DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1925 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Rad šumara na Kršu. Dr, Josip Balen [Senj] : Rad šumara na Kršu. Malo imade zvanja, koja imadu tako velikih zadataka među narodom, kao baš zvanje šumarsko. To proizlazi već iz toga, što je djelovanje šumara redovno vezano na predjele, koji su daleko od većih, a često i od manjih kulturnih centara; što šumar redovno radi u krajevima, gdje ljudska naselja ne dobivaju brzo svih onih tekovina, što ih daje rad i kulturno nastojanje čovječanstva. Zato šumarsko zvanje uz prvotnu svoju misiju, da uzgaja i iskorištava kapitale, što ih daje šuma, imade da vrši još i drugu misiju, koja mnogo puta ne zaostaje za onom prvom ni po svojoj važnosti za izvjesni kraj, a ni po svojoj zamašnosti za čitavi narodno-gospodarski život uopće. A to daje šumarstvu i posebno značenje. U ljudskom društvu nije lako tačno odrediti granice, do kojih siže djelovanje pojedinaca. Nije lako decidirano utvrditi, što imade da vrši jedno zvanje a što drugo. Naročito nije to lako ondje, gdje je narod još u svome razvitku, gdje je privreda u povojima, a gdje je socijalni i ekonomski život upućen dijelom na stare običaje a dijelom na savjete jedva na pola pismenih pojedinaca. Kultura se čovječanstva može unaprediti naročito kolaboracijom raznih članova ljudskoga društva. U izvjesnim slučajevima od potrebe je, da ovu kolaboraciju zamijeni djelovanje pojedinaca na raznim područjima. I ako djelovanje pojedinaca na raznim područjima ne može dovesti do većeg savršenstva, plemenito nastojanje i rad ne može ostati bez vidljivih dobrih posljedica. I ako je šumarstvo od poljoprivrede u užem smislu odijeljeno — i po gospodarskim i po biološkim osebinama. od potrebe je, da šumar u izvjesnim slučajevima zaviri u gospodarstvo naroda u svome kraju, u njegov voćnjak, na njegovu livadu i oranicu, na pašnjak i t. d. Ovo je naročito od potrebe tamo, gdje nema blizu stručnjaka — ekonoma. Šuma, resp. drvo, je jedno od onih dobara, za koje naš čovjek u mnogim krajevima drži, da će ga biti »do vijeka«. Šumara, koji samo vodi računa o svojoj šumi i ni o čemu drugome, drži — gdje više a gdje manje — suvišnim čovjekom. Zato je od potrebe, da se narodnoj dusi pridje bliže, da se narod uvjeri o tome, da mu je šumar i njegovo «sobije prijatelj, da se brine za šumu samo radi naroda |
| ŠUMARSKI LIST 8/1925 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Rad šumara na Kršu. U mnogo slučajeva ne će šuma iskreno zbližiti seljaka i šumara. Naročito ne će to biti ondje, gdje mnogo drveta treba a šuma je odmakla te gdje iz raznih razloga nije moguće namiriti i potrebe naroda i šume. I najplemenitiji kulturni rad oko šume narod često posmatra kao šikaniranje, a nastojanje se šumarevo izvrgne u šablonsko projektovanje — bez dobrih konačnih rezultata. Ovome je često i istorija kriva. A baš iz razloga, što se rad šumara redovno centrira ondje, gdje ne dopire rad ostalih, od potrebe je često, da šumar bude pionir ne samo kulturnog rada u šumi, nego po mogućnosti i izvan šume. Sigruno je, da će taj kulturni rad izvan šume doprinijeti te će i narod šumu drukčije gledati, jer ne će u šumaru gledati samo čovjeka, koji priječi da se šuma uništava, koji sprječava ljude, da namire svoje potrebe po svojoj volji i na svoj način, nego će u šumaru gledati i saradnika na promicanju svojega domaćeg gospodarstva. Uvjeriti će se, da mu je šumar i njegov rad blizu. Imade mnogo naših krajeva, gdje na daleko nema oplemenjene voćke, gdje mnogo svijeta još i ne zna, da se i obična divljaka dade oplemeniti, da rodi lijepim sočnim i korisnim plodovima. Malo imade krajeva gdje ne bi mogla uspijevati bilo ova bilo ona vrst. Jasno je da klimatske prilike i prilike tla — uz izvjesne modifikacije, što ih uvjetuje ekspozicija, uvjetuju i raznu vrst plemenitog voća. Šumarsko osoblje može mnogo doprinijeti za unapređivanje voćarstva a time i za podizanje svoga položaja i čitave šumarske struke uopće. Najpodesnije je mjesto za uzgajanje plemenitog voća — šumski vrt. Uzgajajući sadnice za šumsku kulturu redovno će se naći i mjesta, da se uzgoji i nešto plemenitog voća, koje u onom kraju uspijeva. Šumski će vrt dobiti daleko važnije značenje po cio kraj, u kome se nalazi. Narod će vidjeti da se uz sadnice za pošumljavanje uzgajaju i plemenite voćke, koje će povećati prihod pojedinac a koje će prema tome biti od koristi i za općenitost. Eklatantan je primjer naš rad u tom pravcu pri pošumljavanju Krša. Kako je poznato, teško je bilo provoditi pošumljavanje na teritoriji negdanje Vojne Krajine, a na mnogo je mjesta teško i danas, jer se narod protivi pošumljavanju. Razloga je više. Među najvažnijima je onaj, što svako oduzimanje površine, na kojoj pustopašice baza mršavo i slabo blago — znači oduzimanje površine za pašarenje, a prema tome znači i smanjivanje produkcije. Narod je svatao, da je svaka nova zabrana uperena direktno protiv njega. Doda li se tome, da je za mađarske uprave dobar dio primorskih pašnjaka osvanuo u gruntovnim knjigama upisan na kr. ug. drž. erar; da je lugarsko osoblje — izvršujući neke čudne odredbe svojih starješina — svojim lošim postupkom ubilo u narodu svaku volju za pošumljavanje, razumjeti ćemo, da je do kraja god. 1918. proteklo gotovo 25 godina a da se nije na pošumljavanje u ovom dijelu Primorja ništa ozbiljnijega uradilo. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1925 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Rad šumara na Kršu. Iza Ujedinjenja bilo je od potrebe u narodu poništiti ili barem oslabiti ono nepovjerenje, što ga je narod pokazivao prema svim šumarskim vlastima — počevši od najviših starješina do početnika lugara. Nije to bilo lako. Živa je u narodu ostala uspomena na vrijeme, kad ga je tudjinac nagonio, nastojeći, da silom provodi pošumljavanje. Živa je ostala uspomena i gorko sjećanje, da tuđinac nije mario za njegove potrebe, da nije računao sa njegovim gospodarskim prilikama, da se nije osvrtao na jednu činjenicu, kako na jednu dušu dolazi poprečno nešto preko 100 četv. hvati oranice, koja je udaljena često i po nekoliko sati u malim dočićima, iza visokih i strmih brda. Tuđinac nije mogao da razumije otkucaje srca našega siromašnog svijeta na Kršu, nego je u sili gledao sredstvo, da dosegne cilj, koji je šumarstvo bilo postavilo u ovom kraju — da se pošumljavaju goleti. Zato je i razumljivo, da su prvi pokušaji oko stvaranja novih zabrana na ovom dijelu primorskog Krša iza ujedinjenja bili energično odbijeni sa strane naroda. Sama lijepa riječ nije mnogo koristila. Uvaživši ono što smo pomenuli, pa imajući pred očima poratnu psihozu nije moglo biti drugačije. U masama je bilo mnogo više smisla da ruši nego da stvara. Masa je smatrala vlast za nastavak negdanje vlasti, koja ga je zapuštala — a koja ga je u izvjesnom momentu slala na klaonicu — u rat. Nije se upamtilo u siromašnim selima ovoga dijela Krša. da je vlast — resp. nosioci vlasti — dolazila da nešto daje. Narod je ovih siromašnih krajeva upoznavao nosioce vlasti jedino onda, ako se je što od njega tražilo. Izvedena pošumljavanja od godine 1865. — do dvadesetih godina izvođena su silom — tako, da je mnogo općinskog zemljišta upisano na negdanji kr. ug. erar. Narod nije upoznao nikakvog poticaja sa strane vlasti, da mu se gospodarstvo unapredi. — Nije znao da postoji racionalnije uzgajanje blaga, bolje i pametnije iskorištavanje pašnjaka, amelioriranje pašnjaka i livada, podizanje gajeva i t. d. Dok su ostali krajevi znali dobiti i plemenitih voćaka pa i izabraniju stoku, dok se je u drugim krajevima znaio i za pučka predavanja i za gospodarska udruživanja i t. d., ovaj jadni kraj — primorski Krš negdanje Vojne Krajine — na potezu od Novoga do dalmatinske međe — nije znao niti za najneznatnije tragove gospodarskog napretka, pa nije ni čudo, da je odgovorio s otporom, kad je vlast htjela da mu oduzme pašnjake u cilju pošumljavanja. Nije to bilo zato, što možda od prirode bistri narod ovih krajeva ne bi svatao što znači šuma. Ako iko, to svijet iz ovog kraja zna, što znači, kad se čovjek sklone u zavjetrinu, navlastito tamo, gdje gusti gaj priječi, da ga ne bije bura. To zna dobro svijet ovih krajeva i za sebe i za svoga mukotrpnoga pratioca na ovim prostranim goletima — za svoju slabu i ispaćenu stoku. Drugo je bilo, što je u njemu podizalo otpor. Pomenuli smo, da je narod svatao, kako svako oduzimanje pustoši, što mu služe za pašarenje, znači za nje smanjivanje produkcije. — U stvari i jest tako, |
| ŠUMARSKI LIST 8/1925 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Rad šumara na Kršu. 473 ako se uvaži, da u glavnom jedino pašarenje daje izvjesna dobra, s kojima siromašni svijet ovih krajeva namiruje svoje potrebe. Da se je — recimo — samo djelomično, na povoljnim mjestima amelijoriralo pašnjake i malene livadice i da se je barem tu i tamo povećalo produkciju, prevladalo bi medu narodom uvjerenje, da im oduzimanje pašnjačkih površina ne će biti na smetnju. Da je uz to bilo i sigurne garancije, da će u podignutim nasadima s vremenom svi dopustivi užici bit narodu omogućeni, ne bi pošumlavanje na čitavoj teritoriji negdanje Vojne Krajine nailazilo na one silne zapreke. Dodamo li još tome. da su mnoge zabranjene površine, koje su po temeljnom Krajiškom Zakonu od godine 1850. kao pašnjaci prešle u vlasništvo općina — iza što su uzete da se kultiviraju, prenesene u gruntovnici na kr. ug. erar, razumijeti ćemo otpor naroda, jer je bio opravdan. Uz predavanje i uz pouku naroda živom riječi — otpočelo se je iza ujedinjenja sa uzgajanjem plemenitih voćaka u rasadnicima, da ih se podijeli narodu. Otpočelo se najprije s onim, što je bilo jednostavnije, sa uzgojem mandula i oraha, a zatim se prešto i na uzgoj trešanja i kajsija. Ovo su vrste, koje na Kršu dobro uspijevaju i dobro rode. Oplemenjivanje vrši lugarsko osoblje, koje je već dobro uvježbano. Od Ujedinjenja do danas podijeljeno je cea. 10.000 plemenitih voćaka. Sad je produkcija povećana tako, da ćemo ako ne bude kakovih neprilika naredne sezone 1925.-1926. moći podijeliti cea.: trešanja 1.000 kom. kajsija 1.000 kom. mandula 2.500 kom. oraha 4.000 kom. Ukupno . ! &500 kom. Ako uzmemo vrijednost pojedine plemenite voćke sa 10—15 Din., vidimo, da se siromašnom svijetu daje i ovim putem vrijednost od cea. 100.000 Din. Lugarsko osoblje imade naredjenje, da poučava seljaštvo u svome reonu u oplemenjivanju i da izvještaj predloži koncem godine, koliko je u svome reonu oplemenilo voćaka, a koliko je seljaka naučilo oplemenjivati. Da se rad oko širenja kulture još i dalje proširi, da se djelovanje šumarskih organa u narodu shvati barem donekle onako, kako ga uprava Nadzomištva za pošumljavanje Krša zamišlja: idealno i plemenito, osniva Nadzorništvo omanje rasadnike u pojedinim općinama (do sada u Krivom Putu), na podesnim mjestima, gdje će i školska djeca uz seljaštvo sudjelovati pri oplemenjivanju voćaka. Naš rad nije ostao bez dobrog rezultata! Ne samo da svaka plemenita voćka znači jedan izvjestan kapital, koji će nositi kamate, ne samo da će se podizati i stvarati uvjeti za bolju prehranu čitavoga kraja, u kojem se budu uzgajale plemenite voćke, nego smo postigli veći, daleko jači i zamašniji rezultat, daj e 2 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1925 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Rad šumara na Kršu. narod i rad i poziv šumara u ovom kraju — u do brom dijelu — shvatio i odobrio! U općinama, gdje je negda bilo sila otpora protiv pošumljavanja (na pr. u općini Krivi Put) danas je narod listom za pošumljavanje. Ne samo da potpunim pouzdanjem gleda u rad šumarskih or gana, nego i izravno sudjeluje pri radu oko pošumljavanja. Mnogo znaci činjenica, da — inače siromašni svijet ovoga kraja — do jučer protivnik pošumljavanja, danas na svoj trošak podiže lijepe ograde oko novih prostranih kultura! Mnogo znači činjenica, da već i seljaci ovoga kraja u svojim za kržljalim bukovim gajićima (u visini od preko 1000 m nad morem) po uputama Nadzorništva zasađuju sadnice smrče i čuvaju svoje nasade. Ovo su važni momenti u istoriji pošumljavanja ovih krajeva, jer je ovo u ovim krajevima prvi slučaj, da narod sam odobrava pošumljavanje i da ga sam direktno — dobrovoljno potpomaže. Zato će rad u našim šumskim vrtovima oko uz goja plemenitih voćaka ostati zlatnim slovima upisan u istoriji oko pošumljavanja Krša u ovom dijelu Primorja! Ovaj kratki prikaz neka bude jedan mali prilog, kako da se unapredi pošumljavanje Krša, a ujedno neka bude i jedan mali mémento, da se u izvjesnim prilikama neda odvojiti — da tako kažem — čisti šumarski rad od rada na gospodarskom polju uopće. Direktno unapređivanje i podizanje zapuštenog gospodarstva na selu put je do šireg i ispravnijeg shvatanja naroda i u pogledu šumarstva. Ovakav rad, zvali ga mi i sitnim radom, dati će u mnogo slučajeva jače i pozitivnije rezultate nego predavanja, bila ona organizovana na bilo kakvim uzornim temeljima. Les travaux forestiers sur terrains Karstiques. L´ auteur, un spécialiste en reboisement du Karst, expose . importance de . arboriculture fruitiere sur le Karst et rapporte de ses efforts et ses résultats relatifs. Rédaction. |