DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1925 str. 28 <-- 28 --> PDF |
238 Državne šume pred Reparaciooom Komisijom u Parizu nemoguće u cijelosti namaknuti sve gubitke, kako države tako i pojedinaca, prouzročene destruktivnim djelovanjem i posljedicama rata. Pobijeđene države, izbačene iz gospodarske ravnoteže, s umanjenim teritorijem, a uz to prožete željom, da se što više otmu plaćanju reparacija, nisu davale sliku pouzdanog dužnika. Stoga su se stala tražiti i druga vrela, iz kojih bi se mogli namaknuti kapitali, preko potrebni za obnovu financija i čitavog ekonomskog života. Pogled je u prvom redu pao na nove nacionalne države, koje su ratom ponovo vaskrsle i koje su, po ispunjenju svog nacionalnog ideala, davale opravdanih nada, da će i ekonomski ojačati. Takove države, ne bi bile dubiozni dužnici, kao grupa pobijeđenih država. To je razlog i geneza onih odredaba raznih ugovora o miru. koje propisuju, da naslijedile države preuzimaju u svoje vlasništvo sva dobra bivše, opstojale države, ali uz naplatu potpune vrijednosti. Za vrijednost tih preuzetih dobara umanjuju se reparaciona potraži vanja države naslednice, a budu li ova premašena, ili nema uopće reparacionih potraživanja, tad se za toliki iznos zadužuje ta država u općem reparacionom fondu. Ta odredba, ukoliko se na prvi pogled i ukazuje posve prirodna, ipak. prema mišljenjima mnogih uglednih pravnika nije opravdana. Na primjer, trošak izgradnje jednog mosta, željeznice, državne zgrade, lučkog uređaja, regulacije rijeke i t. d., mi smo svojevremeno već pla tili u vidu državnog poreza, ako su ti objekti bili izgrađeni iz redovnih budžetnih sredstava. Ako li su ti isti objekti izgrađeni izvan sredstava redovnog budđžeta, dakle pomoću kakovog naročitog investicionog zajma, tad smo i u tom slučaju platili troškove njihove izgradnje time, što smo u smislu specijalnih odredaba ugovora o miru, preuzeli na se, alikvotni dio duga bivše države. Prema tome, odredba o naplaćivanju vrijednosti državnih domena i objekata, prema mišljenjima pravnika, nepravedna je i na našu je štetu u svakom slučaju.1 Međutim te su odredbe sadržane u raznim ugovorima o miru, koje je i naša država potpisala, pa su prema tome, poput zakona za nju obavezne. Nije bila naša krivnja ili propust, što su takove odredbe uopće ušle u ugovore o miru; drugi su bili razlozi, koji su govorili upravo za takovo riješenje, a druge jače sile, van našeg domašaja bile su zainteresovane upravo na takovom riješenju toga pitanja, koje može da dovede do dalekosežnih ekonomskih i političkih posljedica. Tako na pr. naša država participira s izvjesnim udjelom na svim reparacionim potraživanjima. Bude li iznašala konačna suma vrijednosti preuzetih državnih dobara svotu ispod tih naših reparacionih potraživanja, tad smo još dobro prošli, jer efektivn o ništa ne plaćamo, premda se za toliko umanjuju naša reparaciona potraživanja. Naprotiv, preskoči li vrijednost tih preuzetih dobara naša repa raciona potraživanja, tad se za taj višak zadužujemo u općem fondu za 1 Naša šumarska stručna javnost ustala je također protiv ovoga tumačenja. Vidi Ugrenović: »Nage šume pred reparacijonom komisijom"´. >Jug. Šuma«: |