uživanje svih zakonom predviđenih pripadaka, dakle za ovlaštenje na pogodovno uživanje drvâ (za gradu, za paljenje opeka i vapna i za gorivo), paše i žirenja. Obje te kvalifikacije same za sebe ovlaštirju pravoužitnika na pogodovan užitak pripadka na drvu za gorivo. 3. Neimućtvo kuće, odnosno gospodarske zgrade odnosno vlasništvo neupotrebive kuće ili gospodarske zgrade. Ova kvalifikacija ovlaštuje uz gore (pod 1. i 2.) navedene stvarne kvalifikacije, na pogodovno uživanje pripadaka na drvu za gradu i palenje opeke i vapna za novogradnju kuće, odnosno dotične gospodarstvene zgrade. 4. V 1 a s t n i š t v o kuće, odnosno gospodarske zgrade, koja traži popravak. Ta kvalifikacija ovlaštuje uz 1. i 2. na pogodavno uživanje pripadaka na drvu za gradu i ?. palenje opeka i vapna, za uzdržavanje kuće, odnosno dotične gospodarske zgrade. 5. V,l as tniš tvo domaćeg blaga, koje ovlaštuje uz pod 1. i 2. gore navedene kvalifikacije na pogodovan užitak pripadaka na paši i žirenju. 1 Vidi Šum. list god. 1924. broj 9. str. 447—452. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1925 str. 50 <-- 50 --> PDF |
Pravo žitelja pravoužitnika Krajiških Imovnih Općina. Prispodobimo li te na zakonskim propisima osnovane zaiključke, sa admi nistrativnim odredbama (naredbama i vrhovnim riješenjtma) izdanim u tom pred metu, opazit ćemo vrlo često, da su te administrativne odredbe u protuslovlju s navedenim zaključcima. Usljed toga očito mora da dođe do zbrke pojmova, koja ima vazda za po sljedicu protuzakonitu prikratu ili Imovne Općine ili pravoužitnika. Neka nam bude dozvoljeno istaknuti bar najhitnije takove administrativne odredbe. . a) Rješidba kr. zemalj. vlade, odjela za unutarnje poslove od 28. II. 1898. broj 11.729 navodi, da se za provoužitnike navedene u § 1. si. e) ne tirafeS, da imadu ovlašteno zemljište, već je dovoljno, da imadu kućište i vlastito kućanstvo jer se po § 7. naputka A. zemljištni posjed manji od 6 odnosno 8K rali mora uvjek uzeti kao jedna četvrtina selišta. Ta je rješidba, kako vidimo u očitoj oprjeci sa našim1 gornjim (pod 2.) zaključkom. Kad bi zaključak te rješidbe važio za pravoužitmike s naslova e) § L nap. A. zašto ne bi važio i za one s naslova slova d? Naveden § 7. izrije kom navodi svagda ...... i KVade, kao osnotv izmjere seMštai, pa |e totm van svake sumnje, da se i u rješidbi navedena ustanova tog §-a može protezati samo na posjed u oranicama i livadama. »Nikakav posjed«, na oranicama i livadama nije »manji«, već je upravo »ni kakav« posjed na oranicama i livadama, — pa po tom ne može pasti pod udar navedene ustanove § 7. Koju bi svrhu imala ustanova predposlednje stavke § 4. nap. A., po kojoj su gruntovne oblasti imale izkazati gruntovni posjed u točki e. § 1. nap. A. navedenih pravoužitnika, kad se od tih pravoužitnika ne traži, da imadu ovlašteno zemljište? U § 4. nap. A. nije doduše izrijekom govora O´ posjedu na oranicama i livadama ali se prema ustanovi točke c. § 3. nap. A., po kojoj su gruntovne oblasti imale uvrstiti gruntovni posjed u oranicama i livadama pod a) i b) (tamo) označen´h vlastnika; i iz ustanove točke b) § 7. istog naputka ne može na ino nego zaključiti, da se u tom § 4. može raditi samo i isključivo o posjedu na livadama i oranicama, i to tim više, što nigde u odnosnim zakonskim propisima nije propisano, da se imiade koja druga vrst posjeda (na pr. kućišta!) popisati. Ne smije nas zavesti okolnost, što u navedenim točkama a) i b) § 3. nap.. A. nisu spomenuti vlasnici navedeni pod točkom e) § 1. nap. A., jer valja uvažiti da gruntovne oblasti u času kad su imale udovoljiti odredbi navedenog § 3. ne bi bile kadre uvrstiti i posjed pod točkom e) § 1. navedenih pravoužitnika, jer u gruntovnim knjigama nije bilo ubilježeno, koje od u njim navedenim obiteljih, koje nisu sačinjavale krajišku zadrugu jesu, a koje od njih nisu vršile krajiške dužnosti i obaveze. Ta se okolnost imala odrediti tek na temelju § 4., pa su zaista gruntovne, oblasti, čim se je to odredilo, bile pozvane (predposljednjom stavkom § 4. nap. A.) da (naknadno) iskažu gruntovni posjed i u § 1. si. e) navedenih pravoužitnika. b) Prema rješidbi kr. zem. Vlade, odjela za unutarnje poslove od 4. III. 1914. br. 8695 potrebit je za izvršenje prava pravoužitmctva (§ 1. si. d) još i realni uvjet, naime vlasništvo kuće. Prema rješidbi pokrajinske uprave, odjela za narodno gospodarstvo od 24. XI. 1922. broj V.—77. molitelj za stečenje krajiškog pravoužitničtva teme |
| ŠUMARSKI LIST 12/1925 str. 51 <-- 51 --> PDF |
Pravo žitelja pravoužitnika Krajiških Imovnih Općina. 749 ljern § 1. si e) nap. A. nije vlastnik kuće , pa mu stoga manjka realna kvalifikaciji! uvjetorv´ana gore cit. naputkom, A. od godine 1881. Obje su te rješidbe u očitoj oprijeci sa gornjim našim: zaključkom (pod 3), ako prem je posve van sumnje, da pravo na drvo za gradu i pailenje opeka i vapna za novogradnju ;kuće, može ima Mi samo onaj, ko§i neima kuće. Napokon i onaj koji ima neprikladnu (za stanovanje) kuću, ne ima kuće (za stanovanje). Uz to su drva za gorivo, pa paša i žirenje potrebni za podržavanje kućanstva, a ne kuće, kao što može imati potrebu na drvu za, gradu i t. d. za novogradnju i uzdržavanje gospodarskih zgrada i onaj, koji ne ima vlastite kuće. Ako i jesu svi pripadnici praovužitnika zakonskim propisima vezani na vlastito kućanstvo, ipak nije u zakonu od 11. VII. 1881. nigdje propisano, da se imadu upisati kuće pravoužitnika, što bi bilo svakako moralo biti propisano, kad bi bilo ovisno o okolnosti, dali koji pravoužitnik ima kuću ili îe neima, — hoće !i ga se (u opće) zabilježiti1 u katastar pravoužitnika ili ne će. S´ tih istih razloga u očitoj je oprijeci sa, zakonskim propisima i rješidba kr. zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove od 16. I. 1909. broj 68.658., po kojoj pravoužitntk, ko samo-građevno´ drvo; zai tu kuću i gospodarstvene zgrade. Uz to što ta rješdba niječe pravoužitmiiku, koS vodi: kućanstvo (u svojoj drugoj ili u tuđoj kući) pravo na drva za gorivo, — ona mu daje ..... na građevino drvo za tu kuću, — ne čineći razliku u tom, da li je ta kuća naseljena po drugima, t. j . u najam dama ili ne. Ako je ta kuća, za bud kakove koristi u najam dana, onda pravoužitnik po točki d) § 6. nap. A. neima nikaikovog prava na potrebštine drva, — jer je ta kuća u smislu te ustanove neosporno prometna zgrada (Spekulatioins-Gebâude). c) Ponovno po nama cdsuđena naredba kr. zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove od 10. VII. 1888. broj 23.530 .. 1887. sadržava uz dosad navedene, još jedan zaključak koji se očevidno kosi sa zaikoniorm Karakteristično za tu naredbu je, da se taj zaključak kosi upravo sa zakonskim propisom, ko}! ]e u toj istoj naredbi naveden, — baš kao podkrijepa tora zaključku. Pomenuti odlomak te naredbe glasi: »Ako bi naime A. i B. neimajuć . jedan podpuno 2/« selišta, nego samo 16 jutara, uneseni bili u katastar, svaki samo sa X dijelom pravoužitništva, pa ako bi iza toga A. i B.-u prodao 6 jutara, tada bi po sporazumku stranaka ili . dio pravoužitništva A-ova imao preći na B-a ili bi morao ostati pod A., jer se taj dio po § 15. naputka A. neda dalje dijeliti. Ako bi nastupio prvi slučaj, tada br nastala samo u toliko promjena, da se u katastru na mjesto A. unese B. kao pravoužitnik u K dijela, koji je dotle pripadao A-u, te bi po tom B., uzeo u obzir na % dio, uživanja, koji je od prije imao, P´ ostao užitnikom 2/« dijela«. Okolnost ona, da bi B. uslijed kupa toga imao 22 jutra, sama po sebi nebi dovoljna bila, da B. steče pra-vo novom Yi dijela uživanja, a to stoga, što bi se to protivilo onom u § 14. naputka postavljenom načelu, po kojem se kod sastav Ijanjai katastra pravoužitnika pronadjeni broj cijelih, tri četvrtine, dviije četvrtino i jedne četvrtine selišta, pedniposto umnožavati ne smije. Prema gornjoj obrazložbi B. je postao užitnikom (novo osnovanog) L´/´´ dijela; — upravo protivno ustanovi cit. § 14. nap. A. 4 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1925 str. 52 <-- 52 --> PDF |
750 Pravo žitelja pravoužitnika Krajiških Imovnih Općina. Uz to je tu s vida pušteno, da .* selišni pripadak + % selišni pripadak nije nipošto jednako "/´ selištnom pripadku. i da je u tom slučaju B. prikraćen. Nejasna je i rješidba ... zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove od lu. X. 1905. broj 48.135, po kojoj: »Pravoužitniku, koji prikupi vakantni posjed, pripada veći stupanj pi avoužitničke kompetencije, ako njegov cjelokupni sehštni posjed imade, površinu, koju zakon traži za taj veći stupanj kompetencije«. Ta se rješidba dade u sklad dovesti sa cit. § 14. naputka A. samo tako, da se pod većim stupnjem kompetencije, u gornjem primjeru kod B-a smatra kompetencija od dva . se´lišna prlpadka. A to se može, pošto u tom slučaju ima cjelokupni B-ov selištra posjed površinu, koju zakon traži, za taj stupanj kompetencije, jer mu površina leži unutar granica 1[H° — 24 (odnosno 34) rali. odnosno jer površina . selišta iznosi 1[]0 — 12 (odnosno 17) rali. Očito je, da su u navedenom primjeru B-a morala zapasti oba (do sad postojeća) pripadka, t. j. : .* + % selišta, jer jedino tim pr-većanjom ne bi bio po. vređen zakon. d) Rješidba kr. zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove od 4. III. 1914. broj 8695 odlučuje, da se molitelj, koji potiče iz obligatne krajiške zadrugeima uvrstiti u pravoužitnički kataster Imovne Općine, kompetencijom jedne polovine od jednog četvrt selišta, jer je u polovini vlastnik Kako prva stavka § 15. .... A. izrijekom propisuje, da: »dio uživanja jedne četvrtine selišta nije nipošto djeljiv«, — ta je rješidba u očitoj oprijeci sa zakonom. e) Konačno neka nam je dozvoljeno naglasiti, da su administrativne odredbe, glede nadležnosti rješavanja sporova o pravoužitništvu Krajiških Imovnih Općina u 2. i 3. molbi u eprjeci sa zakonskim propisima. Propisa, po kojima bi bile nadležne rješavati uto-ke podnesene proti odlukama prve molbe, vlasti koje nisu predpcstavljene onoj vlasti, koja je izdala odluku prve molbe neima, — niti je u kojem zakonu propisano, da su gospodarstvenim uredima Imovnih Općina pretpostavljene vlasti i Županijski Upravni Odbori i bivši Odjeli za Narodno Gospodarstvo. Pravoužitničko pravo Krajiških Imovnih Općina zasjeca u područje prava i šumskog gospodarstva, pa je po tom očito, da u tim pitanjima mogu vrhovna rješenja izdavati samo vrhovne pravne i šumarske vlasti sporazumno. Sve to nas vodi, do zaključka, da propisi 0 pravoužitništvu Krajiških Imovnih Općina upravo traže što s k o r i i u i što radikalniju reviziju samih sebe |