DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1925 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Krajiške Imovne Općine. 635 Po propisu stare gospodarske osnove sjecene su sve te šume bez obzira, jesu li bolje ili lošije, zdrave ili natrule, prema tomu, kako su po osnovi — a po Hartigovoj metodi — bile na redu u tako zvanom skraćenom uporabnom vremenu ili tačnije rečeno, predhvatom. umjesto, da su sastojine redovito čišćene vadjenjem suhih, polusuhih i bolesnih stabala po svim šumama, a zatim sječene slabije i konačno najbolje šume, bez obzira na to, što slabije prirašćuju i slabe. Sve dok to nije uprava u godini 1923. obustavila, vršio se striktno propis gospodarske osnove a tim nanašala Imovnoj Općini osjetljiva šteta, jer su suha i bolesna stabla i dalje propadala, čekajući na svoj red i po više godina, a sjekla se vrlo zdrava šuma, koja je na redu i ako je mogla da još godinama čeka na sječu. U šumi Čunjevci bilo je još godine 1924. preko 1000 suhih stabala sa sadržajem od preko 5000 m3. ali ta se stabla nisu smjela sjeći, jer nisu po osnovi bila na redu. Takova su stabla doznačivana kadkad i pravoužitnicima na račun gradje i ogreva i ako> se istovremeno za susjedna sela dobavljala gotova bukova gradja iz Pleterničkih šuma. Ne razumijem, zašto se sastavljaču takovih osnova žurilo, a zašto se nadležnim faktorima i danas žuri, da se sve te stare hrastove šume što prije unovče i nabave vrijednosni papiri. Nije mi poznato, da bi koji stručnjak tu bržu sječu stručno temeljito obrazložio. Pred 20 godina uvjeravalo se, da su hrastici na granici svoje starosti i da ih se ne isplati držati t. j . da gubimo tim, što se ne ........ Danas, poslije 20 godina, vide stručnjaci, da nema velike razlike u izgledu tih hrastika a nema je ni stvarno, o čemu su nas i trgovački krugovi uvjerili, koji su te šume pred više od 20 godina izradjivali. Postotak sušenja hrastika nije pojava poznijega vremena, jer se u tim hrasticima nalazilo sušaca i pred više od 50 godina isto onako, kako se to opaža i u mladjim hrastovim sastojinama. Ispitujući zimi g. 1923. 24. zdravost nekih hrastovih sječina, nismo se uvjerili, da počimaju naglo propadati. Istina, ne prirašćuju, jer u istom razmjeru u vrhu propadaju. Jedina je šteta, što ih na jutru nema više od 10 do 20 komada i što više od polovice površine ne nosi direktnu korist Imovnoj Općini već indirektnu, jer pravoužtnici imaju tamo vrlo dobru pašu i žirovinu, dok bi sa šumskog gledišta mnogo korisnije bilo, da se moglo na tim silnim hrastovim površinama pošumiti slobodno tlo sa jasenom, brijestom, topolom, grabom, već prema tomu, kako to mjesne prilike dozvoljavaju. To bi se izvršilo samo na onim površinama gdje bi se moglo takovo tlo, kad se posjeku stari hrastici i mlada šuma, izdavati u zakup kroz nekoliko godina i tim pokrivati troškovi krčenja, buduće sadnje, kao i gubitak na prirastu za vrijeme zakupa. Ili, ako to ne. trebalo je nastojati, da pravoužitnici u takvim šumama, gdje je obilna paša i žirovina i gdje se iz toga razloga ne može uzgajati tako potrebno ogrijevno drvo, plaćaju izvjesnu pristojbu, kako bi se naknadio gubitak zbog slabije proizvodnje drveta. Zadatak je Imovnih Općina, da u prvom redu proizvode ogrijev. U koliko bi pravoužitnici za volju veće paše bili voljni, da se odreknu odgovarajućeg dijela ogrijeva, ne bi trebali plaćati takse za pašu. |