DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1925 str. 4     <-- 4 -->        PDF

Broj 9. »Šumarski List« Godina 49.


Ing. Andrija Perušić [Ogulin] :


Krajiške Imovne Općine.


(Prilog uređenju uprave i gospodarstva sa šumama Krajiških Imovnih
Općina s naročitim osvrtom na Brodsku Imovnu Općinu).


U našoj stručnoj javnosti ne raspravlja se danas o Krajiškim
Imovnim Općinama onoliko, koliko bi trebalo. Nekada iziđe u Drvotršeu
po koji članak, a u političkim novinama polemizira se ponekad
s partijskog i ličnog gledišta. Imovne su Općine seljački instituti svoje
vrsti, s površinom od preko 620.000 jutara, reprezentuju ogromnu
vrijednost a vrše jedan dio zadatka, što inače u većem dijelu naše
Kraljevine tereti državne šume, jer podmiruju zemljoradnike ogrijevom,
građom, pašom po čl. 41. Ostava. Stoga zaslužuju veću pažnju.


Ja sam o njima napisao više raspravica, što u našem stručnom
listu, što u drugoj štampi, i iznio pred javnost neke misli i predloge,


o kojima je trebalo raspravljati. Raspravljalo se o njima nije, prema
čemu bi se moralo smatrati, da stanje kod Imovnih Općina nije nepovoljno.
Osim prekida od 3 godine služim već 18 godina kod imovnih
Općina u ravnici i planinama, pa mogu — na osnovu ličnog poznavanja
stvari — uvjeriti čitaoca, da stanje Imovnih Općina ne zadovoljava.
Trebalo je kod njih već odavna provesti izvjesne reforme, kako
bi njihovi članovi bili što manje opterećeni, jer državni fiskus nije
voljan da finansira upravu Imovnih Općina, pa bilo to i po cijenu podržavljenja
njihovoga vlasništva. Detaljno o tom drugom prilikom.
Za sad moram reći, da su u našoj narodnoj državi Imovne Općine
prepuštene same sebi sve kraj podržavljenja uprave. Ovo podržavljenje,
posmatrano sa ekonomske strane, imalo bi u prvom redu da
sanira upravu i samo gospodarstvo u koliko se god to može već sad
učiniti. Ta sanacija u užem smislu sastojala bi se u kratko u reorganizaciji
uprave i gopodarstva.


Suvišan šumarski, računarski i sav manipulacijski činovnički
kader razmjestiti odnosno najmlađe otpustiti. Da se uštede znatne
plaće i penzije čuvarskog osoblja, zavesti sistem pomoćnika lugara
za ono vrijeme, kad oni zaista i trebaju, primjereno ih platiti, a s tim
reducirati revire na %—% sadanjeg broja. Nastojati, da se drugačije
plaća osoblje, koje služi kod svojih kuća i koje ne školuje djecu. U
penziju slati i puštati ljude, koji ne mogu više služiti ni na revint ni
u pisarnama. Zato donijeti specijalne odredbe. Beneficija računarskih
i manipulacijskih činovnika regulisati analogno takvim činovnicima
drugim službama, a šumarskim stručnjacima regulisati na drugoj
ispravnijoj bazi.




ŠUMARSKI LIST 9/1925 str. 5     <-- 5 -->        PDF

Krajiške imovne općine


Sav posao kod Imovnih Općina u kancelarijama i u šumi treba
bolje crganizovati. 0 pobližoj oiganizaciji rada kod šumskih ustanova
uopće, a Krajiških Imovnih Općina napose reći ću možda nešto na
drugom mjestu. Za sada naglašavam, da se moramo brinuti oko potrebnoga
kvaliteta rada našega personala i efekta toga rada, kako
bi sa sto većim minimumom energije, dobro upravljene, vremena,
dobio iskorišćenoga, i materijala, štedljivo upotrebljenoga, uradili
što veći kvantum dobroga posla.1 Djelokrug šumarija mora se u
upravnom naročito u stručnom pogledu proširiti, inače šumarski fakulteti
nijesu potrebni. Pisarničko poslovanje treba modernizirati,
zavesti šablone, kopiranje, diktiranje riješenja, produžiti uredovno
vrijeme, nabaviti razna moderna tehnička pomagala u administraciji,
računovodstvu t. d.


Prekinuti treba sa današnjom praksom kod uređivanja šuma.
Prva je dužnost očuvati cjelokupnost posjeda; omeđašiti šume stalnim
i trajnim znakovima i fiksirati glavne međašne tačke ili tačke pomoćnoga
poligona; u nizinama sistematski kopati međašne šanceve; što
vise podizati i uzgajati šume, osnivati stalne i pokretne šumske vrtove
kao i prelazne predzabrane za uzgoj umjetnih i naravnih presadnica;
ne graditi nove objekte, jer to je preskupo, već u nuždi kupovati
rabljene jeftinije; utjerivati bezobzirno dužne šumske odštete;
dizati vrijednost lovištima u blizini većih mjesta, izbjegavati određivanje
i uvećavanje šumskih taksa za pravoužitnike. U kratko: valjano
urediti šume, čuvati njihov posjed i cjelokupnost, dizati produkciju
valjanim uzgojem, zavesti štednju na svim linijama i stim pravoužitniku
više koristiti.


Američki državni uredi uzorno funkcioniraju, jer rade brzo, valjano
i štedljivo. Dobar dio drž. budžeta odlazi na nesavremenu i zastarjelu
administraciju i računovodstvo. Za preuređenje takvoga rada
nemamo mi dovoljno shvatanja ni inicijative. Ljudi, koji bi to mogli
provesti, moraju u pozadinu.


Sve ovo vrijedi i za državnu upravu u opće. Propada ogroman
novac godišnje, koji ide u stotine milijona, a koji bi se mogao upofrebiti
na otplatu drž. dugova, potrebne privredne investicije i sanaciju
sadanjega stanja.


Za uređenje šuma Imovnih Općina nemamo uzora na strani ni
kod kuće.


Preporuča se da se iziđe iz uskoga kruga inače posve dobrih
propisa p uređivanju šuma Krajiških Imovnih Općina, tumačiti te
propise što ekstenzivnije, napustiti zastarjele metode uređenja, a zavesti
kombinovanu metodu sastojinskog gospodarenja sa metodom
dobnih razreda 2 i s tim osigurati veću slobodu kretanja, kako bi se
moglo što intenzivnije i racionalnije gospodariti s obzirom na vrijeme
i prostor u šumi, uvećati produktivnost šuma, naročito osigurati potreban
veći kvantum ogrijeva i građe bilo i sa strane, a s druge
strane spriječiti nedopuštenu sječu i pašu.


1 Vidi: M. Marjancvić: Znanstvena organizacija rada.
" Vidi: Ž. Miletić: Uređivan:« državnih šuma u »Š. Listu« god. 1924.




ŠUMARSKI LIST 9/1925 str. 6     <-- 6 -->        PDF

506 Krajiške imovne općine


Imovne Općine »uređuju se« otkako postoje, revizije osnova po


stale su kronične, a u istinu znače sastavljanje novih osnova. Taj se


rad vuče godinama, a kroz to se vrijeme šume iskorišćuju po staroj


osnovi, nastaju pomutnje i t. d. Ili ooavljaju se skupocjene taksator


ske predradnje, a da od svega toga rada ne bude mnogo koristi. U


koliko su negdje gospodarstvene osnove u redu, ne radi se po inten


cijama te osnove i njezinim odredbama, treba revizija, popravaka,


novoga nepotrebnoga troška. Kraće rečeno, poraditi treba na tom, da


kraj promjenljivosti redovitih potreba cijele Imovne Općine, pojedi


noga kraja, vanrednih potreba (investicije, skupoća) nauka o uređi


vanju šuma ne bude instrumenat, kojim će se svakoga decenija pod


skupe pare i žrtve u gospodarstvu mijenjati način uređenja, kako to,


govoreći šumarski, odgovara časovitim potrebama ili nazorima novoga


taksatora.


Treba prije svega biti na čistu i fiksirati opće i temeljne prin


cipe gospodarenja kod Imovne Općine kao cjeline, pa preći na te


meljna načela za uređenje izvjesne šume; koliko trebamo uređajnih


jedinica, koja je svrha gospodarstvu (proizvodnja ogrijeva i građe,


prodaja), koja vrst drveća, uzgoja način sječe, obhodnja i t. d.


Uređenje državnih šuma prosto je i ne mora biti vezano na


strogu godišnju potrajnost i na određeni prostor. Pače u liberalnijem


postupanju treba ići još dalje od mišljenja g. taksatora Ž. Miletića.


Naprotiv traži se veća sprema i rutina od uređivača takovih šuma,


koje su vezane na strogu godišnju potrajnost u drvnim ili novčanim


užicima, na određeni prostor, a zavise o promjenljivim potrebama inte


resenata, vlastite režije, obveza prema državi (porezi, nameti...),


elementarnim nepogodama, o drvnom tržištu, što će sve još mnogo


godina potrajati.


Spreme i rutine ne treba, ako se zadatak shvati i riješi šablonski
t. j. , da se snize pripadnosti članovima kad potrebe porastu, da
se odrede šumske takse na užitak članova, povećaju druge takse, odredi
revizija ili sastav novih osnova, pretvara vrst uzgoja, snizi ophodnja,
čini predhvat, nađu prištednje, vanredni užitci, skrati uporabno
doba i slično, kako bi se mogla dobiti na papiru veća drvna
masa. Naše su šume mnogo toga podnijele, ali mi ne smijemo zaboraviti,
da je šumarstvo nauka, koja bazira na prirodnim zakonima
i da u našem uređajnom radu ne smijemo biti neozbiljni, već treba
da ostanemo kod naučnoga karaktera uređenja šuma svoje vrsti, kakve
su komunalne seljačke šume.


Bez obzira na to, hoće li se Imovne Općine povodom striktnoga
vršenja odredaba Ustava i specijalnih zakona u sadanjoj formi i sadržim
uzdržati ili će se preobraziti i u svojoj jezgri izmijenitf,
izvjesno je, da će današnje šume neke Imovne Općine,
pa recimo i susjedne zemljišne zajednice i
prikupljene privatne šume imati određeni trajni
zadatak t. j. svako godišnje snabdjevanje okolišnoga
seljaka građom, ogrijevom i pašom zakućnu
i gospodarsku potrebu, do izvjesne granice, ne
računajući ovamo špekulaciju. Rekao sam trajni zada




ŠUMARSKI LIST 9/1925 str. 7     <-- 7 -->        PDF

Krajiške imovne općine 5u7


tak, u pretpostavci, da će još dosta dugo vremena naš seljak trebati


drvo za ogrijev i građu, a šumsku pašu za svoju domaću stoku. Veća


kultura i jeftiniji surogati smanjiti će konsumpciju i današnji način


upotrebe drva. Rekao sam seljaka, a ne svakoga državljanina, jer


Ustav pozna zemljoradnike i one, koji se uzgred zemljoradnjom bave.


Do izvjesne granice rečeno je zato, jer po Ustavu treba pomoći se


ljaku, a ne seljaku-mogućniku. Dakle, odrediti nužni minimum egzi


stencije za seljačke porodice (a ne selišta). To je osnovni zadatak.


Novčani izdaci, potrebni za pošumljavanje, uzgajanje, uređivanje, ču


vanje šuma, pristupačnost sječina, javne terete, dizanje i pomaganje


gospodarske prosvjete i njezin privredni rad i ostale neophodno


nužne potrebe — pokrit će se ili prodavanjem jednog dijela šuma


ili prihodom iz kakve rezerve ili kakvom drugom vrsti gospodarenja


(novčanoga, poljoprivrednoga), ili naplaćivanjem pristojbi za drvo od


pravoužitnika ili u krajnjem slučaju snižavanjem užitaka pravoužit


nika i prodajom sniženoga kvantuma.


Teškoća riješenja sastoji u ovomu: s jednakim prihodima u drvu


i novcu pokrivati potrebe članova, koje su sve veće tako, da se ne


mora šumska glavnica smanjivati lošim gospodarstvenim osnovama ili


šumskim štetama u tolikoj mjeri, koliko je potrebno pokriti faktični


(a ne imaginarni) manjak seoskog kućanstva i ograničenog gospo


darstva.


Ali o ovoj sve većoj potrebi i konačnoj propasti šuma Imovnih


Općina govori se i piše već decenijima. One ipak nijesu propale.


Znači, ili potrebe nisu toliko rasle ili se uživaoc šuma zadovoljava


i s manjim t. j . on ograničava svoje potrebe ili razumnije postupa


s drvetom t. j . napušta otvorena ognjišta, prozore smanjuje ili ih


udvostručuje, kuće bolje gradi, rabi više crijep, ciglu, beton, željezo,


žicu ili živu ogradu i slično,


0 tome nema sumnje da nastupa ovo potonje kod mnogih pravoužitnika.
Tko pozna dobro život i naviku našega seljaka, morat će
priznati, da bi se još znatna količina ogrijeva i građe mogla uštediti,
kad bi naš čovjek znao i htio još razumnije raspolagati s drvetom,
odnosno, kad ne bi bilo i dosta izbiranja u pogledu kvalitete drveta!
Dok seljak iz provincijala iskoristi i najsitniju krčevinu, kopa panjeve,
kupi suharke i t. d. dotle naš Krajišnik ne će ni da čuje o doznaci
sitnijega materijala na račun kompetencije, već traži samo krupnu
sumu, obavlja panjeve na 50 cm. visoke, u krčevinu osim malih izuzetaka
ne će ni da gleda. Na hiljade metara ostaje u šumi neiskorisceno
i propada, dok se s druge strane uvodi sitni šumski uzgoj a kod
imućnijih Imovnih Općina kupuju gotova drva za teške pare.´


Fakat je, da se nijedan naš čovjek nije smrznuo od zime ali
i to, da se gospodarilo i upravljalo često puta tako da je seljak opravdano
osjećao nepotrebnu teškoću i teret.


Dakle, napeti sve snage, da produkcija ogrijeva bude što veća,
a tor e se postići izborom odgovarajuće vrsti drveta i pošumlieniem
i zadnjeg komadića slobodnog zemljišta bez obzira na §8 3 6 i 10
starog šumskog zakona, zatim produkcijom, građe: 1. za potrebe pravoužitnika
i 2. za potrebe gospodarstva, 3. za rezervu i to za članove




ŠUMARSKI LIST 9/1925 str. 8     <-- 8 -->        PDF

Krajiške imovne općine


da im mjesto proizvodnje bude što bliže, a za potrebe Imovne Općine
i rezerve neka se izdvoje takvi predjeli, gdje bi se imao postići maksimun
u kvatumu i kvaliteti, daide zavesti zasebno financijsko gospodarenje.


Aod odluke o ovim osnovnim pitanjima mnogi taksator zapadne
u dilemu, jer se u njemu bori šumar-ekonom, koji traži najveću rentu
šumskogtla, sa uređivaćem jedne seljačke konservativne ustanove,
kojoj je glavni zadatak proizvodnja ogrjeva, građe, briga za pašu,
sve ..... u nekoj određenoj proporciji, iviora uzgajati građu i tamo,
gdje to teško ide, a ogrijev i tamo, gdje bi inače uzgajao prvoklasnu
građu, dok zbog paše ili ne zatvara sumu ili ju mora prije reda otvoriti.
Ali, elan traži ogrijev, gradu, pašu i drugo ništa, bez obzira,
hoće li mu uprava to dati u obližnjim šumama svojim ili tuđim (do
neke ograničene udaljenosti) ili će mu dobaviti gotov ogrijev ili građu
sa strane iz vlastitih šuma ili kupom ili će mu dati novac (relutum)
za drvo, da ga sam kupi. I ako on pristane, da mu se snizi kompetencija,
nije voljan, da plaća bilo što za ogrijev ili građu, što mu
Imovna Općina sa strane dobavi u izrađenom stanju. Ovaj novi odnos
članova prema svojoj Imovnoj Općini, koji je nastao razvojem gospodarstva,
a potiče iz vremena, dok su Imovne Općine raspolagale sa
velikim drvnim glavnicama t. j . dok je postojala financijska mogućnost,
treba također raščistiti i načelno riješiti bez skrupula, naročito
bez obzira na mnoga nepozvana lica, koja u ovom pravcu izrabljuju
situaciju na opću štetu Imovne Općine, da za sebe izbiju neki politički
kapital. Interes pravilnog gospodarstva zahtjeva, da se u izvjesnim
gospodarskim jedinicama ne uzimaju potrebni užici ili ne takvi,
koji pripadaju članovima. Uprava Imovne Općine iz nepotrošene nov*
čane ili drvne glavnice nabavlja odnosno daje članovima ogrijev ili
građu u granicama prihoda (godišnjeg ili periodičnoga, potrajnoga).
Teoretski uzeto, od toga prihoda imaju se odbiti sv troškovi administracije,
proizvodnje i otpreme, a ostalo dati pravoužitniku bez ikakve
posebne naplate s njegove strane.


Ali znajući stanje Imovnih Općina, sve veće njihove potrebe,
naročito uočivši fakat, da se zbog sve većega broja članova postepeno
i polagano ali ipak ograničavaju njihovi užici, određuju takse,
nema stvarne, faktične zaprijeke, naprotiv mora već danas nadzorna
vlast propisati, da svi pravoužitnici doprinesu stanovitu svotu godišnje,
a napoce još oni, koji primaju ili izrađeno drvo u šumi na panju
ili stovarištima ili koji dobivaju izrađeno drvo na obližnjoj željezničkoj
stanici, obali rijeke ili gdje drugdje, odakle im je drvo kud i kamo
lakše dopremati nego ga u šumi sjeći i šum. putevima izvoziti.


S novčanim kapitalom trebalo bi gospodariti što rentabiini´e, ali
izići iz dosadanjeg jednostavnog ulaganja u papire. Imovne Općine
treba da korisnije plasiraju svoj novac na pr. osnivanjem štedionica,
kako to čine s uspjehom mnoge upravne općine. Takve štedionice
kao najsigurnije u zemlji ili jedna takva za sve imovne općine privukle
bi sebi sve ulagače. S napretkom prosvjete članova prešle bi
štedionice na osnivanje neophodno potrebnih ali sigurno rentabilnih
privrednih poduzeća u selima, primjerice ciglana, rezaonica, naprava




ŠUMARSKI LIST 9/1925 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Krajiške imovne općine


cementnog crijepa, pokusnih stanica za uzgoj oplemenjenog sjemena
i stoke, osnivanje ratarnica, škola kućanskoga smjera i t. d.


Ogrijev se negdje doznačuje na mjeru, negdje pravoužitnici izvlače
vršike i ogranke iz šume kad i koliko hoće i opet dosta drveta
istrune kao na pr. kod Ogulinske lmov. Općine. Prema različitosti treba
i postupati. U planinskim, brdskim krajevima, gdje je propisano preborno
gospodarenje, preći na visoko šumsko gospodarenje, gdje je to
dopustivo, odnosna ispitati, može li se preći na visoko šumsko gospodarstvo
s oplodnim sječama kao i sječom na kulise i početi sa pokusima
na naučnoj bazi, uz pomoć pokusne postaje kroz jedno razdoblje
od 20—30 godina; otkupiti podavanje drveta za cijepanje daske (kod
Ogulinske Imovne Općine već učinjeno) i brvana za gradnju kuća
i staja; voditi računa o šumskim čistinama, enklavama, prikrčcima,
što ih narod iskorišćuje i prisvaja u kraškom planinskom terenu iz
nužde za neophodno potrebnim sijenom i bujadi (za nastor stoci
i đubar), jer narod na Kršu živi od stoke, šumskog rada kod kuće
i na strani i šumske kirije. Ovakove površine treba im cedirati za
šumske ili pašnjačke površine uz među šuma Imovne Općine, a enklav
-, i središta šuma trebalo bi otkupiti pošto bilo; sjecine činiti im
pristupačne izgrađujući sistematki ceste i puteve; pomagati rad oko
dizanja gospodarstva onoga kraja u prvom redu voćarstva, što bi imao
biti također jedan zadatak Imovnih Općina Otočke, Ogulinske i Slunjsko-
banskih. Svaki šumar i lugar može biti propagator voćarstva
i pčelarstva u svojem kraju.


Pitanje je paše na mjestima važnije od pitanja drveta. Naš je
narod ne samo u planini već i u ravnici dobrim dijelom stočar. Zadojeni
njemačkim šumarstvom nesvjesni sprječavali smo pogdjekađ
pašu, gdje i nije trebalo. Smetala nam je u otvorenoj šumi stopa
govečeta, jer se pritiskom smanjuje produktivnost tla.


Ovo važno pitanje kod komunalnih šuma treba u korist naroda
regulisati i pašu dozvoljavati svuda, gdje najmlađi dobni odnosno
debljinski razred ne može biti ugrožen. Dozvoljavati ugon sitnog
blaga, gdje se krupno ne može puštati. Kozama nema mjesta u prebornoj
šumi već jedino u visokom gospodarstvu, koje bi u ovom planinskom
kraju trebalo pokušati uvesti. Koze će konačno uništiti
selske šume i pašnjake. Ličani i to većinom imućniji traže danas
dozvolu puštanja koza u šume, dok na području siromašnije ogulinske
regimente koza gotovo i nema. Da se koza lakše riješimo, treba dati
izvjesne koncesije ostaloj stoci.


Našim drakonskim nverama nismo ni poučili ni prisilili seljaka*
da hrani stoku kod kuće, jer za to nema uslova. Dok Slavonac zna,
što su branjevine, dotle Ličanin odnosno Kordunaš preko noći ..^
čupa biljke i ako u ovim šumama nije u pravilu dozvoljena paša, jer
bi na svakoj površini trebali imati zastupane sve debljinske razrede,
dakle i najmlađe — i ako se sade biljke samo mjestimice u vrlo
maloj mjeri. I u pogledu koristi od paše"planinci su mnogo više skučeni
od seljaka u ravnici. U planini je smetnja paši preborno gospodarenje,
a u ravnici je slobodna paša u svim otvorenim šumama.




ŠUMARSKI LIST 9/1925 str. 10     <-- 10 -->        PDF

51 Li Krajiške imovne općine


Sanacija Imovnih Općina u širem smislu mogla bi se provesti
na način, kako smo ranije napisali. U kombinaciju ulazi: bolje grupisanje
Imovnih Općina, savez i međusobno podupiranje Imovnih Općina;
novčano poslovanje; autonomna uprava; nadležnost Ministarstva
samo u važnijim stručnim i materijalnim poslovima; pravo žalbe
na Državni Savjet protiv riješenja Ministarstva; kupovanje šuma
i šumskoga zemljišta, dakle uvećanje proizvodne površine; uvećanje
posjeda na račun susjednog velikog šumskog posjeda, u koliko će se
Imovne Općine prema 51, 41. Ustava u buduće starati i za nepravoužitnike
zemljoradnike kao i one, koji se uzgred zemljoradnjom bave;
osiguranje sječa kod države ili privatnika kroz više godina (prorede,
leževina, sitna građa) prema predhodnim odredbama za pripremu
agrarne reforme od 25. II. 1919. i čl. 41. Ustava; uvećanje posjeda
na račun Krajiških Zemljišnih Zajednica, postepeno njihovo pošumljavanje
i uređenje; nastojanje kod nadležnih, da se dalje ne upropašćuju
privatne, općinske i selske šume, već da se one održe i da
nastojimo oko njihovog proširenja svuda tamo, gdje se šumsko tlo ne
krči u drugu bolju vrst kulture i t. d.


Članom 1. Zakona o općoj upravi određen je položaj Krajiških
Imovnih Općina, t. j . Imovne Općine kao i sve nedržavne šume padaju
u nadležnost oblasti kao samoupravne jedinice. Spomenuti je zakon
lex generalis i jedino Zakon o centralnoj državnoj upravi, koji će se
istom donijeti, može drugačije regulisati pravni položaj Krajiških
Imovnih Općina u upravnom razgraničenju. Ovaj njihov današnji odnos
prema Ministarstvu nije zakonit, jer ne odgovara pravnoj njihovoj
naravi. 0 ovom posebno.


I ako principi šumarske nauke ostaju isti i na njih ne uplivišu
nezvani faktori — van sumnje je, da o organizaciji službe zavisi egzistencija
i prosperitet šuma. A ovdje je u pitanju ovo pitanje, jer o
stalnosti, ispravnosti i ambiciji upravnog personala naročito o nadzoru,
koji je danas šablonski, zavisi sve.


Brodska Imovna Općina je naša prva šumska općina i ako ne
po upravi i gospodarstvu, a ono svakako po raznolikosti svojega gospodarstva
i vrijednosti, prema tomu važnosti u životu svojih članova
i čitavoga svoga područja.


Kako predstoji preuređenje šumskog gospodarstva te općine,
kojoj sam bio upraviteljem skoro dvije godine, napisao sam g. 1924.
xtz pomoć kolege g. Markića jednu knjižicu za pravoužitnike o stanju
uprave i gospodarstva Brodske Imovne Općine i obećao iznijeti o
tomu radu pred stručni forum kritičku raspravu. To evo sad činim.
Upravo zbog spomenute raznovrsnosti gospodarstva može Brodska
Imovna Općina poslužiti za primjer uređivanja gospodarstva drugim
Imovnim Općinama. U svojem kritičkom razmatranju bitnih gospodarskih
mjera tangirat ću u kratko opće osnovne principe, na kojima
leži valjano gospodarstvo i uprava jedne Imovne Općine.


Knjižicu sam razaslao pravoužitnicima Imovne Općine i njihovim
predstavnicima istom nedavno zbog nekih formalnih razloga.
Knjižica će doprinijeti nešto i popularizaciji same Brodske Imovne
Općine i šumarstva. Imali smo namjeru poraditi na propagandi oko




ŠUMARSKI LIST 9/1925 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Krajiške imovne općine 511


-čuvanja, njegovanja i bolje upotrebe šuma kod seljaka, oko potrebe
šuma i važnosti Brodske Imovne Općine za kulturni, socijalni i gospodarski
napredak onoga kraja. Imovne su Općine do sad učinde
vrlo malo za popularizovanje šumarstva i ako su za to imale i dovoljno
razloga i dovoljno novčanih sredstava.


Što su Imovne Općine do danas sačuvane, nije zasluga samo
uživaoca šuma, već u prvom redu požrtvovnih šumara, zatim snage
zakona. Dobar dio pravoužitnika nije bio osobito sklon, da uščuva
svoje šume, nikada se nije mogao pomiriti sa uređenjem tih šuma,
zavedenim redom i upravom. Trajno je imao centripetalnih težnja ne
možda u smislu moguće pravilne i pravedne dekoncentracije, već u
smislu diobe, a kasnije rasula, stvorivši Zemljišne Zajednice, koje bi
zadesila ista sudbina kao i gotovo sve ostale Zemljišne Zajednice.
Šume bi se iscrpile, pojedinci bi se na čas pomogli, tlo bi ogolilo,
a ostali slabi pašnjaci, od kojih ne bi bilo osobite koristi. Na žalost,
još veći dio našega seljačkoga naroda u Krajini nema smisla za zajedničko
dobro, a ne će da još skoro ni imati, jer shvatanje, smisao
i ljubav za zajednicu dolazi sa kulturnijim stanjem. Kod nas su danas
u tome prilike slične onima u Njemačkoj u 17. i 18. vijeku, a izražene
u riječima »communio mater discordiarum«, ili »negotia communia


communiter negliguntur«.
Upravo je zato bila dužnost uprave Imovnih Općina, koje su
do sad izdale znatne sume za opće kulturne, socijalne, ekonomske, humane
svrhe svoga područja kao i izvan njega — poraditi i oko popularizovanja
Imovnih Općina i šumskog gospodarstva u opće. Nije mi
poznato, da bi koja Imovna Općina izdala popularno napisanu knjižicu
osvom trošku u kojoj bi prikazala postupak, svrhu, razvoj i stanje
svoje imovne općine. Jedini pokojni šumarnik Hinko Begna kod Križevačke
Imovne Općine napisao je u Šumarskom listu u g. 1911. monografiju
Imovne Općine pod naslovom: »Križevačka imovna općina
u slovu i broju«. Za uspomenu na 50-godišnjicu Brodske Imovne Općine
naumio sam bio sa gg. Markićem i Crepićem izdati jubilarnu ilustrovanu
knjižicu o gospodarsko-kulturnom značenju Brodske Imovne
Općine, o njezinom postanku, razvoju i današnjem stanju. Inače je
štampano više knjižica o Imovnim Općinama redovito povodom raznih
napadaja na upravu i gospodarstvo pojedine Imovne Općine.
Od kako postoji Brodska Imovna Općina, izgleda, kao da je kod
nje najnemirnije. Ovaj nemir, značajan za t. zv. bogatije općine, ne potiče
iz samoga naroda, već, kao što to obično biva, od nezadovoljnoga
činovništva, koje iz ličnih sitnih motiva suflira pojedinim nezadovoljnim
predstavnicima Imovne Općine razne nepravilnosti uprave. Pojedinci
ovomu nasjeda:u i stupaju u akciju protiv uprave, a daju im
podstreka takvi nezadovoljnici.
Psihološki je razumljivo, zašto se mase lako pokreću, ako se
radi o navodnoj zaštiti a pogotovo proširenju njihovih prava.
Ovaj nedopušteni rad bio je bliži povod za izdanje spomenute


knjižice.
Kod Brodske Imovne Općine došlo je do nelegalne organizacije
pravoužitnika tako, da su jednovremeno postojala dva predstavništva




ŠUMARSKI LIST 9/1925 str. 12     <-- 12 -->        PDF

512´ Krajiške imovne općine


Imovne Općine; redovito zastupstvo, koje je bilo u borbenom stavu
prema ovoj nelegalnoj maloj organizaciji, koja se kasnije pretvorila
u političku i nestala. Program ove nelegalne organizacije pravoužitnika
stvorene ad hoc, da se spreci snizivanje kompetencija, bio je
vrlo obilan, a išao je za tim, da prosto sruši postojeći teškom mukom
šumara i vlasti stvoreni poredak, da konačno Imovnu Općinu upropasti.


U ovoj raspravi napisao sam u kratko, koliko je trebalo, o uredjenju,
uzgoju i upravi šuma Brodske Imovne Općine.


Nešto sam veću pažnju posvetio temeljnim principima uredjenja
šuma, koje se upravo u ovo vrijeme obavlja i tim stručno upotpunio
samu knjižicu.


* *


Brodska imovna općina poetoji od 8. XI. 1873. Po odlukama


o diobi cd 23. VI. 1873. i 18. IV. 1875. primila je površinu od 74.036
;ut. 682 hvati, što je bilo precijenjeno na 36,065.868 zlatnih austrijskih
forinti. Godine 1894. kupljene su šume vlastelinstva Pleternica-Velika
sa ekonomijom, Stražeman-Kaptol svega 21.434 kat. jutra od toga
1450 kat. jutara ekonomije sa više gospodarskih zarada.
Dakle sav šumski posjed iznaša danas oko 96.000 jutara, jer se
nešto i prikupilo. Od ekonomije iskorišćuje se oko 450 jutara, jer je
ostali posjed izdvojen u agrarne svrhe i razdijeljen medju dobrovoljce
i interesente agrarne reforme.


(Nastavit će se).


Communautés des Confins Militaires.


La partie de la Croatie—Slavonie, limitrophe de . Empire Ottoman était
soumise a un régime spécial et nommée Confins Militaires. Elle possédait de
grandes communautés forestieres qui existent encore aujourd´ hui. Les forets de
ces communautés couvrent 360.000 hectares de terrain. L´ auteur de cet article
critique . exploitation et la gestion de ces forets (a suivre).


Rédaction.