DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1925 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Zakonodavstvo je novčanom pripomoći omogućio izvođenje istraživačkih radova u terenu. Treće: i naši drugovi, koji su radeći u taksatorskim vanjskim radovima išli na ruku predavaču, dokazali su da i mi iako privrednici, treba da trajno održavamo veze sa onim naukama, koje čine osnovicu našeg produkcijonog rada i podizanje i gajenje šuma, a to je u prvom redu botanika sa svim njenim ograncima. Povodom knjige Ing. A. Ružica: Nacrt Zakona o Šumama i Zašumljavanju. Ljubljana 1925. Vraćamo se još jednoč na ovo pitanje povodom važne publikacije vrijednog našeg druga, šumarskog savjetnika inženjera Ružica, o kojoj smo samo kratko referisali u broju 4. Ne činimo to zato, da bi se upustili u polemisanje o pitanjima, koja smo već raščistili na drugom mjestu. Ne kanimo ponavljati sve one argumente, koje smo iznosili u ovo poslijednje tri godine, braneći lojalno i dosljedno naše uvjerenje. Vraćamo se na knjigu kolege Ružica, da damo izražaja našeg poštovanja golemoj ljubavi i idealizmu, koji provejava njegov rad, iako između pisca i nas postoje neke razlike u gledanju na osnovna pitanja naše šumarske politike. Mi duboko cijenimo svačije lično uvjerenje kao i onoga, u čijoj je duši niklo to uvjerenje. Nitko nam ne može zamjeriti, da isto to pravo tražimo i za svoje uvjerenje. Dajući izražaja svome uvjerenju o ovoj knjizi neka nam bude dopušteno da se zadržimo na nekim konstatacijama i objašnjenjima. Smatramo da je time završena rasprava ovoga pitanja. Autcr bi najradije da svoj nacit zakona nazove »Narodni zakon o Šumama «. Mislim, da se ne će naći nitko u našim redovima, tko bi mogao da vagne inponderabile: u čijem od poznata dva nacrta ima više ljubavi za narod i otadžbinu. To se ne bi dalo izvršiti presto s razloga, što te razlike u opće nema. Dakle o takvoj razlici ne može ni da bude riječi. Može se samo govoriti o razlici u količini šumarskog idealizma , na osnovu kojega su građeni ti projekti. Tu treba svakako dati prvenstvo piscu gornje knjige. On je čisti šumarski idealista, koji u svojoj ljubavi za šumu ide vrlo daleko. On n. pr. strahuje pred krčenjem šuma na relativno šumskom tlu, iako debro zna, da je sve naše poljoprivredno zemljište nastalo zapravo dugim istorijskim procesom krčenja šuma. On u toj ljubavi pojam pustošenja gradi široko i proteže ga ne samo na tlo, već i na sastojinu. Pisac je u tome toliko idealan, da — ne poznavajući naših općinskih šuma — i ne primjećuje, kako bi na taj način najveću kategoriju pustošnika davale zapravo naše male općine. Njihove šume, a naročito njihovi šumom obrasli pašnjaci često i nisu drugo već — pusto pustošenje. Pisac kod toga i ne zapaža, da bi se na osnovu takovog kodifikovanja morala krutim policijskim bičem radi »pustošenja sastojine« slomiti šija oneg malog slovenačkog čovjeka, koji sijekući smrekovu sastcjinu od 5—10 godina dobavlja »božična drvca ili onog bosanskog seljaka, koji bi bez »šubaraka i skresaka« jedva ostao živ. |