DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1925 str. 10     <-- 10 -->        PDF

638 Krajiške Imovne Općine.


dina sve šume pročistiti, prorediti i podmiriti više godišnji zaostatci
na ogrijevu.


Moram spomenuti, da su izaslanici bivšeg šumarskog odsjeka
najoštrije osudili postupak prijašnje naše taksacije sa mladim šumama
i branjevinama, a naročito pogledom na iskorišćenje starih hrastova.


Vrlo je pogriješno, što se Brodska Imovna Općina nije dovoljno
starala, da se osigura sa ogrijevom iz državnih i privatnih šuma, kako
je to učinila Drugobanska Imovna Općina.


Odmah u početku g. 1919. mogle su se ugovorom sa državnim
erarom osigurati veće količine ogrijeva na duže vrijeme. Da se to
učinilo barem za pravoužtnike Općine i okolišna sela, ne bi se iz Pleternice
moralo dovažati skupo ogrjevno drvo. Ovako Općina mora kupovati
ogrijev kod državne šumske uprave na dražbama kao svaki
drugi trgovac i nije sigurna, hoće li kad što kupiti. Onaj ogrijev,
koji je imao stići iz Pletemice za krajeve u blizini državnih šuma,
mogao se prodati i tim uštediti troškove dovoza državnom željeznicom
a za dobiveni novac kupiti nešto više ogrijeva kod državne šumske
uprave. Moglo se pokušati i sa zamjenom sa državnim drvima,
koja se šalju u Beograd, tako da bi Imovna Općina svoja drva slala
u Beograd, a država svoja u šumi prepustila Imovnoj Općini. Slično
se mogla osigurati i stanovita količina gradje u drž. šumama za pravoužitnike
a ona gradja, koju Imovna Općina šalje iz Latinovca za
pravoužitnike, koji živu u blizini državnih šuma, takodjer bi se prodala
u Latinovcu kao ogrijev.


Krajevi južno od Andrijevaca, oko 18 sela vrlo su oskudni na
šumama. Djakovačko vlastelinstvo, čije šume graniče sa imovno-općinskim,
nudilo je Brodskoj Imovnoj Općini na prodaju kroz više godina
godišnje oko 20.000 kubika ogrijeva i nešto gradje. Tim bi gotovo
cijela potreba tamošnjih sela bila podmirena. Tadašnja uprava
nije htjela da »špekulira«, već je smatrala za svoju dužnost kupovati
sa strane skupo ogrijevno drvo i istovremeno iz ruku puštala gotovo
jeftinje drvo. Tako danas umjesto Brodske Imovne Općine izvozi ta
vlastelinska drva jedna firma svojom željeznicom kroz naše šume
sagradivši u Andrijevci pilanu.


Grad Zagreb eksploatisao je u blizini posjeda Brodske Imovne
Općine Rakodzajevu šumu za vrijeme rata i vozio ju svojom šumskom
željeznicom u Veliku kraj Požege. Kao susjedu ponudila je
gradska općina Imovnoj tu željeznicu i Ministarstvo ponudu preporučilo.
Brodska Imovna Općina nije htjela da kupi tu prugu i ako su
uslovi bili povoljni a za koju godinu morat će se tamo graditi nova
šumska željeznica sa velikim troškom.


Isto se tako moglo prije lakhše osigurati i uštediti par stotina
hiljada kubika drveta kupujući drva od vlastelinstva nuštarskog i
grofa Eltza, ali, na žalost, nije bilo ni malo spretnosti ni nastojanja,
da se uštedi, gdjegod je moguće. Pred očima u Novim Jankovcima
prodana je veća šuma istog vlastelinstva a uprava se Imovne Općine
nije pobrinula, da kupi tu šumu, koju bi sami pravoužitnici u više
godina radili i vozili, već je naprotiv u pomanjkanju drva posječena