DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1925 str. 32     <-- 32 -->        PDF

. Iz rstorije našeg šumarstva


poznat je ne samo domaćoj već i inostranoj stručnoj javnosti. Danhelovsky
nije aktivno učestvovao u organizatornom radu oko ovoga najstarijega
našega udruženja, no ipak on — pored Tomića — predstavlja
kopču, koja vezuje ovo udruženje sa Hrvatskim Šumarskim Društvom.
Kad se bude pisala istorija Hrvatskog Šumarskog Društva, moći će se
njen autor zadržati na ličnosti Danhelovskoga, kao stručnjaka. Ovo tim
opravdanije, što njegovi najbolji stručni radovi padaju baš u taj drugi
period.


Dok je čedno ovo staro udruženje radilo na stručnom polju, držeći
u vidu interes otadžbine, zavladao je u državnom životu
apsolutizam, koji nikako nije mogao, da daje povoljne
uslove za društveni rad uopće a za javni rad narodnih ljudi napose.
U to vrijeme pada jedan događaj, koji je podgrizao nit života šumarskom
udruženju. God. 1854. 29. IV. (Gospodarski List 1854, S, 98.)
Kos polaže čast predsjednika šumarskog odsjeka,
motivišući svoju ostavku time, da se seli u Štajersku. Nije bilo moguće
utvrditi, što je zapravo Kosa potaknulo na ovaj korak. Vjerovatno
je, da je to Kos učinio uslijed promjenjene političke situacije.
Vlast je zavela kruti austrijski apsolutizam, kojega ni jedan pošten
Slaven, pa ni Kos kao Čeh, nije mogao snositi. Svakako je ta njegova
ostavka bila od presudnog upliva po samo društvo. Kos je bio ne samo
duševni začetnik toga staroga udruženja već je on bio za vrijeme čitavoga
njegova rada i njegov duševni vođa. Razumljivo je, da je
ostavka Kosova značila propast za udruženje. Istina Kos na polasku
>obreče da će i nadalje pomagati društvo«, no lako je razumjeti, da
ta njegova moralna pomoć izdaleka nikako nije mogla naknaditi njegov
dotadanji lični aktivitet i autoritet u samoj sredini.


Kos je za svoga nasljednika preporučio Ivana Nepomuka
0 b h 1 i d a 1 a, vjerovatno svoga zemljaka. Udara u oči, da se do toga
časa Obhlidal nije u radu oko udruženja osobito isticao, a Kos ga je
ipak predložio za predsjednika šumarskog odsjeka. Po svoj prilici radilo
se ovdje o prijateljskim vezama.


Kos mora, da je i god. 1853. — dakle poslije publikacije o raspravama
na pakračkoj skupštini iz god. 1852. pa sve do pred svoju
ostavku — radio na spremanju materijala za štampu. To se tačno razbire
iz zapisnika o sjednici od 21. V. 1854. (G. L. 1854. S 105), na
kojoj se imalo odlučiti da li će se ti radovi štampati. Taj materijal
bude predan »pismovođi da izvesti o tome, da li bi se skupoceno
štampanje ovih raspravah opravdalo koristnostju saderžaja njihovoga
« .Kakova je sudbina zadesila ove rasprave, nismo mogli utvrditi.


Skupština, koja je bila zakazana za Donji Miholjac
a za 29. V. 1854., nije se mogla održati radi preslabog odziva članova.
Bit će, da je to prvi praktični posljedak ostavke Kosove, uslijed koje
je — izgleda — društvo ostalo bez pravoga vodstva. No skupština u
Donjem Miholjcu bude ponovno zakazana za 16. VII. 1854. (G. L.
151,). Trag i sudbina ove miholjačke skupštine nije se mogao dalje
1854. S. 106. 151.). Trag i sudbina ove miholjačke skupštine nije se
mogao dalje pronaći.