DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1925 str. 36     <-- 36 -->        PDF

Šumarska nastava u Čehoslovaokoj republici


predpostavki; što je žalibože u praksi pravilom ne će biti uspjeha
pridjeljenjem eleva takovomu instruktoru. Upravo najbolji činovnici,
koji bi mogli biti elevima najbolji instruktori redovno su opterećeni
poslom tako. da im ne preostaje vremena, da bi se kako treba zauzeli
za eleva, koji im je dodijeljen. Nema li instruktor dobru volju
ili ne stoji na visini svoga zvanja, onda je sve već unaprijed izgubljeno.
I tako se događa, da elev prolazi 3 godine šumom, da nije
tako reći šumu ni vidio. On nije obuhvatio suvislosti pojava, koje se
odigravaju oko njega i kojima je često bio i on sam tek sastojak.


Dakako ima pojedinih primjera, gdje je elev ponesao iz prakse
mnogo koristi, ali to je gotovo sretan slučaj, da se je namjerio na
instruktora, koji je vodio brigu o njegovom praktičnom stručnom
obrazovanju.


Ali praktično obrazovanje je najvažniji dio odgoja šumara i
zato nesmije ovisiti o slučaju, nego mora biti provedeno sustavno po
određenom programu. A tomu treba da posluži školsko dobro Adamov,
koje je u tu svrhu u najvećoj mjeri podesno. Ako se budu slušači
visoke šumarske škole poslije 4 godišnjeg teoretskog spremanja
zadržavati još jednu godinu na školskom dobru Adamov i ako
budu tamo vršili sve radove pod vodstvom visokoškolskih profesora
s dugogodišnjom šumarskom praksom i uz stalan nadzor posebnog
inspektora te budu li oni sarađivali kod svih radova, koji se
nalaze u prirodnom opticaju jedne gospodarske godine, onda će biti
postignut vrhunac onoga, što može dati škola svojim pitomcima.
Tim će biti i dana garancija, da će se šumari, koji stupaju u praksu
s takovim školovanjem, snaći odmah od početka svoga djelovanja
u svim pitanjima šumskoga gospodarstva i šumske uprave.


Ovaj način praktičnog obrazovanja nije uostalom ništa drugo,
nego proširenje dosadanje institucije praktičkih vježbi iz geodezije
na druge, prije svega šumarske discipline. Kako danas nikomu ne
pada na um, da bi smatrao suvišnim suvisle 14 dnevne vježbe iz
geodezije, jer profesor geodezije održava sa slušačima za cijelo vrijeme
predavanja kraće vježbe kao ilustracije predavanjima, tako se
moramo obratno zgražati, da se ono, što se smatra nužnim za geodeziju,
inače važnu, ali za šumara ipak samo pomoćnu nauku, ne
smatra se nužnim za discipline šumarske produkcije, dakle glavne
šumarske nauke.


Kad uvedemo peto godište visoškolskog studija za praktičko
obrazovanje šumara i kad budemo vidjeli njegove rezultate obrazovanja,
zgražat ćemo se nad zaostalošću dosadanjeg gotovo isklju:
čivo teoretskog obrazovanja. Ako se uvaži, kako je razmjerno
kratko vrijeme od 4 semestra za one brojne i opsežne stručne discipline,
koje su slušačima većinom posve nove, onda moramo priznati,
da se slušači, koji su upravo u to vrijeme opterećeni ispitima, uopće
ne mogu uživjeti u te nove predmete. Jedva što je slušač prošao
materijal jednoga predmeta, već na njega navaljuje drugi tako, da
ne nađe dovoljno mira i nužnu orijentaciju, da bi predavani predmet
probavio, dopunio i učvrstio literaturom. Šteta je, da takovi slušači
sa slabo fiksiranim stručno teorijskim znanjem odilaze u praksu,