DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1925 str. 6 <-- 6 --> PDF |
146 0 šumama agrarne reforme. Tu veliku misao razrađuju dalje Prethodne odredbe februara 1919. g., odredbe o zakupu zemljišta i druge, a utemeljuje je konačno državni Ustav. I tu smo stali — ali samo prividno stali. Jer danas je već u posedu begovske, gospodske i veleposedničke zemlje više nego 350.000 narodnih poljoprivredničkih obitelji i to je jamstvo, koje se ne da slomiti. Možemo i moramo jedino urediti i uzakoniti to dejstvo i to što prije, jer svaki dan odgađanja znači gubitak a i nove teškoće. I šumarstvo stoji u najtešnjoj vezi s ovom prvotnom poljoprivredom. No kako i sama priroda konzervativnog šumarstva traži, postupalo se je sa velikim šumskim posedima već od svega početka nekako odvojeno. Šume se načelno ne smeju rasparčati i uništiti, no one moraju služiti narodu i državi, i to ne samo povremeno već trajno. Pored ekonomskog socijalnog momenta najvažniji je u šumarstvu nacionalni momenat, dok individualni momenat, koji je u poljoprivredi prvi, stupa ovde gotovo posve u pozadinu. I u šumarstvu smo prividno stali, s tom razlikom, da se dosad ipak nije općenito napravilo onih velikih pogrešaka kao u poljoprivredi. Šume su ostale u glavnome konservirane, no zato je potreba, da se što prije donesu detaljni provedbeni zakoni o agrarnoreiormnim šumama, tim jača i nužnija. Državni je Ustav pitanje šuma obzirom na njegovu generalno t pravilno načelno uredio. Velike se šume imaju ekspropriisati u korist države i samoupravnih tela i o tome se ima doneti naročit zakon. S druge strane ima zakon o šumama da uredi onaj ekonomsko- socijalni momenat, to jest, potrebno snabdevanje zemljoradnika šumskim proizvodima. Eksproprijacija rešava nacijonalni momenat i ima ujedno da uredi i sačuva šume, a javnoupravna državna vlast ima u okviru zakona šumskog da vodi računa o onoj općoj svrsi tog potrebnog narodnog dobra. No pošto mi nemamo još ni zakona o eksproprijaciji a ni jedinstvenog zakona o šumama, to je privremeno poslovanje u tim načelnim smerovima silno oteščano, nejedinstveno, zbrkano, nepotpuno. Mogućnost mimoilaženja tih glavnih načela vrlo je velika, a događa se nažalost isključivo na štetu šuma. Izrabljujući ili bolje zlorabeći tu nesređenost i neorijentiranost, pojavljuju se u zadnje vreme sve to češće razni špekulanti, hoteći i iz te nacionalne svetinje vući svoj kapital te je time izigrati. Dolaze razni kupci i prekupci za krasne agrarnoreformne velešume, a očito ne u nameri, da bi te veleposede racionalno iskorištivali i trajno zadržali, već da ih momentalno iseku a onda rasparče i unište. U prvim godinama iza oslobođenja pojavilo se u našim krajevima sva sila drvarskih trgovaca i prekupaca i podiglo se više većih novih industrija. Osiromašeli i delomice demoralizovani seljački narod trebao je novčanih sredstava pa je rasprodao u mnogim krajevima gotovo sve dozrelo drvo iz svojih šuma.7 Istovremeno zastali su redovni radovi na mnogim velikim posedima, agrarna se reforma ne 7 Sravni piščevu raspravu: »O pr javi sekanja v gozdih«, Ljubljana 1921. Zaklada »Kmetiiske družbe za Sloveniju«, Gospodarska navodila br. 70. |