DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1925 str. 8 <-- 8 --> PDF |
562 Krajiške Imovne Općine. I na ovo pitanje nismo mogli ranije naći pravilnog rijesenja, koje bi odgovaralo odnosu članova Imovne Općine prema svojoj zajednici. Član Imovne Općine ima pravo i po intenciji zakona za Imovne Općine, da mu se doznaci u šumi na panju (bliže ili dalje) pripadnost na građi, ogrijevu i paši. On ima radnu i voznu snagu, a zimi i vremena, da sam drvo usječe, preradi i izveze. On se mora pokoravati, a redovno se i pokorava, ako se odredi šumska taksa na drvo ili ako se snizi pripadnost. Ovo je sve u saglasnosti sa zakonskim propisima a odgovara i shvatanju seljaka. Ali njegovom shvatanju nije odgovarao postupak po kojem šuma u blizini njegova sela nije sječena ili je već sasječena iz razloga, korisnih cijeloj Imovnoj Općini a on je morao ili mora, da plaća neku pristojbu za drvo, što ga uprava za njega sa strane nabavlja, jer mu u blizini ne može doznačiti drvo iz rečenoga razloga. Ili, on nije odobravao, što se skupocjena hrastovina prodaje trgovcima, a on zbog toga mora još plaćati doprinos za drva i t. d. Stoga pravoužitničke zadruge i obitelji Brodske Imovne Općine nijesu ništa plaćale za izrađeni ogrijev građu, dobavljenu sa strane ili iz prikupljenih šuma, a postavljenu na skladištu ili željezničkoj stanici. — Pravoužitničke općine, crkvene, školske, upravne i ako su se tomu protivile, plaćale su punu odštetu za izradbu i dovoz ogrijevnog drveta po izričnoj odredbi nadzorne vlasti, koja je opetovano upućivala upravu Imovne Općine, da traži takovu odštetu cijelog ili dijela odštete i od pravoužitničkih zadruga i obtelji. Šumsku taksu na panju naravno nisu plaćale. Ovo traženje troškova izradbe i dobave za sve pravoužitnike bez razlike nije posve ispravno i ako bi se moglo pravdati takvo traženje od pravoužitničkih općina, koje su i onako sve drvo za crkve, škole i općine, doznačeno im u obližnjim šumama davale na izradu a često i privažale po poduzetniku, jer u svakoj upravnoj općini ima i nepravoužitnika, koji se koriste crkvom, školom i općnom. Ali kad bi se usvojilo moje mišljenje, da se idejno šume podijele u interesne sfere pojedinih sela, odnonso sastavi katastar trajnoga ušumljenja, pitanje nije teško riješiti. Za ono potrebno drvo, što ga pravoužitnik ne može dobiti iz svojih šuma, dobit će iz zajedničkih objekata ali uz naplatu jednoga dijela ili cijelih troškova prema općem stanju Imovne Općine. Bit će mu na volju, da manjak traži ili ne traži. Teoretski uzeto nisu pravoužitnici Brodske Imovne Općine bili dužni davati nikakov doprinos u ime troškova za izradbu i dopremu drveta, jer su stare hrastove sastojine iskorišćene skraćenim uporabnim vremenom i pretvorene u novčane glavnice. Kad bi postojala danas i nepotrošria glavnica od 50 miljuna zlat. kruna, ne bi ovo pitanje trebalo raspravljati. Ali pošto tog više nema, moramo računati sa faktičnim stanjem i financijskom mogućnošću Imovne Općine općenito, a naročito s obzirom na položaj budućih generacija prema Imovnoj Općini. Dobrotom uredništva iznijeti će se pred stručnu javnost neki inetresantniji fragmenti iz istorije uprave uređenja šuma Brodske |