DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1925 str. 42     <-- 42 -->        PDF

740 Praktično uređivanje šuma.


U neizvjesnim slučajevima prepušta se riješenje toga pitanja bu


dućnosti. Ne može li mlađa mala sastojina da podnese oduzimanje za


štite od vjetra, još će uvijek biti dovoljno vremena, da se ta sastojina


posiječe.


Obično je neophodno nužno, da se o tome odluči na licu mjesta,


u samoj šumi. Pregledavanje sastojinskih rubova i ostalih mjesnih


prilika dovesti će istom do sigurnoga zaključka, da li i u koliko po


stoji pogibelj od vjetra i kako će po prilici biti velike žrtve, koje za


htijeva sječni poredaj.


Pod sječnim poređajem razumijeva se smjer, u kojem


sječe — protivno smjeru glavnoga vjetra — napreduju. Veće se sa


stojine raspadaju u pojedine manje godišnje sječe. Budući da je vo


đenje malih sječa zbog mnogih razloga probitačnije, to će rijetko


nastupiti slučaj, da se oveća sastojina posiječe na jedamput. Mlađa


sastojina, koja u smjeru vjetra leži pred sječivom sastojinom, spada


istome sjekoredu. Isto i sastojina pred njom, ako je od nje mlađa.


Stoji li pako pred sastojinom starija sastojina, otvara ona novi


sjekcred, tvori dakle zasjek, ma se tu sjeklo istom za nekoliko de


cenija.


U nacrtu tvore n. pr. sastojine 5 d h, onda e f g j sjekorede. 51
pako je sjekored za se, jer će se ovdje počet sječom svakako prije
nego li u h.


Pod sjekoredo m dakle razumijevamo niz sastojina od jednoga
zasjeka do prvoga susjednoga, koji leži u smjeru glavnoga
vjetra. Sjekored može biti sastavljen od jedne ili od više sastojina,
a označuje se u sastojinskom nacrtu ili u posebnome nacrtu sjekoreda
strjelicom, koja gleda protivno smjeru glavnoga vjetra. Međe pojedinih
sječa stoje okomito na ovim strjelicama n. ... u odjelu 7 sječna međa
između 7c i 7e.


Razmatranjem sastojinskoga nacrta, koji je nadopunjen strjelicama
sjekoreda, ili razmatranjem same sastojinske karte upoznati će
uređivač, da li se zasjeci, određeni za po prilici 20—30 godina unaprijed,
mogu- bez daljnjega provađati ili ne.


0 tome, kako se ocjenjuje opasnost od vjetra pogledom na zasjeke,
koji se imaju provađati prvih dvaju decenija, bilo je već gore
govora.


Uređivač pako mora da misli unaprijed, mora dakle da uoči već
sada one zasjeke, koji će se provađati za 10 do 45 godina. On će dakle
u šumi sa 100 godišnjom ophodnjom obratiti pažnju na 60—80
godišnje sastojine i ocijeniti, hoće li se one u svoje vrijeme moći zasjeci,
a da se njima ležeće sastojine ne dođu u opasnost od vjetra.


Postoji li takova opasnost za sastojinu, koja još nije prestara
(pri omorici, ako sastojini još nema 40 godina), postići ćemo njenu
otpornost proti vjetru rubnim sječama, zasjecima ili opsjecima.


Ovo se provodi tako, da se sa ruba starije sastojine poeijeku
pojedina stabla ili cijela pruga od 10—20 m širine, da rubna stabla
mlađe sastojine, koja se ima da zaštiti, zadrže svoje duboke grane
i tako postanu otporna proti vjetru.