DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1925 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Rad šumara na Kršu.


U mnogo slučajeva ne će šuma iskreno zbližiti seljaka i šumara.
Naročito ne će to biti ondje, gdje mnogo drveta treba a šuma je odmakla
te gdje iz raznih razloga nije moguće namiriti i potrebe naroda
i šume.


I najplemenitiji kulturni rad oko šume narod često posmatra
kao šikaniranje, a nastojanje se šumarevo izvrgne u šablonsko projektovanje
— bez dobrih konačnih rezultata.


Ovome je često i istorija kriva.
A baš iz razloga, što se rad šumara redovno centrira ondje, gdje
ne dopire rad ostalih, od potrebe je često, da šumar bude pionir ne
samo kulturnog rada u šumi, nego po mogućnosti i izvan šume.
Sigruno je, da će taj kulturni rad izvan šume doprinijeti te će
i narod šumu drukčije gledati, jer ne će u šumaru gledati samo čovjeka,
koji priječi da se šuma uništava, koji sprječava ljude, da namire
svoje potrebe po svojoj volji i na svoj način, nego će u šumaru
gledati i saradnika na promicanju svojega domaćeg gospodarstva.
Uvjeriti će se, da mu je šumar i njegov rad blizu.
Imade mnogo naših krajeva, gdje na daleko nema oplemenjene
voćke, gdje mnogo svijeta još i ne zna, da se i obična divljaka dade
oplemeniti, da rodi lijepim sočnim i korisnim plodovima. Malo imade
krajeva gdje ne bi mogla uspijevati bilo ova bilo ona vrst. Jasno je
da klimatske prilike i prilike tla — uz izvjesne modifikacije, što ih
uvjetuje ekspozicija, uvjetuju i raznu vrst plemenitog voća.


Šumarsko osoblje može mnogo doprinijeti za unapređivanje voćarstva
a time i za podizanje svoga položaja i čitave šumarske struke
uopće.


Najpodesnije je mjesto za uzgajanje plemenitog voća — šumski
vrt. Uzgajajući sadnice za šumsku kulturu redovno će se naći i mjesta,
da se uzgoji i nešto plemenitog voća, koje u onom kraju uspijeva.
Šumski će vrt dobiti daleko važnije značenje po cio kraj, u kome se
nalazi. Narod će vidjeti da se uz sadnice za pošumljavanje uzgajaju
i plemenite voćke, koje će povećati prihod pojedinac a koje će prema
tome biti od koristi i za općenitost.


Eklatantan je primjer naš rad u tom pravcu pri pošumljavanju
Krša. Kako je poznato, teško je bilo provoditi pošumljavanje na teritoriji
negdanje Vojne Krajine, a na mnogo je mjesta teško i danas,
jer se narod protivi pošumljavanju. Razloga je više. Među najvažnijima
je onaj, što svako oduzimanje površine, na kojoj pustopašice
baza mršavo i slabo blago — znači oduzimanje površine za pašarenje,
a prema tome znači i smanjivanje produkcije.


Narod je svatao, da je svaka nova zabrana uperena direktno
protiv njega. Doda li se tome, da je za mađarske uprave dobar dio
primorskih pašnjaka osvanuo u gruntovnim knjigama upisan na kr. ug.
drž. erar; da je lugarsko osoblje — izvršujući neke čudne odredbe
svojih starješina — svojim lošim postupkom ubilo u narodu svaku
volju za pošumljavanje, razumjeti ćemo, da je do kraja god. 1918.
proteklo gotovo 25 godina a da se nije na pošumljavanje u ovom dijelu
Primorja ništa ozbiljnijega uradilo.