DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1925 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Državne šume .... ijeparaciononi Komisijom . Parizu 24 . demment appartenu aux royaumes de Boheme ou de Croatie-Slavonie- Dalmatie ou a la Bosnie-Herzégovine ou aux républiques de Raguse, de Venise ou aux principautés épiscopales de Trente et de Bressanone, et dont la principale valeur consiste dans les souvenirs historiques qui s-y rattachent. Jezgra odredaba toga člana bila bi, d a s v a d r ž a v n a d o b r a bivše kraljevine Ugarske na teritorijama, koja su pripala nasljednim državama prelaze u potpunu vlasnost tih država nasljednica, ali uz naplatu nj i hove vrijednosti, koju će ustanoviti Reparaciona komisija . Naprotiv dobra pokrajina, općina i lokalnih autonomnih institucija, zatim škole i bolnice, vlasništvo bivše austro-ugarske monarhije prelaze u vlasništvo nasljednih država bez ikakove naplate njihove vrijednosti. Prema tome taj je članak potpuno jasan, jedino ostaje da se utvrdi, koja su dobra državna, a koja opet autonomna, da bi se moglo pristupiti po tim odredbama. Za šume i za domene Vojvodine je jasno, da su to nepreporna državna dobra bivše kraljevine Ugarske, pa o tom pitanju nije ni raspravljano. Naprotiv, glede pitanja vlasništva državnih šuma Hrvatske i Slavonije zastupale su obje delegacije, t. j . naša i ugarska, potpuno oprečna stanovišta. Delegacija ugarske vlade zastupala je gledište, da su državne šume Hrvatske i Slavonije isključivo vlasništvo bivšeg »kr. ugarskog erara«, dakle madžarske države, stoga naša država treba da naplati potpunu vrijednost tih šuma. Naprotiv naša delegacija je odlučno zastupala gledište, da su te šume autonomno vlasništvo Kraljevine Hrvatske i Slavonije i da je to dobro u smislu cl. 8. ugarsko-hrvatske nagodbe iz godine 1868. stajalo samo pod zajedničkom upravom. Tom zajedničkom Upravom nije nikako dirano u pitanje vlasništva tih šuma, jer spomenuti član nagode spominje šume kao »nepokretno dobro Hrvatske i Slavonije«, koje se ne može otudjiti bez saslušanja i privole hrv. Sabora. To je gledište zastupala naša Delegacija kao svoju glavnu tezu. Tek u onom slučaju, da Reparaciona komisija ne bi uvažila ovo naše stanovište, tad bi u drugoj, podređenoj tezi trebalo zastupati gledište, da su te šume zajedničko, t. j . ugarsko-hrvatsko dobro, u kome Kraljevine Hrvatska i Slavonija participiraju s udjelom od 44%, to jest razmjerno tangenti. Podnipošto se ne može priznati da bi te šume bile isključivo dobro ugarske države. Međutim odbor Reparacione komisije za procjenu dobra, izjavio se nenadležnim za riješavanje pravnog pitanja vlasništva tih državnih šuma; njegova je zadaća jedino da prema izvjesnim principima ustanovi vrijednost tih šuma i da tako dade podlogu za definitivno riješenje po samoj Reparacionoj komisiji. 0 pitanju vlasništva riješit će se kasnije, po saslušanju pravnog odsjeka Reparacione Komisije. |