DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1925 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Šuma i izvodnja 251 utjecatelj ima smatrati doprinosnikom vi snašanju tereta na radnju o kojoj je riječ, a na osnovu § 46. zakona »o vodnom pravu«. Imajući mnogo zvaničnog posla vodogradjevne prirode oko prelaganja i uredienja savskih nasipa, imenito na području zagrebačke oblasti, nailazio sam na nedokumentiran e prigovore mnogih šumar, stručnjaka, koji su uporno tvrdili, da je zaštićivanje šuma od povodnje nepotrebno, jer da je baš nizinska brastovina — koja je izložena povodnji — na tržištu došla na svjetski glas. Nekolicina pako njihovdi kolega stavila se je na suprotno stanovište, naime, da suvišna voda šum i škod i iz razloga, koje u sedam tačaka navadja uvodno citirana vrh. rješidba. Potraživao sam naučno obradjene knjige o šumsko-uzgojnim uslovima, a naročito o opstojnosti tvrdnje nekolicine šumskih stručnjaka in puncto štetnosti odvodnje nizinskih predjela za samu šumu, — ali bez uspjeha, jer do takove nisam mogao doći. Obraćao sam se na razne šumarske stručnjake i od njih doznao, da je suvišna \oda šumi bezuslovno štetna. Ta se štetnost u prvi čas očituje u vidu bijelih kolutova, zatim bijelom truleži žilja i prizemnog dijela stabla uz njeno postepeno prodiranje naviše. Tome se pridružuju i druge bolesti i zareznici. Iz svega loga pored poništavanja drvnog prirasta rezultira još i štetnost sa zdravstvenog gledišta, G. inž. A. Jošovec iz Draganca, iznio je u »Š. L.« od: 1. XII. 1924 god. br. 12. (str. 639.) članak pod naslovom »Sušenje hrastovih sastojina šumske prave u Dragancu«. Po njegovom izlaganju medju glavne uzročnike sušenja valja pored gubara i medljike ubrojiti takodjer L vodu . Na taj zaključak dovela ga je činjenica, da se sušenje hrastovih stabala pojavilo i u vrijeme kada gubara još nije bilo. Ta je pojava izbila samo na takvim mjestima gdje voda stagnira. Prirast hrasta da je na takvim mjestima neznatan. Hrast vegetira, dok konačno ne ugine. Nadalje da .. djelovanja vode na, sušenje hrastove sastojine opažao već g. 1901. I. M. te svoja opažanja izneo u >Šum. Listu« i g. Joševac iznosi svoje mišljenje, dii bi se za predusretanje sušenja hrastove sastojine moralo preduzeti: 1. odvodnjavanje šuma i to oprezno i ne prejako, jer bi inače uzrokovalo dalnje sušenje još zdravih sastojina, i nosno što brže se počinje zapažati ponestak vode. Uostalom lako je i nestručnjaku dokučiti — već na osnovu analogije sa životom čovjeka — da oduzimanje vode nekoj šumi:, u njenoj stotoj godini, mora prouzročiti nesumnjivo mnogo dublji poremećaj njenog života, nego kod jednogodišnje žitarice. Šuma, njena stabla i njihovi organi u tih 100 godina do nekog su se stepena prilagodili prilikama vode u tlu. Zato je posve ispravno i u praksi zastupati onu misao, što je naglašava nauka: da se naročiti oprez traži kod odvodnjavanja šumskoga tla obrasloga starijim sastojinama. Razbire se dakle, da gledište šumarskih vlasti i šumarskih stručnjaka samo na oko izgleda nedokumentovano. Mi naprotiv mislimo, da se kazuistika zakona o vodnom pravu mora osvrtati i na sve te lokalne momente, koji mogu da budu vrlo odlučni. Po našem shvatanju nije dovoljno u oblasnoj odluci i riješenju potrebu odvodnje argumentovati općim nacijonalno-ekonomskim i fiziološkim razlozima, u2go je potrebno, da se to obrazloženje donesa na osnovu prethodnog stručnjačkog studija i mišljenja posebno za poljoprivredno zemljište, a posebno za šumsko tlo, onoga teritorija, o čijoj odvodnji se i radi. Uredništvo. |