DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1925 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Šuma i izvodnja Milan Bosanac, banski savjetnik (Zagreb): v Suma i izvodnja/ U predmetu izvedenja novih melioracionalnih radnja (kanala) u podrueju upravne općine B. izdala je bivša pokraj, uprava za H. i S. odjeljenje za narodno gospodarstvo rješidbu od 19. 9. 1924. br. VII—171. Tom je rješidbom pored ostaloga odbijen utočni prigovor kr. direkcije šuma u A. »jer da naumljena kanalizacija nije u opće u interesu šum. erara; dai su šumske bare i onako zagajene s takovim vrsti drveća, koje u barama vrlo dobro uspjevaju i da bi isušenje šum. zemljišta bilo samo od štete, a ne od koristi« — i prigovor šumskog gospodarskog ureda i. o... . »jer da njezin zemljišni posjed sastoji isključivo iz šum. zemljišta i da u pogledu predmetne kanalizacije nije ni malo interesirana, jer je iskustvo J) Rado dajemo mjesta ovome članku iako nismo saglasni sa izvodima piščevima. Mi vrlo cijenimo uvjerenja, mišljenj´a i iskustva, što ih odlični upravni činovnici stiču mnogogodišnjim praktičnim zvaničnim radom. No pitanje o uplivu odvodnje na šume, koje je ovdje načeto a nije svojoj bitnosti tako jednostavno sa šuimarsko-stručnog gledišta, kako ono izgleda sa gledišta upravnog i zakonskog. Naprotiv ono je vrla složeno. A baš o toj složenosti pitanja odvodnje « njenom odnosu prema šumi ne vodi se dovoljno računa. Zakon od 31. decembra 1891. o vodnom pravu, na kojega se poziva pisac, imao je u vidu i razradio je pravnu, tehničku administrativnu i zakonsku stranu ovoga pitanja. Sve se ovo može generalizovati. No ekonomska strana odvodnje naročito pitanje prosudjivanja ekonomskih koristi, koje se očekuju od odvodnje, ostalo je nepotpuno razradjeno. Prije svega zakon o vodnom pravu ne čini nikakove razlike između poljoprivrednih i šumskih kultura. A nema sumnje, da je fiziološko značenje vode po stablo odnosno šumu koje po svojim dimenzijama prema gradnji svoje krošnje, ^ebla, korenja itd. traži daleko veće količine vode, nego obične žitarice. Šuma u nizini — a o takvoj se u pravilu radi kod odvodnje — stavlja daleko veće zahtjeve na potrošak vode, nego oranica ili livada. Dakle granica izmedju normalne popotrebe na vodi i njenog suviška nikako nije jednaka za livadu (oranicu) i šumu. Jasno je premi tome, da i ono »razmjerje koristi«, koje prema članu 46. zakona od 31. decembra 1891. ima da posluži kao osnovica za odmjerivanje doprinosa posjednika, nije nikako jednako. 0 toj fiziološkoj razlici između šume i poljoprivrednog zemljišta jedva da vode dovoljno računa tehnički elaborati, vodo-gradjevnih stručnjaka i doprinosbene rasprave upravnih vlasti. Posve je očito, da se u pitanju odvodnje ne može jednakim mjerilom mjeriti poljoprivredno šumsko zemljište. Iz ovih razloga mi načelno odobravamo gledište, što su ga u ovom sporu zauzele šumske uprave. Potanje ćemo o tome govoriti u bilješci 2. |