DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1925 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Rad šumara na Kršu. Iza Ujedinjenja bilo je od potrebe u narodu poništiti ili barem oslabiti ono nepovjerenje, što ga je narod pokazivao prema svim šumarskim vlastima — počevši od najviših starješina do početnika lugara. Nije to bilo lako. Živa je u narodu ostala uspomena na vrijeme, kad ga je tudjinac nagonio, nastojeći, da silom provodi pošumljavanje. Živa je ostala uspomena i gorko sjećanje, da tuđinac nije mario za njegove potrebe, da nije računao sa njegovim gospodarskim prilikama, da se nije osvrtao na jednu činjenicu, kako na jednu dušu dolazi poprečno nešto preko 100 četv. hvati oranice, koja je udaljena često i po nekoliko sati u malim dočićima, iza visokih i strmih brda. Tuđinac nije mogao da razumije otkucaje srca našega siromašnog svijeta na Kršu, nego je u sili gledao sredstvo, da dosegne cilj, koji je šumarstvo bilo postavilo u ovom kraju — da se pošumljavaju goleti. Zato je i razumljivo, da su prvi pokušaji oko stvaranja novih zabrana na ovom dijelu primorskog Krša iza ujedinjenja bili energično odbijeni sa strane naroda. Sama lijepa riječ nije mnogo koristila. Uvaživši ono što smo pomenuli, pa imajući pred očima poratnu psihozu nije moglo biti drugačije. U masama je bilo mnogo više smisla da ruši nego da stvara. Masa je smatrala vlast za nastavak negdanje vlasti, koja ga je zapuštala — a koja ga je u izvjesnom momentu slala na klaonicu — u rat. Nije se upamtilo u siromašnim selima ovoga dijela Krša. da je vlast — resp. nosioci vlasti — dolazila da nešto daje. Narod je ovih siromašnih krajeva upoznavao nosioce vlasti jedino onda, ako se je što od njega tražilo. Izvedena pošumljavanja od godine 1865. — do dvadesetih godina izvođena su silom — tako, da je mnogo općinskog zemljišta upisano na negdanji kr. ug. erar. Narod nije upoznao nikakvog poticaja sa strane vlasti, da mu se gospodarstvo unapredi. — Nije znao da postoji racionalnije uzgajanje blaga, bolje i pametnije iskorištavanje pašnjaka, amelioriranje pašnjaka i livada, podizanje gajeva i t. d. Dok su ostali krajevi znali dobiti i plemenitih voćaka pa i izabraniju stoku, dok se je u drugim krajevima znaio i za pučka predavanja i za gospodarska udruživanja i t. d., ovaj jadni kraj — primorski Krš negdanje Vojne Krajine — na potezu od Novoga do dalmatinske međe — nije znao niti za najneznatnije tragove gospodarskog napretka, pa nije ni čudo, da je odgovorio s otporom, kad je vlast htjela da mu oduzme pašnjake u cilju pošumljavanja. Nije to bilo zato, što možda od prirode bistri narod ovih krajeva ne bi svatao što znači šuma. Ako iko, to svijet iz ovog kraja zna, što znači, kad se čovjek sklone u zavjetrinu, navlastito tamo, gdje gusti gaj priječi, da ga ne bije bura. To zna dobro svijet ovih krajeva i za sebe i za svoga mukotrpnoga pratioca na ovim prostranim goletima — za svoju slabu i ispaćenu stoku. Drugo je bilo, što je u njemu podizalo otpor. Pomenuli smo, da je narod svatao, kako svako oduzimanje pustoši, što mu služe za pašarenje, znači za nje smanjivanje produkcije. — U stvari i jest tako, |