DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1925 str. 33     <-- 33 -->        PDF

Važnost »normale« kod uređivanja prebornih šuma.


U ovoj naime primjernoj plohi II. tipa prema gornjem računu
stajališni prostor srednjeg stabla iznosi 5760 : 306 = 18.8 m2, a sa
ovakovim je — prema gornjem razmatranju — nemoguće da bi se
sastojine mogle normaln o razviti u sastojine sa ukupnim zbrojem
temeljnica od 28.7273 m2.


Sa ovakovim stajališnim prostorom razvit će se doduše sastojine
sa ukupnim zbrojem temeljnica od 28.7373 m2, ali tako, da se stabla
jednog, dva i više razreda abnormalno razvijaju na uštrb stabala ostalih
debljinskih razreda, kako je to slučaj i u primjernoj sastojim.


Nadalje se iz dobivenog idealnog ukupnog broja stabala 476 vidi,
da on nije jednak onom u primjernoj plohi tipa I., a još manje onomu
plohe tipa II., iako imaju približno jednaki ukupni zbroj temeljnica.


Kad se je ovim načinom ispitala i uglavila normala za preborne
sastojine prije sječe, onda već nema velikih teškoća da se ustanovi normala
za stanje prebornih sastojina poslije sječe.


U tu svrhu valja u prvom redu biti na čistu o tomu, iznad koje
će se prsne debljine stabla prebiranjem iskorišćivati, te koje će vrijeme
biti potrebno, da stabla nižeg debljinskog razreda n. pr. od 40
ili 50 cm prsne debljine prirastu u stabla višeg debljinskog razreda


n. pr. 50 ili 60 cm prsne debljine. No za ispravno ustanovljivanje normale
poslije sječe nisu dovoljna samo navedena dva faktora, već je
zato potreban još jedan odlučujući faktor, a to je g o d i š n j i tekući
priras t dotične tipične sastojine. Njegova uloga kod ustanovljenja
normale poslije sječe sastoji u tom, da nam pokazuje, u kojem stanju
treba da ostane sastojina poslije sječe, da nam u stanovitom vremenu
od 10. 15 ili 20 godina (ophodnjici) priraste do onakovog stanja, u
kojem je ona bila prije sječe u prispodobi sa normalom. Naime tu
treba istražiti, koji broj stabala pojedinog debljinskog razreda treba
da ostane na sječini poslije sječe, da njihov ukupni tekući prirast za
stanovito razdoblje dade onu drvnu gromadu, koju se prema ustanovljenoj
normali prije sječe namjerava posjeći (iskoristiti). Kod toga
valja uvijek voditi računa o tomu, da se sječa neće protezati samo na
onaj debljinski razred stabala, koji je kao sječivi ustanovljen, već da
će ona zahvatiti također i stabla nižih debljinskih razreda. Jedno radi
toga, što je takova sječa neminovna kod obaranja sječivih stabala, a
drugo zato, što se nekoja stabla (snjegolomi, izvale, poluizvale, šušci,
strijelci) iz šumsko-uzgojnih i gospodarstvenih razloga godimice moraju
posjeći.
Radi ovih okolnosti ne bi se kod iskorišćivanja prebornih sastojina
smjelo poći sa gledišta, da se kod crpljenja godišnjih prihoda
smiju privesti sječi samo stabla sječivog debljinskog razreda, već
valja sječu provađati sa gledišta, da se tečajem jednog razdoblja broj
stabala nižih debljinskih razreda postepeno privađa onomu viših te
konačno onomu za sječu dozrelih stabala.


Nakon što se pokusnim računanjem kod izračunavanja potrebnog
tekućeg godišnjeg prirasta ustanovio broj stabala pojedinog debljinskog
razreda, to za ovaj broj izbačeni ukupni zbroj temeljnica daje