DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1925 str. 8 <-- 8 --> PDF |
636 Krajiške Imovne Općine. Daljnja istraživanja u pogledu zdravosti odnosno izdržljivosti starih hrastika treba nastaviti prije sastavka posebne osnove za njihovo iskorišćenje prema izloženim načelima. Uprava Općine nije mogla provoditi gospodarsku osnovu u onom pravcu, da se god. 1934. proda zadnje staro hrastovo stablo i da se po tom opterete pravoužitnici taksom i ako je prijašnji taksator uporno insistirao na tomu, da se god. 1923. mora prodati po osnovi osim 15 sječina i sječina Istočne Kusare, dok smo mi odredili prodaju samo devet lošijih sječina, skoro toliko, koliko je trebalo. Da se iznijelo na prodaju više sječina, ne bi se postigla tako visoka cijena, što su nam potvrdili i sami trgovački krugovi na dan dražbe. Znamo i to, da je slavonska hrastovina sve sluiplje drvo i samo zbog velikog pada našeg novca nisu postignute veće cijene za našu hrastovinu, kako je to pred rat bilo u izgledu. Istom predprošle godine postignuta je ona predratna cijena. Nema ni izgleda, da bi konkurencija mogla naškoditi našoj hrastovim. Nje nestaje i onaj, tko bude razumno i postepeno posljednji prodavao, prodaće najbolje. Istina je, da se računskim putem dade dokazati, da je opravdano stvarati velike novčane glavnice, čijim bi kamati ma navodno Imovna Općina trajno sve godišnje potrebe pokrila, no takav je račun u toliko nesiguran, jer se ne može stalno tvrditi, da će i u daljnjoj budućnosti recimo jedan prostorni metar ogrijeva stajati bar približno jednako kao i danas. Kad bi cijene tako stalne bile i kad bi takovo gospodarstvo, i ako je ono daleko jednostavnije i ugodnije od bilo koje vrsti ekonomije, davalo garancije za mnogo vremena unaprijed, van sumnje je, da bi se našlo vrlo mnogo malih i velikih posjednika, koji bi sve svoje nekretnine unočili i od kamata živili. Naprotiv vidimo, da nam život to ne potvrdjuje, a mi moramo tražiti sigurnu bazu. Finansijski i bankovni stručnjak dr. Belin izjavio je nedavno, da nam visoki kamatnjak kraj niskoga kursa vrijednosnoga papira mnogo ne vrijedi. Nema sumnje, da će se i po novoj osnovi o iskorišćavanju starih hrastika upotrebiti kraće vrijeme za sječe na bazi i načelu skraćenog uporabnog doba. Koliko će to vrijeme iznašati, odlučit će zdravstveno stanje količina i uporabiva vrijednost pojedinih hrastika. Takav užitak dijeli se na redoviti godišnji i na predhvat ili užitak prije reda odnosno na neispravno nazvani vanredni užitak. Prema dosadanjem stanju stvari i dosadanjoj praksi, kako je rečeno, trošeni su redoviti užitci, redovite potrebe, dok su glavnice unovčenih predhvata i ako legalno ali pogrješno ulagane pod naslovom »nepotrošive« glavnice. Dok bude starih šuma za prodaju, kupovati će se iz kamata od dobivenog novca za te šume drvo i pokrivati redovite potrebe. Kad jednom tih hrastika nestane i kad u šumama ogrijevnog drva dovoljno ne bude, početi će se trošiti i uložene glavnice u razmjeru i vremenu, koje je potrebno da iz istih šuma dobijemo nove, po mogućnosti što veće prihode za pokriće potreba pravoužitnika. Razumije se samo po sebi, da će se takove glavnice ulagati u prvom redu u državne vrijednosne papire a djelomično i drugih domaćih zavoda, no iz toga ne slijedi, da se za volju što veće glavnice moraju u što |