DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9/1925 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Broj 9. »Šumarski List« Godina 49. Ing. Andrija Perušić [Ogulin] : Krajiške Imovne Općine. (Prilog uređenju uprave i gospodarstva sa šumama Krajiških Imovnih Općina s naročitim osvrtom na Brodsku Imovnu Općinu). U našoj stručnoj javnosti ne raspravlja se danas o Krajiškim Imovnim Općinama onoliko, koliko bi trebalo. Nekada iziđe u Drvotršeu po koji članak, a u političkim novinama polemizira se ponekad s partijskog i ličnog gledišta. Imovne su Općine seljački instituti svoje vrsti, s površinom od preko 620.000 jutara, reprezentuju ogromnu vrijednost a vrše jedan dio zadatka, što inače u većem dijelu naše Kraljevine tereti državne šume, jer podmiruju zemljoradnike ogrijevom, građom, pašom po čl. 41. Ostava. Stoga zaslužuju veću pažnju. Ja sam o njima napisao više raspravica, što u našem stručnom listu, što u drugoj štampi, i iznio pred javnost neke misli i predloge, o kojima je trebalo raspravljati. Raspravljalo se o njima nije, prema čemu bi se moralo smatrati, da stanje kod Imovnih Općina nije nepovoljno. Osim prekida od 3 godine služim već 18 godina kod imovnih Općina u ravnici i planinama, pa mogu — na osnovu ličnog poznavanja stvari — uvjeriti čitaoca, da stanje Imovnih Općina ne zadovoljava. Trebalo je kod njih već odavna provesti izvjesne reforme, kako bi njihovi članovi bili što manje opterećeni, jer državni fiskus nije voljan da finansira upravu Imovnih Općina, pa bilo to i po cijenu podržavljenja njihovoga vlasništva. Detaljno o tom drugom prilikom. Za sad moram reći, da su u našoj narodnoj državi Imovne Općine prepuštene same sebi sve kraj podržavljenja uprave. Ovo podržavljenje, posmatrano sa ekonomske strane, imalo bi u prvom redu da sanira upravu i samo gospodarstvo u koliko se god to može već sad učiniti. Ta sanacija u užem smislu sastojala bi se u kratko u reorganizaciji uprave i gopodarstva. Suvišan šumarski, računarski i sav manipulacijski činovnički kader razmjestiti odnosno najmlađe otpustiti. Da se uštede znatne plaće i penzije čuvarskog osoblja, zavesti sistem pomoćnika lugara za ono vrijeme, kad oni zaista i trebaju, primjereno ih platiti, a s tim reducirati revire na %—% sadanjeg broja. Nastojati, da se drugačije plaća osoblje, koje služi kod svojih kuća i koje ne školuje djecu. U penziju slati i puštati ljude, koji ne mogu više služiti ni na revint ni u pisarnama. Zato donijeti specijalne odredbe. Beneficija računarskih i manipulacijskih činovnika regulisati analogno takvim činovnicima drugim službama, a šumarskim stručnjacima regulisati na drugoj ispravnijoj bazi. |
ŠUMARSKI LIST 9/1925 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Krajiške imovne općine Sav posao kod Imovnih Općina u kancelarijama i u šumi treba bolje crganizovati. 0 pobližoj oiganizaciji rada kod šumskih ustanova uopće, a Krajiških Imovnih Općina napose reći ću možda nešto na drugom mjestu. Za sada naglašavam, da se moramo brinuti oko potrebnoga kvaliteta rada našega personala i efekta toga rada, kako bi sa sto većim minimumom energije, dobro upravljene, vremena, dobio iskorišćenoga, i materijala, štedljivo upotrebljenoga, uradili što veći kvantum dobroga posla.1 Djelokrug šumarija mora se u upravnom naročito u stručnom pogledu proširiti, inače šumarski fakulteti nijesu potrebni. Pisarničko poslovanje treba modernizirati, zavesti šablone, kopiranje, diktiranje riješenja, produžiti uredovno vrijeme, nabaviti razna moderna tehnička pomagala u administraciji, računovodstvu t. d. Prekinuti treba sa današnjom praksom kod uređivanja šuma. Prva je dužnost očuvati cjelokupnost posjeda; omeđašiti šume stalnim i trajnim znakovima i fiksirati glavne međašne tačke ili tačke pomoćnoga poligona; u nizinama sistematski kopati međašne šanceve; što vise podizati i uzgajati šume, osnivati stalne i pokretne šumske vrtove kao i prelazne predzabrane za uzgoj umjetnih i naravnih presadnica; ne graditi nove objekte, jer to je preskupo, već u nuždi kupovati rabljene jeftinije; utjerivati bezobzirno dužne šumske odštete; dizati vrijednost lovištima u blizini većih mjesta, izbjegavati određivanje i uvećavanje šumskih taksa za pravoužitnike. U kratko: valjano urediti šume, čuvati njihov posjed i cjelokupnost, dizati produkciju valjanim uzgojem, zavesti štednju na svim linijama i stim pravoužitniku više koristiti. Američki državni uredi uzorno funkcioniraju, jer rade brzo, valjano i štedljivo. Dobar dio drž. budžeta odlazi na nesavremenu i zastarjelu administraciju i računovodstvo. Za preuređenje takvoga rada nemamo mi dovoljno shvatanja ni inicijative. Ljudi, koji bi to mogli provesti, moraju u pozadinu. Sve ovo vrijedi i za državnu upravu u opće. Propada ogroman novac godišnje, koji ide u stotine milijona, a koji bi se mogao upofrebiti na otplatu drž. dugova, potrebne privredne investicije i sanaciju sadanjega stanja. Za uređenje šuma Imovnih Općina nemamo uzora na strani ni kod kuće. Preporuča se da se iziđe iz uskoga kruga inače posve dobrih propisa p uređivanju šuma Krajiških Imovnih Općina, tumačiti te propise što ekstenzivnije, napustiti zastarjele metode uređenja, a zavesti kombinovanu metodu sastojinskog gospodarenja sa metodom dobnih razreda 2 i s tim osigurati veću slobodu kretanja, kako bi se moglo što intenzivnije i racionalnije gospodariti s obzirom na vrijeme i prostor u šumi, uvećati produktivnost šuma, naročito osigurati potreban veći kvantum ogrijeva i građe bilo i sa strane, a s druge strane spriječiti nedopuštenu sječu i pašu. 1 Vidi: M. Marjancvić: Znanstvena organizacija rada. " Vidi: Ž. Miletić: Uređivan:« državnih šuma u »Š. Listu« god. 1924. |
ŠUMARSKI LIST 9/1925 str. 6 <-- 6 --> PDF |
506 Krajiške imovne općine Imovne Općine »uređuju se« otkako postoje, revizije osnova po stale su kronične, a u istinu znače sastavljanje novih osnova. Taj se rad vuče godinama, a kroz to se vrijeme šume iskorišćuju po staroj osnovi, nastaju pomutnje i t. d. Ili ooavljaju se skupocjene taksator ske predradnje, a da od svega toga rada ne bude mnogo koristi. U koliko su negdje gospodarstvene osnove u redu, ne radi se po inten cijama te osnove i njezinim odredbama, treba revizija, popravaka, novoga nepotrebnoga troška. Kraće rečeno, poraditi treba na tom, da kraj promjenljivosti redovitih potreba cijele Imovne Općine, pojedi noga kraja, vanrednih potreba (investicije, skupoća) nauka o uređi vanju šuma ne bude instrumenat, kojim će se svakoga decenija pod skupe pare i žrtve u gospodarstvu mijenjati način uređenja, kako to, govoreći šumarski, odgovara časovitim potrebama ili nazorima novoga taksatora. Treba prije svega biti na čistu i fiksirati opće i temeljne prin cipe gospodarenja kod Imovne Općine kao cjeline, pa preći na te meljna načela za uređenje izvjesne šume; koliko trebamo uređajnih jedinica, koja je svrha gospodarstvu (proizvodnja ogrijeva i građe, prodaja), koja vrst drveća, uzgoja način sječe, obhodnja i t. d. Uređenje državnih šuma prosto je i ne mora biti vezano na strogu godišnju potrajnost i na određeni prostor. Pače u liberalnijem postupanju treba ići još dalje od mišljenja g. taksatora Ž. Miletića. Naprotiv traži se veća sprema i rutina od uređivača takovih šuma, koje su vezane na strogu godišnju potrajnost u drvnim ili novčanim užicima, na određeni prostor, a zavise o promjenljivim potrebama inte resenata, vlastite režije, obveza prema državi (porezi, nameti...), elementarnim nepogodama, o drvnom tržištu, što će sve još mnogo godina potrajati. Spreme i rutine ne treba, ako se zadatak shvati i riješi šablonski t. j. , da se snize pripadnosti članovima kad potrebe porastu, da se odrede šumske takse na užitak članova, povećaju druge takse, odredi revizija ili sastav novih osnova, pretvara vrst uzgoja, snizi ophodnja, čini predhvat, nađu prištednje, vanredni užitci, skrati uporabno doba i slično, kako bi se mogla dobiti na papiru veća drvna masa. Naše su šume mnogo toga podnijele, ali mi ne smijemo zaboraviti, da je šumarstvo nauka, koja bazira na prirodnim zakonima i da u našem uređajnom radu ne smijemo biti neozbiljni, već treba da ostanemo kod naučnoga karaktera uređenja šuma svoje vrsti, kakve su komunalne seljačke šume. Bez obzira na to, hoće li se Imovne Općine povodom striktnoga vršenja odredaba Ustava i specijalnih zakona u sadanjoj formi i sadržim uzdržati ili će se preobraziti i u svojoj jezgri izmijenitf, izvjesno je, da će današnje šume neke Imovne Općine, pa recimo i susjedne zemljišne zajednice i prikupljene privatne šume imati određeni trajni zadatak t. j. svako godišnje snabdjevanje okolišnoga seljaka građom, ogrijevom i pašom zakućnu i gospodarsku potrebu, do izvjesne granice, ne računajući ovamo špekulaciju. Rekao sam trajni zada |
ŠUMARSKI LIST 9/1925 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Krajiške imovne općine 5u7 tak, u pretpostavci, da će još dosta dugo vremena naš seljak trebati drvo za ogrijev i građu, a šumsku pašu za svoju domaću stoku. Veća kultura i jeftiniji surogati smanjiti će konsumpciju i današnji način upotrebe drva. Rekao sam seljaka, a ne svakoga državljanina, jer Ustav pozna zemljoradnike i one, koji se uzgred zemljoradnjom bave. Do izvjesne granice rečeno je zato, jer po Ustavu treba pomoći se ljaku, a ne seljaku-mogućniku. Dakle, odrediti nužni minimum egzi stencije za seljačke porodice (a ne selišta). To je osnovni zadatak. Novčani izdaci, potrebni za pošumljavanje, uzgajanje, uređivanje, ču vanje šuma, pristupačnost sječina, javne terete, dizanje i pomaganje gospodarske prosvjete i njezin privredni rad i ostale neophodno nužne potrebe — pokrit će se ili prodavanjem jednog dijela šuma ili prihodom iz kakve rezerve ili kakvom drugom vrsti gospodarenja (novčanoga, poljoprivrednoga), ili naplaćivanjem pristojbi za drvo od pravoužitnika ili u krajnjem slučaju snižavanjem užitaka pravoužit nika i prodajom sniženoga kvantuma. Teškoća riješenja sastoji u ovomu: s jednakim prihodima u drvu i novcu pokrivati potrebe članova, koje su sve veće tako, da se ne mora šumska glavnica smanjivati lošim gospodarstvenim osnovama ili šumskim štetama u tolikoj mjeri, koliko je potrebno pokriti faktični (a ne imaginarni) manjak seoskog kućanstva i ograničenog gospo darstva. Ali o ovoj sve većoj potrebi i konačnoj propasti šuma Imovnih Općina govori se i piše već decenijima. One ipak nijesu propale. Znači, ili potrebe nisu toliko rasle ili se uživaoc šuma zadovoljava i s manjim t. j . on ograničava svoje potrebe ili razumnije postupa s drvetom t. j . napušta otvorena ognjišta, prozore smanjuje ili ih udvostručuje, kuće bolje gradi, rabi više crijep, ciglu, beton, željezo, žicu ili živu ogradu i slično, 0 tome nema sumnje da nastupa ovo potonje kod mnogih pravoužitnika. Tko pozna dobro život i naviku našega seljaka, morat će priznati, da bi se još znatna količina ogrijeva i građe mogla uštediti, kad bi naš čovjek znao i htio još razumnije raspolagati s drvetom, odnosno, kad ne bi bilo i dosta izbiranja u pogledu kvalitete drveta! Dok seljak iz provincijala iskoristi i najsitniju krčevinu, kopa panjeve, kupi suharke i t. d. dotle naš Krajišnik ne će ni da čuje o doznaci sitnijega materijala na račun kompetencije, već traži samo krupnu sumu, obavlja panjeve na 50 cm. visoke, u krčevinu osim malih izuzetaka ne će ni da gleda. Na hiljade metara ostaje u šumi neiskorisceno i propada, dok se s druge strane uvodi sitni šumski uzgoj a kod imućnijih Imovnih Općina kupuju gotova drva za teške pare.´ Fakat je, da se nijedan naš čovjek nije smrznuo od zime ali i to, da se gospodarilo i upravljalo često puta tako da je seljak opravdano osjećao nepotrebnu teškoću i teret. Dakle, napeti sve snage, da produkcija ogrijeva bude što veća, a tor e se postići izborom odgovarajuće vrsti drveta i pošumlieniem i zadnjeg komadića slobodnog zemljišta bez obzira na §8 3 6 i 10 starog šumskog zakona, zatim produkcijom, građe: 1. za potrebe pravoužitnika i 2. za potrebe gospodarstva, 3. za rezervu i to za članove |
ŠUMARSKI LIST 9/1925 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Krajiške imovne općine da im mjesto proizvodnje bude što bliže, a za potrebe Imovne Općine i rezerve neka se izdvoje takvi predjeli, gdje bi se imao postići maksimun u kvatumu i kvaliteti, daide zavesti zasebno financijsko gospodarenje. Aod odluke o ovim osnovnim pitanjima mnogi taksator zapadne u dilemu, jer se u njemu bori šumar-ekonom, koji traži najveću rentu šumskogtla, sa uređivaćem jedne seljačke konservativne ustanove, kojoj je glavni zadatak proizvodnja ogrjeva, građe, briga za pašu, sve ..... u nekoj određenoj proporciji, iviora uzgajati građu i tamo, gdje to teško ide, a ogrijev i tamo, gdje bi inače uzgajao prvoklasnu građu, dok zbog paše ili ne zatvara sumu ili ju mora prije reda otvoriti. Ali, elan traži ogrijev, gradu, pašu i drugo ništa, bez obzira, hoće li mu uprava to dati u obližnjim šumama svojim ili tuđim (do neke ograničene udaljenosti) ili će mu dobaviti gotov ogrijev ili građu sa strane iz vlastitih šuma ili kupom ili će mu dati novac (relutum) za drvo, da ga sam kupi. I ako on pristane, da mu se snizi kompetencija, nije voljan, da plaća bilo što za ogrijev ili građu, što mu Imovna Općina sa strane dobavi u izrađenom stanju. Ovaj novi odnos članova prema svojoj Imovnoj Općini, koji je nastao razvojem gospodarstva, a potiče iz vremena, dok su Imovne Općine raspolagale sa velikim drvnim glavnicama t. j . dok je postojala financijska mogućnost, treba također raščistiti i načelno riješiti bez skrupula, naročito bez obzira na mnoga nepozvana lica, koja u ovom pravcu izrabljuju situaciju na opću štetu Imovne Općine, da za sebe izbiju neki politički kapital. Interes pravilnog gospodarstva zahtjeva, da se u izvjesnim gospodarskim jedinicama ne uzimaju potrebni užici ili ne takvi, koji pripadaju članovima. Uprava Imovne Općine iz nepotrošene nov* čane ili drvne glavnice nabavlja odnosno daje članovima ogrijev ili građu u granicama prihoda (godišnjeg ili periodičnoga, potrajnoga). Teoretski uzeto, od toga prihoda imaju se odbiti sv troškovi administracije, proizvodnje i otpreme, a ostalo dati pravoužitniku bez ikakve posebne naplate s njegove strane. Ali znajući stanje Imovnih Općina, sve veće njihove potrebe, naročito uočivši fakat, da se zbog sve većega broja članova postepeno i polagano ali ipak ograničavaju njihovi užici, određuju takse, nema stvarne, faktične zaprijeke, naprotiv mora već danas nadzorna vlast propisati, da svi pravoužitnici doprinesu stanovitu svotu godišnje, a napoce još oni, koji primaju ili izrađeno drvo u šumi na panju ili stovarištima ili koji dobivaju izrađeno drvo na obližnjoj željezničkoj stanici, obali rijeke ili gdje drugdje, odakle im je drvo kud i kamo lakše dopremati nego ga u šumi sjeći i šum. putevima izvoziti. S novčanim kapitalom trebalo bi gospodariti što rentabiini´e, ali izići iz dosadanjeg jednostavnog ulaganja u papire. Imovne Općine treba da korisnije plasiraju svoj novac na pr. osnivanjem štedionica, kako to čine s uspjehom mnoge upravne općine. Takve štedionice kao najsigurnije u zemlji ili jedna takva za sve imovne općine privukle bi sebi sve ulagače. S napretkom prosvjete članova prešle bi štedionice na osnivanje neophodno potrebnih ali sigurno rentabilnih privrednih poduzeća u selima, primjerice ciglana, rezaonica, naprava |
ŠUMARSKI LIST 9/1925 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Krajiške imovne općine cementnog crijepa, pokusnih stanica za uzgoj oplemenjenog sjemena i stoke, osnivanje ratarnica, škola kućanskoga smjera i t. d. Ogrijev se negdje doznačuje na mjeru, negdje pravoužitnici izvlače vršike i ogranke iz šume kad i koliko hoće i opet dosta drveta istrune kao na pr. kod Ogulinske lmov. Općine. Prema različitosti treba i postupati. U planinskim, brdskim krajevima, gdje je propisano preborno gospodarenje, preći na visoko šumsko gospodarenje, gdje je to dopustivo, odnosna ispitati, može li se preći na visoko šumsko gospodarstvo s oplodnim sječama kao i sječom na kulise i početi sa pokusima na naučnoj bazi, uz pomoć pokusne postaje kroz jedno razdoblje od 20—30 godina; otkupiti podavanje drveta za cijepanje daske (kod Ogulinske Imovne Općine već učinjeno) i brvana za gradnju kuća i staja; voditi računa o šumskim čistinama, enklavama, prikrčcima, što ih narod iskorišćuje i prisvaja u kraškom planinskom terenu iz nužde za neophodno potrebnim sijenom i bujadi (za nastor stoci i đubar), jer narod na Kršu živi od stoke, šumskog rada kod kuće i na strani i šumske kirije. Ovakove površine treba im cedirati za šumske ili pašnjačke površine uz među šuma Imovne Općine, a enklav -, i središta šuma trebalo bi otkupiti pošto bilo; sjecine činiti im pristupačne izgrađujući sistematki ceste i puteve; pomagati rad oko dizanja gospodarstva onoga kraja u prvom redu voćarstva, što bi imao biti također jedan zadatak Imovnih Općina Otočke, Ogulinske i Slunjsko- banskih. Svaki šumar i lugar može biti propagator voćarstva i pčelarstva u svojem kraju. Pitanje je paše na mjestima važnije od pitanja drveta. Naš je narod ne samo u planini već i u ravnici dobrim dijelom stočar. Zadojeni njemačkim šumarstvom nesvjesni sprječavali smo pogdjekađ pašu, gdje i nije trebalo. Smetala nam je u otvorenoj šumi stopa govečeta, jer se pritiskom smanjuje produktivnost tla. Ovo važno pitanje kod komunalnih šuma treba u korist naroda regulisati i pašu dozvoljavati svuda, gdje najmlađi dobni odnosno debljinski razred ne može biti ugrožen. Dozvoljavati ugon sitnog blaga, gdje se krupno ne može puštati. Kozama nema mjesta u prebornoj šumi već jedino u visokom gospodarstvu, koje bi u ovom planinskom kraju trebalo pokušati uvesti. Koze će konačno uništiti selske šume i pašnjake. Ličani i to većinom imućniji traže danas dozvolu puštanja koza u šume, dok na području siromašnije ogulinske regimente koza gotovo i nema. Da se koza lakše riješimo, treba dati izvjesne koncesije ostaloj stoci. Našim drakonskim nverama nismo ni poučili ni prisilili seljaka* da hrani stoku kod kuće, jer za to nema uslova. Dok Slavonac zna, što su branjevine, dotle Ličanin odnosno Kordunaš preko noći ..^ čupa biljke i ako u ovim šumama nije u pravilu dozvoljena paša, jer bi na svakoj površini trebali imati zastupane sve debljinske razrede, dakle i najmlađe — i ako se sade biljke samo mjestimice u vrlo maloj mjeri. I u pogledu koristi od paše"planinci su mnogo više skučeni od seljaka u ravnici. U planini je smetnja paši preborno gospodarenje, a u ravnici je slobodna paša u svim otvorenim šumama. |
ŠUMARSKI LIST 9/1925 str. 10 <-- 10 --> PDF |
51 Li Krajiške imovne općine Sanacija Imovnih Općina u širem smislu mogla bi se provesti na način, kako smo ranije napisali. U kombinaciju ulazi: bolje grupisanje Imovnih Općina, savez i međusobno podupiranje Imovnih Općina; novčano poslovanje; autonomna uprava; nadležnost Ministarstva samo u važnijim stručnim i materijalnim poslovima; pravo žalbe na Državni Savjet protiv riješenja Ministarstva; kupovanje šuma i šumskoga zemljišta, dakle uvećanje proizvodne površine; uvećanje posjeda na račun susjednog velikog šumskog posjeda, u koliko će se Imovne Općine prema 51, 41. Ustava u buduće starati i za nepravoužitnike zemljoradnike kao i one, koji se uzgred zemljoradnjom bave; osiguranje sječa kod države ili privatnika kroz više godina (prorede, leževina, sitna građa) prema predhodnim odredbama za pripremu agrarne reforme od 25. II. 1919. i čl. 41. Ustava; uvećanje posjeda na račun Krajiških Zemljišnih Zajednica, postepeno njihovo pošumljavanje i uređenje; nastojanje kod nadležnih, da se dalje ne upropašćuju privatne, općinske i selske šume, već da se one održe i da nastojimo oko njihovog proširenja svuda tamo, gdje se šumsko tlo ne krči u drugu bolju vrst kulture i t. d. Članom 1. Zakona o općoj upravi određen je položaj Krajiških Imovnih Općina, t. j . Imovne Općine kao i sve nedržavne šume padaju u nadležnost oblasti kao samoupravne jedinice. Spomenuti je zakon lex generalis i jedino Zakon o centralnoj državnoj upravi, koji će se istom donijeti, može drugačije regulisati pravni položaj Krajiških Imovnih Općina u upravnom razgraničenju. Ovaj njihov današnji odnos prema Ministarstvu nije zakonit, jer ne odgovara pravnoj njihovoj naravi. 0 ovom posebno. I ako principi šumarske nauke ostaju isti i na njih ne uplivišu nezvani faktori — van sumnje je, da o organizaciji službe zavisi egzistencija i prosperitet šuma. A ovdje je u pitanju ovo pitanje, jer o stalnosti, ispravnosti i ambiciji upravnog personala naročito o nadzoru, koji je danas šablonski, zavisi sve. Brodska Imovna Općina je naša prva šumska općina i ako ne po upravi i gospodarstvu, a ono svakako po raznolikosti svojega gospodarstva i vrijednosti, prema tomu važnosti u životu svojih članova i čitavoga svoga područja. Kako predstoji preuređenje šumskog gospodarstva te općine, kojoj sam bio upraviteljem skoro dvije godine, napisao sam g. 1924. xtz pomoć kolege g. Markića jednu knjižicu za pravoužitnike o stanju uprave i gospodarstva Brodske Imovne Općine i obećao iznijeti o tomu radu pred stručni forum kritičku raspravu. To evo sad činim. Upravo zbog spomenute raznovrsnosti gospodarstva može Brodska Imovna Općina poslužiti za primjer uređivanja gospodarstva drugim Imovnim Općinama. U svojem kritičkom razmatranju bitnih gospodarskih mjera tangirat ću u kratko opće osnovne principe, na kojima leži valjano gospodarstvo i uprava jedne Imovne Općine. Knjižicu sam razaslao pravoužitnicima Imovne Općine i njihovim predstavnicima istom nedavno zbog nekih formalnih razloga. Knjižica će doprinijeti nešto i popularizaciji same Brodske Imovne Općine i šumarstva. Imali smo namjeru poraditi na propagandi oko |
ŠUMARSKI LIST 9/1925 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Krajiške imovne općine 511 -čuvanja, njegovanja i bolje upotrebe šuma kod seljaka, oko potrebe šuma i važnosti Brodske Imovne Općine za kulturni, socijalni i gospodarski napredak onoga kraja. Imovne su Općine do sad učinde vrlo malo za popularizovanje šumarstva i ako su za to imale i dovoljno razloga i dovoljno novčanih sredstava. Što su Imovne Općine do danas sačuvane, nije zasluga samo uživaoca šuma, već u prvom redu požrtvovnih šumara, zatim snage zakona. Dobar dio pravoužitnika nije bio osobito sklon, da uščuva svoje šume, nikada se nije mogao pomiriti sa uređenjem tih šuma, zavedenim redom i upravom. Trajno je imao centripetalnih težnja ne možda u smislu moguće pravilne i pravedne dekoncentracije, već u smislu diobe, a kasnije rasula, stvorivši Zemljišne Zajednice, koje bi zadesila ista sudbina kao i gotovo sve ostale Zemljišne Zajednice. Šume bi se iscrpile, pojedinci bi se na čas pomogli, tlo bi ogolilo, a ostali slabi pašnjaci, od kojih ne bi bilo osobite koristi. Na žalost, još veći dio našega seljačkoga naroda u Krajini nema smisla za zajedničko dobro, a ne će da još skoro ni imati, jer shvatanje, smisao i ljubav za zajednicu dolazi sa kulturnijim stanjem. Kod nas su danas u tome prilike slične onima u Njemačkoj u 17. i 18. vijeku, a izražene u riječima »communio mater discordiarum«, ili »negotia communia communiter negliguntur«. Upravo je zato bila dužnost uprave Imovnih Općina, koje su do sad izdale znatne sume za opće kulturne, socijalne, ekonomske, humane svrhe svoga područja kao i izvan njega — poraditi i oko popularizovanja Imovnih Općina i šumskog gospodarstva u opće. Nije mi poznato, da bi koja Imovna Općina izdala popularno napisanu knjižicu osvom trošku u kojoj bi prikazala postupak, svrhu, razvoj i stanje svoje imovne općine. Jedini pokojni šumarnik Hinko Begna kod Križevačke Imovne Općine napisao je u Šumarskom listu u g. 1911. monografiju Imovne Općine pod naslovom: »Križevačka imovna općina u slovu i broju«. Za uspomenu na 50-godišnjicu Brodske Imovne Općine naumio sam bio sa gg. Markićem i Crepićem izdati jubilarnu ilustrovanu knjižicu o gospodarsko-kulturnom značenju Brodske Imovne Općine, o njezinom postanku, razvoju i današnjem stanju. Inače je štampano više knjižica o Imovnim Općinama redovito povodom raznih napadaja na upravu i gospodarstvo pojedine Imovne Općine. Od kako postoji Brodska Imovna Općina, izgleda, kao da je kod nje najnemirnije. Ovaj nemir, značajan za t. zv. bogatije općine, ne potiče iz samoga naroda, već, kao što to obično biva, od nezadovoljnoga činovništva, koje iz ličnih sitnih motiva suflira pojedinim nezadovoljnim predstavnicima Imovne Općine razne nepravilnosti uprave. Pojedinci ovomu nasjeda:u i stupaju u akciju protiv uprave, a daju im podstreka takvi nezadovoljnici. Psihološki je razumljivo, zašto se mase lako pokreću, ako se radi o navodnoj zaštiti a pogotovo proširenju njihovih prava. Ovaj nedopušteni rad bio je bliži povod za izdanje spomenute knjižice. Kod Brodske Imovne Općine došlo je do nelegalne organizacije pravoužitnika tako, da su jednovremeno postojala dva predstavništva |
ŠUMARSKI LIST 9/1925 str. 12 <-- 12 --> PDF |
512´ Krajiške imovne općine Imovne Općine; redovito zastupstvo, koje je bilo u borbenom stavu prema ovoj nelegalnoj maloj organizaciji, koja se kasnije pretvorila u političku i nestala. Program ove nelegalne organizacije pravoužitnika stvorene ad hoc, da se spreci snizivanje kompetencija, bio je vrlo obilan, a išao je za tim, da prosto sruši postojeći teškom mukom šumara i vlasti stvoreni poredak, da konačno Imovnu Općinu upropasti. U ovoj raspravi napisao sam u kratko, koliko je trebalo, o uredjenju, uzgoju i upravi šuma Brodske Imovne Općine. Nešto sam veću pažnju posvetio temeljnim principima uredjenja šuma, koje se upravo u ovo vrijeme obavlja i tim stručno upotpunio samu knjižicu. * * Brodska imovna općina poetoji od 8. XI. 1873. Po odlukama o diobi cd 23. VI. 1873. i 18. IV. 1875. primila je površinu od 74.036 ;ut. 682 hvati, što je bilo precijenjeno na 36,065.868 zlatnih austrijskih forinti. Godine 1894. kupljene su šume vlastelinstva Pleternica-Velika sa ekonomijom, Stražeman-Kaptol svega 21.434 kat. jutra od toga 1450 kat. jutara ekonomije sa više gospodarskih zarada. Dakle sav šumski posjed iznaša danas oko 96.000 jutara, jer se nešto i prikupilo. Od ekonomije iskorišćuje se oko 450 jutara, jer je ostali posjed izdvojen u agrarne svrhe i razdijeljen medju dobrovoljce i interesente agrarne reforme. (Nastavit će se). Communautés des Confins Militaires. La partie de la Croatie—Slavonie, limitrophe de . Empire Ottoman était soumise a un régime spécial et nommée Confins Militaires. Elle possédait de grandes communautés forestieres qui existent encore aujourd´ hui. Les forets de ces communautés couvrent 360.000 hectares de terrain. L´ auteur de cet article critique . exploitation et la gestion de ces forets (a suivre). Rédaction. |