DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1925 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Zakonodavstvo Takav čisti šumarski idealizam — da ne reknemo ekskluzi,vizam, koji vidi šumu i traži uslove njenog života u budućnosti i sadašnjici, a ne vidi pored nje i čovjeka sa svim njegovim potrebama, jest plemenit no nije opravdan u času, kad se radi o donošenju Zakona. Zakoni se ne pišu i ne stvaraju za ljude savršene i bez grješke, već za obične smrtnike, za njihove dobre i zle čine. OjtL samo onda polučuju cilj, ako ostanu na tlu potpune realnosti te se ne sukobljuju sa okrutnim načelom: fiat justitia, pereat mundus. Zakoni treba, istina da pomognu dići čovjeka. No to dizanje ne može izvršiti sam zakon. Ono može ići uporedo sa prosvjetom. Tko pomno pročita knjigu druga Ružica, moći će da sa radošću konstatuje, da za pravo i nema velikih razlika između projekta većine i manjine. Ima samo* razlike u naočarima, na koje su posmatrana osnqvina načela kod donošenja samih zakonskih ustanova. Ružić je u svem posmatranju čisti šumarski idealista, a većina je udarila srednjim putem, koji leži između idealizma i grube realnosti. Nitko nije bolje okarakterisao ovaj idealizam, nego sam pisac, kad u svom obrazloženju (str. 119.) kaže: »naša je želja da i Makedonija i Crnagora i Dalmacija, što pre post a n u, a one koje jesu, da ostanu takvim parkom« — kakva je Slovenija. Ružić ostaje idealista i u razrađivanju svojih osnovnih načela. On ne priznaje činjenice, da ponestatak opće unifikatorne osnove u našem zakonodavstvu otežava donošenje Zakona o Šumama. Naprotiv on postavija obrnutu tvrdnju, da je baš radi njegove nevezanosti i slobode to lakše izgraditi Zakon o Šumama kao »nepokolebiv kodeks«. Ali u isti čas pisac zaboravlja na pravno načelo´ »lex posterior derogat priori«, po kojemu kasniji zakoni mogu ili posve ili od česti porušiti ono, što je stvoreno i izgrađeno zakonima, koji su prethodili. Idealno je shvatanje piščevo i o obimu1 Zakona . On se ne zadovoljava sa t. zv. okvirnim Zakonom. On je uvjeren, da je potrebno donošenje zakona sa čitavim detaljem naređenja o provođenju osnovnih načela. Odatle i ona opširnost njegovog zakonskoga teksta. Kako smo spomenuli u prošlom broju, naše je uvjerenje, da će Zakon o Šumama moći to bolje obuhvatiti svu različnost naših privrednih prilika, što će on biti općenitiji u esnovimm načelima — dakle manje detaljan. U vezi sa pitanjem obima zakona stoji i pitanje donošenja t z v. speci jalni h zakona . Pisac je previdio, da je nacrt većine imao u vidu donošenje specijalnih zakona ili Uredaba prema 51. 94. Ustava (n. pr. za pošumljenje krša), ko;i će biti »podredjeni ovom glavnom Zakonu o Šumama « (Osnovica str. 71). Iz toga je evidentno, da nikako* ne stoji tvrdnja piščeva, kao da je većina tobože pomišljala na donošenje specijalnih zakona za pojedine pokrajine. Ta mi smo posve jasno rekli, govoreći o kršu, »da nem a govora o tome, da bi se donošenje toga specijalnog zakona prepustilo oblasnim i sreskim samoupravama« (Osnovica str. 71.). I na temi liberalizma i konzervativizma pisac se u svom obrazloženju mnogo zadržava. On citira nekoliko autora, koji govore u prilog njegovoj tezi, ali ne pokušava da kritički analizuje čl. 37. Ustava, koji je bio ishodište gledišta većine u pitanju t. zv. liberalizma. Taj član kaže, da »nitk o ne smije postupati sa svojinom tako, da upotreba bude na štetu cjeline«. To načelo preneseno na šume znači: nitko ne smije |