DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1925 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Iz istorije našeg šumarstva izražava nadu da »osnivanje ovih sekcija nije daleko«. Ovo svoje očekivanje objašnjava ovako: »Bar koliko ja znam posvršavani su najpreči prethodni radovi, da se osnuje šumarska sekcija kao podružnica Horvatsko-Slavonskog gospodarskog društva. I ako me očekivanje ne prevari, stupit će ta sekcija u život već godine 1847.« No Kos se nezadovoljava samo tim- da nabacuje ideju o osnivanju zasebne šumarske sekcije. On ide dalje te crta osnovn e princip e pravil a toga budućega šumarskoga udruženja. Istorijski je vrijedno da zagledamo u ovaj najstariji nacrt pravila ovog našeg prvog šumarskog udruženja. 1. Čitavu upravu udruženja trebao bi da vodi odbor, koji bi sastojao iz predsjednika, podpredsjednika, sekretara i dva odbornika. 2. Svake godine četiri puta trebala bi uprava na osnovu prethodnog zaključka da se sastane na izvjesnom mjestu, koje bi se javno oglasilo. 3. O svim raspravama odborskih sjednica morao bi se voditi zapisnik, koji bi se — kao i za svaku drugu podružinu — predlagao centralnom odboru gospodarskoga društva. 4. Jedini cilj sekcije trebao bi da bude unapređivanje hrvatskoslavonskog šumarstva te usavršivanje šumskoga gospodarstva u svim njegovim granama. Napose bi trebalo nastojati, da se poluči ovaj cilj: a) Poznavanje fizičkih, ekonomskih, komercijalnih i pravnih odnosa hrvatsko-slavonskog šumarstva. b) Poznavanje i predočivanje pravoga stanja šumskoga gospodarstva pojedinih velikih posjednika, domena i općina napose. c) Izviđanje onih nedostataka lokalne prirode i traženje sredstava i načina lokalnim opitima, kako bi se ovi nedostaci mogli odstraniti. d) Naznačivanje onih šuma, kojima se valjano gospodari te prikazivanje blagotvornog upliva njegova po unapređivanje kulture šume. e) Postavljenje izvjesnih šumarskih pitanja, koja se čine da su već dovoljno iscrpena, no koja se ne dadu pravo primijeniti prilikama u Hrvatskoj, te traže i uslovljuju. da se o njima posavjetujemo, držeći u vidu lokalne odnose. f) Treba probuditi i skrenuti pažnju vlasnika šuma na održavanje, čuvanje i gajenje šume. g) Poticanje šire šumarske javnosti, da unapređuje šumarstvo, te napose da izmjenjuje misli i saopćava iskustva, koja su polučena u hrvatsko-slavonskom šumarstvu. h) U zemlji ne postoji ni jedna profesura za šumarstvo, a nema niti posebnih šumarskih egzaminatora. Mnogi domaći sin, kad je svršio svoje naukovno vrijeme, želi. da ode u koju susjednu zemlju pa da ondje proširi svoje obrazovanje, no toga ne može da poluči, jer mu se ne priznaju ispitni certifikati, što ih izdaju šumari pojedinci. Zato bi potrebno bilo> da šumarska sekcija prilikom svojih sjednica održava ispite sa onim šumarskim kandidatima, koji vjerodostojno dokažu, da su navršili dvogodišnju praksu, te da im o tim |