DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1925 str. 70 <-- 70 --> PDF |
624 Lovstvo. Odjel jedanajsti pruža nam krasne zbirke jelenskog i srnećeg rogovlja, od kojih je spomena vrijedno rogovlje nepravog srnjaka osamnajsterca, izloženo po g. Dr. V. pl. Vučetiću iz Martijanca. U istom odjelu zastupana je i Vojvodina po državnom dobru Belje. Ovi su izlošci vrijedni svake pažnje, jer svojom rijetkošću i ljepotom nadmašuju mnoge izloške u izložbi. Tu vidimo krzno gorostasnog vepra, koje je zapremilo skoro cijelu jednu stijenu, zatim ukusno složenu zbirku veprovih kljova, dok nam odbačeno rogovlje jelena godišnjaka do jelena dvadeseterca prikazuje godišnji razvoj rogovlja. Odjel dvanajsti i trinajsti zauzela je Vojvodina po izlagačima gg. Tripolski iz Baca, Valentića iz Apatina, markize Palaviccini i grofice Schônborn iz St. Futoga. Možemo mirne duše reći, da je Vojvodina ovim izlošcima dostojno zastupana. Tu vidimo prekrasnog rogovlja jelena srnjaka, plastičnih preparata svih mogućih životinja naše lovne faune, raznih slika iz lovačkog života, kao i lijepo prikazanu statistiku lova. Naročito moramo upozoriti na vrlo zanimivu seriju odbačenog, a po tom montiranog rogovlja jednog jelena iz godine 1909., 1910., 1911., 1912. 1913i 1914., koje posljednje godine je isti jelen i ubijen, kao 22-terac. Po razvitku rogovlja opažamo odmah, da je to jelen odhranjen u zvjerinjaku, ali i pokraj toga nam razvoj njegovog rogovlja pruža lijepu sliku, iz koje vidimo kako se u samih šest godina rogovlje silno pojačalo. Koliko su nas dosadanji odjeli sa svojim izlošcima napunjali veseljem zbog ljepote izložaka, to nas odjel četrnajsti baca u duboko razmišljanje. Ovdje su se u svojim ogromnim dimenzijama pružile pred nama kosti lovnih životinja, koje je diluvijalni čovjek svojim primitivnim oružjem lovio i njihovim se mesom hranio. Uz ogromno rogovlje losa, stoji rogovlje jelena orijaša — uz lubanju špiljskog medvjeda, leži rebro mamutovo — uz lubanju Rhino^ cerosa, šupljim očima u nas gleda lubanja bizona — a pokraj svega model diluvijalnog (krapinskog) čovjeka. I u sebi se moramo nasmijati sebi samima, kad pomislimo, sa kakvim usavršenim i ubojitim puškama polazimo mi danas u lov, na nedužne trčke, jarebice, zečeve, divokoze itd. a sa kakvim neznatnim i slabim oružjem je lovio naš praotac one grdosije od životinja. U istom odjelu vidimo divnu i skupocjenu zbirku starog oružja, koje je izložio g. Praunsperger iz Zagreba. Vidimo razvitak njegov od prvog luka i sulice do prekrasne puške. Upozoriti nam je, da je izloženi luk sa strijelicom jedini primjerak, za kojeg se zna da potječe iz naših krajeva i to sa Mohačkog polja. Tu vidimo i krasne pištolje na kremen, koji su bili u posjedu grofova Zrinski. Ova zbirka je zaista i zaslužila zlatnu kolajnu, koju je dobila. Pokraj predhistoričkih životinja, koje je izložio geološki odio narodnog muzeja, vrlo nam dobro dolaze za poznavanje tragova, izlošci tragova pernate i dlakave divljači, otisnute u skraćenom pijesku, a koje je izložio šumarski fakultet u Zagrebu. To vidimo tragov» divljači (trčke, fazana, jarebice, divlje mačke, kune, vidre, zeca, lasice, srne, jelena, vepra itd). u raznim njezinim kretnjama, t. j . u mirnom |