DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1925 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Rad šumara na Kršu. Dr, Josip Balen [Senj] : Rad šumara na Kršu. Malo imade zvanja, koja imadu tako velikih zadataka među narodom, kao baš zvanje šumarsko. To proizlazi već iz toga, što je djelovanje šumara redovno vezano na predjele, koji su daleko od većih, a često i od manjih kulturnih centara; što šumar redovno radi u krajevima, gdje ljudska naselja ne dobivaju brzo svih onih tekovina, što ih daje rad i kulturno nastojanje čovječanstva. Zato šumarsko zvanje uz prvotnu svoju misiju, da uzgaja i iskorištava kapitale, što ih daje šuma, imade da vrši još i drugu misiju, koja mnogo puta ne zaostaje za onom prvom ni po svojoj važnosti za izvjesni kraj, a ni po svojoj zamašnosti za čitavi narodno-gospodarski život uopće. A to daje šumarstvu i posebno značenje. U ljudskom društvu nije lako tačno odrediti granice, do kojih siže djelovanje pojedinaca. Nije lako decidirano utvrditi, što imade da vrši jedno zvanje a što drugo. Naročito nije to lako ondje, gdje je narod još u svome razvitku, gdje je privreda u povojima, a gdje je socijalni i ekonomski život upućen dijelom na stare običaje a dijelom na savjete jedva na pola pismenih pojedinaca. Kultura se čovječanstva može unaprediti naročito kolaboracijom raznih članova ljudskoga društva. U izvjesnim slučajevima od potrebe je, da ovu kolaboraciju zamijeni djelovanje pojedinaca na raznim područjima. I ako djelovanje pojedinaca na raznim područjima ne može dovesti do većeg savršenstva, plemenito nastojanje i rad ne može ostati bez vidljivih dobrih posljedica. I ako je šumarstvo od poljoprivrede u užem smislu odijeljeno — i po gospodarskim i po biološkim osebinama. od potrebe je, da šumar u izvjesnim slučajevima zaviri u gospodarstvo naroda u svome kraju, u njegov voćnjak, na njegovu livadu i oranicu, na pašnjak i t. d. Ovo je naročito od potrebe tamo, gdje nema blizu stručnjaka — ekonoma. Šuma, resp. drvo, je jedno od onih dobara, za koje naš čovjek u mnogim krajevima drži, da će ga biti »do vijeka«. Šumara, koji samo vodi računa o svojoj šumi i ni o čemu drugome, drži — gdje više a gdje manje — suvišnim čovjekom. Zato je od potrebe, da se narodnoj dusi pridje bliže, da se narod uvjeri o tome, da mu je šumar i njegovo «sobije prijatelj, da se brine za šumu samo radi naroda |