DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1925 str. 34     <-- 34 -->        PDF

Praktično uređivanje šuma.


Umjetne su granice obično izlišne u manjim i srednjim šumama.
u kojima se već preko 100 godina sječama siječe. Gdje one već postoje,
rado će ih uređivač i opet upotrijebiti pri podjeli.


U velikim, neotvorenim šumama nema katkada dovoljno prirodnih
granica. U tome je slučaju potrebno, da se upotrijebe prosjeci
u obliku prave ili lomljene crte.


Razlikujemo glavne i pobočne prosjeke.
Glavni prosjeci teku smjerom, kojim se nižu sječe. Napreduju
li na pr. sječe u smjeru od istoka prema zapadu, teku i glavni
prosjeci po prilici tim smjerom.
Glavni su prosjeci potrebni u ravnici i brežuljastome terenu sa
blagim obroncima, ako nema prirodnih granica kao puteva. potoka
i sličnog.
U brdovitome terenu idu glavni prosjeci obično dugim, istaknutim
sljemenima, tvore dakle lomljene crte. Suprotna međa, koja
zatvara sjekored sa druge strane, leži u dnu doline, obilježena je dakle
već prirodom i netreba prosjeka.
Ako je obronak između sljemena i doline širi od 2000 m, dobro je
da se on i po širini razdijeli po prilici svojom sredinom. Glavni prosjek
treba u ovome slučaju — bez obzira na to, hoće li ići ravno — projektovati
kao budući put i trasu trajno označiti. Umjetni, nelomljeni
glavni prosjeci moraju biti najmanje 6 m široki, da se omogući stvaranje
ivice, koja će moći odoljeti vjetru.
Pri pobočnim prosjecima dovoljna je širina od 2—3 m, jer će
služiti samo kao sredstvo za orijentaciju.
Glavni su prosjeci obično međuse usporedni i stoje okomito na
pobočnim prosjecima. Tako nastaju odjeli u obliku četvorina ili pravokutnika.
Obično se zahtijeva, da pobočni prosjeci teku u brdima smjerom
najvećega pada.
U brdovitim predjelima i gorju obilježeni su glavni prosjeci
sljemenima i dnom glavne doline, a postrane doline opet pružaju najsposobnije
elemente za dalnju podjelu. Radi toga mogu ovdje pobočni
prosjeci da izostanu često do srazmjerno kratkih komada, koji spajaju
krajeve postranih dolina sa sljemenom.
Glavno je pravilo za uredivača: »Što već postoji, zadrži
i upotrijebi!«
Postoji li već prirodna ili umjetna podjela i nazivlja, neće uređivač
bez prijeke nužde ništa mijenjati. Novu će podjelu uređivač
izraditi samo pri novome uređivanju, gdje mu ne stoje na raspoloženju
stariji šumski nacrti. Vojna karta u mjerilu 1 : 25.000, a u nuždi
i specijalna karta 1 : 75.000 mogu ovdje vrlo dobro da posluže, jer
pružaju plastičnu sliku terena.
Uvaživši smjer vjetra i sječe (str.. ..) dobićemo izravno one
glavne doline, sljemena, puteve i t.. d., koji se mogu upotrijebiti kao
prirodne granice sjekoreda. Pruge, koje su zatvorene ovim granicama
treba sada razdijeliti poprečnim crtama (odjelnim međama, pobočnim
prosjecima). Kao takove prirodne međe stoje nam opet na raspoloženju
putevi, potoci, točila, oštri popriječni hrptovi i t. d. Tek ako su ove