DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1925 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Rad šumara na Kršu. U mnogo slučajeva ne će šuma iskreno zbližiti seljaka i šumara. Naročito ne će to biti ondje, gdje mnogo drveta treba a šuma je odmakla te gdje iz raznih razloga nije moguće namiriti i potrebe naroda i šume. I najplemenitiji kulturni rad oko šume narod često posmatra kao šikaniranje, a nastojanje se šumarevo izvrgne u šablonsko projektovanje — bez dobrih konačnih rezultata. Ovome je često i istorija kriva. A baš iz razloga, što se rad šumara redovno centrira ondje, gdje ne dopire rad ostalih, od potrebe je često, da šumar bude pionir ne samo kulturnog rada u šumi, nego po mogućnosti i izvan šume. Sigruno je, da će taj kulturni rad izvan šume doprinijeti te će i narod šumu drukčije gledati, jer ne će u šumaru gledati samo čovjeka, koji priječi da se šuma uništava, koji sprječava ljude, da namire svoje potrebe po svojoj volji i na svoj način, nego će u šumaru gledati i saradnika na promicanju svojega domaćeg gospodarstva. Uvjeriti će se, da mu je šumar i njegov rad blizu. Imade mnogo naših krajeva, gdje na daleko nema oplemenjene voćke, gdje mnogo svijeta još i ne zna, da se i obična divljaka dade oplemeniti, da rodi lijepim sočnim i korisnim plodovima. Malo imade krajeva gdje ne bi mogla uspijevati bilo ova bilo ona vrst. Jasno je da klimatske prilike i prilike tla — uz izvjesne modifikacije, što ih uvjetuje ekspozicija, uvjetuju i raznu vrst plemenitog voća. Šumarsko osoblje može mnogo doprinijeti za unapređivanje voćarstva a time i za podizanje svoga položaja i čitave šumarske struke uopće. Najpodesnije je mjesto za uzgajanje plemenitog voća — šumski vrt. Uzgajajući sadnice za šumsku kulturu redovno će se naći i mjesta, da se uzgoji i nešto plemenitog voća, koje u onom kraju uspijeva. Šumski će vrt dobiti daleko važnije značenje po cio kraj, u kome se nalazi. Narod će vidjeti da se uz sadnice za pošumljavanje uzgajaju i plemenite voćke, koje će povećati prihod pojedinac a koje će prema tome biti od koristi i za općenitost. Eklatantan je primjer naš rad u tom pravcu pri pošumljavanju Krša. Kako je poznato, teško je bilo provoditi pošumljavanje na teritoriji negdanje Vojne Krajine, a na mnogo je mjesta teško i danas, jer se narod protivi pošumljavanju. Razloga je više. Među najvažnijima je onaj, što svako oduzimanje površine, na kojoj pustopašice baza mršavo i slabo blago — znači oduzimanje površine za pašarenje, a prema tome znači i smanjivanje produkcije. Narod je svatao, da je svaka nova zabrana uperena direktno protiv njega. Doda li se tome, da je za mađarske uprave dobar dio primorskih pašnjaka osvanuo u gruntovnim knjigama upisan na kr. ug. drž. erar; da je lugarsko osoblje — izvršujući neke čudne odredbe svojih starješina — svojim lošim postupkom ubilo u narodu svaku volju za pošumljavanje, razumjeti ćemo, da je do kraja god. 1918. proteklo gotovo 25 godina a da se nije na pošumljavanje u ovom dijelu Primorja ništa ozbiljnijega uradilo. |