DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1925 str. 66 <-- 66 --> PDF |
620 Lovstvo. I pred tim kolosom pada nam i nehotice na pamet pisana predaja, da je i jedan od naših slavnih banova iz obitelji Zrinski, ispustio svoju plemenitu dušu, rasparan kljovama ovakove grdosije. Puštajući prošlost, vraćamo se opet sadašnjosti, jer nam na se svraća pažnja divlja mačka, koja se pokraj izvora ispod vrletnih stijena stisnula na jednoj grani, vrebajući na brbljavu sojku, koja poviše nje sjedi. Ne čekajući hoće li sojka svoju brbjavost platiti glavom, polazimo dalje i dolazimo do vrletnih stijena, u donjim regijama obraslim visokim omorikama, dok joj vrhunac ozelenjuje bor i klekovina. Kako ni jedan goranin nije obukao svoje »bergštajgere«, a oni iz plodnih ravnica respektirajući strmine i visove, zadovoljavamo se svi, da gorsku faunu pogledamo odozdo. I gle, u dubokom brlogu kojeg donekle zakriva debela omorika, smjestio se medonja, čekajući da pane noć, da podje gundjajući svoju medvjed ju pjesmu, potražiti koji dobar zalogaj. Kakvom je vjernošću to prikazano neka nam služi i to, da je i omorika pred brlogom ogrebena medvedjim pandžama, dok su više grančice, koje je medo trebao za svoj ležaj — otkinute. Dok ovako promatramo medu i njegovu okolinu zapažamo gore na omoriki velikog tetrijeba, gdje sa visoka baca zaljubljene poglede svojoj koki, koja pod omorikom čeprće. Da ih ne bunimo u njihovom miru polazimo dalje i susrećemo kradljvca naših kukuruzišta i vinograda — jazavca, baš u času, kada se sprema da nam umakne u svoje duplje. U njegovoj blizini sjede dvije kune, kao da se čude, odakle najednom u njhovoj blizini toliko užurbanih ljudi. Malo dalje smjestile se šumske sove i ušara velika, dok na rubu nizinske šume vidimo razne druge grabilice kao škanjce mišare sa pljenom u kljunu. Pokraj njih ispod pećina kopkaju po tlu vrane i gavranovi, nemareći za one dvije lisice, koje se malo podalje igraju. Ni same stijene vrletnih gora nisu bez života, jer eno gdje su se uz klisuru na izbočenom kamenju udobno spustile dvije jarebice kamenjarke i galica crvenokljuna. U dubini klisure smjestio se čagalj, kojeg još podosta ima na poluotoku Pelješcu i na Korčuli — a koji je po srodstvu bliz našem vuku. Nu bilo pravog lovca počelo je da brže udara, kada je bacio pogled na vrhove stijena gdje je ugledao dvije ponosne divokoze, od kojih jedna želi da vratolomnim skokom predje na drugu hridinu. A tamoi visoko, izvan dohvata pušcanog hitca smjestio suri orao i kraljevskim mirom promatra, što se oko njega zbiva. Uz suroga orla vidimo i bjeloglave lešinare i zera bradaša, gdje sjede na liticama ili u veličanstvenim lukovima kruže iznad vrletnih stijena. Ovim bi ukratko prikazali glavnu skupinu, koja se prostire sredinom izloženog prostora, na površini od preko 500 četvornih metara. Njezina ljepota i vrijednost leži u tome što su ovdje dovedeni u potpuni sklad flora i fauna sa životom i običajima životinja. |