DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1925 str. 34 <-- 34 --> PDF |
174 Iz istorije našeg šumarstva Rezultat toga poziva bio je gotovo jednak nuli. Prijavio se samo jedan jedini učesnik (Petar Peraković, šumar iz Nove Gradiške). I uredništvo se nalazi ponukanim, da još jednoć donese taj poziv. No i drugi put ostade on bez uspjeha. Iz te je činjenice još jednoć posve jasno iskače vrijednost ličnosti Kosove i Šporerove, jer evo bez njih nastaje potpuno mrtvilo u vrstama, što su ih oni tako živo pokrenuli na rad. I tako eto umire to najstarije naše šumarsko udruženje, koje se rodilo u vrijeme najjačeg narodnog pokreta na Slovenskom Jugu. Izdahnulo je, a da nije navršilo ni deset godina svoga života. Ono se počelo da razvija na istom onom ognjištu (Gospodarsko Društvo), oko kojega su se oko polovine XIX. vijeka sakupljali i naši narodni preporoditelji. To udruženje okupilo u svojim redovima prave narodne ljude, a dobre stručnjake. Među tim ljudima najaktivniji pokretač bio je Čeh, Dragutin Kos, te mi stojimo pred nespornom istorijskom činjenicom, da su nam Česi dali onoga, koji je pokrenuo najstarije naše udruženje. Dostojni Kosa po svojoj ljubavi za otadžbinu i za struku bili su naši rođeni sinovi Franjo Šporer i Ante Tomić. Šporer nam je dao prvi i najstariji naš šumarski udžbenik. Tomić je nastojao, da svojim radom unapredi šumarstvo vijekovima napaćene Vojne Krajine. No starina Tomić ono je istorijsko lice, koje je stajalo u vrstama osnivača najstarijeg našeg šumarskog udruženja (1846.) i doživio i rijetku sreću, da je u visokoj svojoj starosti bio i prvi predsjednik »Hrvatskog šumarskog društva« (g. 1876.) najstarijeg predhodnika današnjega našeg »Jugoslovenskog Šumarskog Udruženja«. Tomić je krvni sud, kojim je vezano srce istorijski najstarijeg šumarskog udruženja na teritoriju naše otadžbine sa srcem najmlađeg našeg udruženja sadašnjice. Da je to najstarije naše udruženje intenzivno radilo na polju unapređivanja šumarstva svjedoče štampan i radov i (»T r udovi) , koji su izlazili u formi godišnjaka. Svakako treba požaliti krutu istorijsku činjenicu, da je to staro naše udruženje zamrlo. Ugušila ga tuđinska sila, koja je svojim apsolutizmom gušila i sav ostali narodni život. Ona nastojanja oko promicanja šumarstva, koja su se bila skoncentrisala u polovini XIX. stoljeća, oko Gospodarskoga Društva u Zagrebu, prenesena su šezdesetih godina u Križevce, gdje je bilo osnovano Gospodarsko-Šumarsko Učilište. Križevci postaju novo ognjište, na kojem se iznova rađa misao udruživanja šumara. No tu počinje novi odsjek u istoriji naših šumarskih udruženja. Tu se rađaju prvi zameci Hrvatskog Šumarskog Društva. Njegova istorija od postanja 1876. pa do osnutka današnjega našeg Jugoslovenskog Šumarskog Udruženja čini zasebnu istoriju cijelost, koju treba da obradi novo i bolje pero. Ni osnivači Hrvatskog Šumarskog Društva a ni mi, koji se sabrasmo na ognjištu Jugoslovenskog Šumarskog Udruženja, ne smijemo proći pored uspomena i grobova naših dosad neznanih narodnih i šu |