DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1925 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Eksploatacija gljiva u našoj državi. 46 7 Eksploatacija jestivih gljiva u Slovenačkoj je nepotpuna, u ju žnim pokrajinama države ona je malo ne posve nepoznata. Tamo sa gnjiju u šumama svake godine teški milijuni najboljih vrsti gljiva. Druge države, koje niti nemaju tako povoljne klime za gljive a niti imaju toliko šuma. primaju svake godine na stotine milijuna za gljive, kao n. pr. Francuska, Čehoslovačka. Švajcarska, Bavarska, Italija i dr. Statistički je dokazano (rektor Hinterthur). da je Švajcarska godišnje primila već prije svetskoga rata do 45 milijuna zlatnih franaka za gljive. U Slovenačkoj je bar sušenje i eksportiranje t. zv. »jurčka« (glo banja, Boletus edulis) prilično rasprostranjeno te se je lani izvezlo približno 100 vagona suhih gljiva za oko 25 milijuna dinara. Južne bi pokrajine lako izvozile najmanje pet puta toliko suhih gljiva. Na postavljena pitanja odgovaram ovo: 1. Na finansiranje organizacije gljivarstva od strane pojedinih trgovaca ne možemo ozbiljno misliti, jer postoji među njima velika utakmica (konkurencija), što je s merkantilnog gledišta posve razumljivo. Jedina mogućnost bi bila, da se nekoliko solidnih i finansijski jakih trgovaca uz pomoć koje banke udruži u gljivarsku družbu odnosno zadrugu. U Ljubljani već postoji takvo dioničko društvo »Gljiva«, koja je lani počela poslovati te raspolaže sa strojevima za punjenje i lotanje priručnih i praktičnih kovinastih kaseta, u kojima eksportira osušene gljive u inostranstvo. 2. Za Slovenačku nije dakle potrebna naročita organizacija za gljivarstvo, pošto narod općenito već poznaje vrsti gljiva, koje su podesne za sušenje i prodaju. Pored imenovane družbe ima i više solidnih i jakih trgovačkih tvrtki, koje se bave specijalno sa nakupom i prodajom suhih gljiva. Tako postoje n. pr. u Ljubljani tvrtke A. Sever, Urbančić, V. Rohrman, IVI. Geršak i dr. Samo u nekojim krajevima Gorenjske trebalo bi još poduke i organizacije. A potrebno bi bilo da se i drugud po Sloveniji proširi poznavanje drugih vrsti gljiva, koje doduše još nisu podesne za sušenje i za eksport, no vrlo su dobre za domaću prehranu i za industrijsko prerađivanje. U našoj državi raste oko 100 vrsta jestivih gljiva, a za sušenje i eksport dolazi u obzir samo par vrsta; no i za domaću prehranu poznaje ljudstvo jedva još neko 10 daljih vrsta. Potrebno bi bilo dakle da i u Sloveniji stručnjaci drže predavanja s praktičnim izletima u šume za vreme sezone gljiva. Od još veće bi važnosti bilo da bi se po srezovima održavali tečajev i za u č i t e 1 j s t v o osnovnih škola, koje bi prenosilo svoje znanje na mladež i na odrasle ljude u svom kraju. U tu svrhu trebala bi potpora vlade odnosno naređenje Ministra Prosvete. 3. Od ogromne narodno-gospodarske i socijalne važnosti bi bilo, da se za gljivarstvo zainteresuju južne pokrajine naše države , gde bi racionalna eksploatacija samih eksportnih gljiva morala u primeru sa Slovenijom donositi godišnje najmanje 100 m i 1 i j o n a dinara. Za to bi trebalo u prvom redu zainteresovati učiteljstvo, svećenstvo, općinske vlasti i invalide (a napose š u- mare ! op p.). Svaki trgovac rado će kupovati dobre i ispravno su |