DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1925 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Iz istorije našeg šumarstva . najistaknutiji narodni radenici (Gaj, Vukotinov i ć. R a k o v a c, B o g o v i ć, B a b u k i ć, Šulek, štrosmajer i t. d.), t e u isto vrijeme nalazimo i prve šumarske borce (Špcrer, T o m i ć, Kos, Ettinger, Rački i t. d.). Tu ćemo istorijsku činjenicu tačno i dokazati. Ovdje tek ističemo njenu osnovnu važnost. Ona nam već u našoj istoriji otkriva istu onu spoznaju, što smo je i mi toliko naglašavali stvarajući naše današnje Udruženje. Ona nam tačno pokazuje, kako je već i u našoj prošlosti šumarstvo kao grana privrede bila nedjeljiva od pravog narodnog života i pravih narodnih ljudi. Iz istorije toga vremena jasno se razabire da stranci šumari Nesloveni (kojih je u to vrijeme bilo mnogo u našim zemljama, koji su se priklanjali tudjinskoj državnoj vlasti, a nisu imali osjećaja ni razumjevania ni za narod ni za zemlju, u kojoj su živjeli) nisu pokrenuli našeg šumarstva. Učinili su to isključivo istinski narodni ljudi, koji su poznavali potrebe i važnost šumarstva po narodnu budućnost uopće. Ta se karakteristična činjenica naročito ističe i u onim težnjama i prvim pokušajima, koji su išli za stvaranjem prvog šumarskog Udruženja. Izložit ćemo potanko, kako je živo bilo kretanje u šumarskim redovima, dok je sav život bio i mogao da bude narodan. Čim je kopito apsolutizma počelo da gazi narodnu ledinu, utrnuo je i taj pokret posvema. Uostalom neka c tome govore istorijski dogadjaji sami. Ilirski pokret ušao je u svoju odlučnu fazu pod kraj tridesetih godina prošloga vijeka. On je zahvatio ne samo Oradjansku Hrvatsku već i Vojnu Krajinu. Prvi šumarski radenik, koga zahvata val toga narodnoga pokreta, bio je Franjo Š p o r e r. Zasluga, da je spašena od zaboravi uspomena na starinu šumara Franju Šporera, ide profesora Kesterčaneka. On je najvažnije podatke prikupio od Antuna Tomića, jednoga od najvjernijih prijatelja dičnoga pokojnika, zatim od Josipa Ettingera, te konačno od Augusta Šporera, sina Franjinog.2 No on se ograničio na prikazivanje ličnosti Šporerove ne ulazeći u detalj samih istorijskih dogodjaja, koji su se odigravali oko prvog šumarskog udruženja. Špcrer se rodio u Dubovcu kraj Karlovca 1806. Svršio je gimnaziju u Karlovcu. Za vrijeme Napoleonove Ilirije otac Šporerov upoznao se sa reformom šumarske uprave, što je počeše provoditi Francuzi, upoznao se sa »korišću i opsegom te struke« te odluči, da će svoga sina obrazovati kao šumara. Mladi Šporer svršio je šumarske nauke (trogodišnji tečaj) 1829. u Mariabrunnu. Prvo mu je namještenje bilo u Tirolu. No kako ga je želja vukla za zavičajem, vidimo ga već godine 1831. kao šumara varaždinske regimente sa sjedištem u Križevcima. U tom svojstvu hvata se Špcrer u kolo narodnih radenika. No vlast ga smatra sumnjivcem, progoni i premješta 1836. u Otočac. Tamo — po ženi — ulazi u rodbinske veze sa starom senjskom poro - Kesterčanek; >Nadšumar Fi-anjo Sporer«. Š. L. 1881. S. 210—226. |