DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1925 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Iz istorije našeg šumarstva


domaći sinovi, a posle njih drugi Slavjani«. To je imala da bude prva
stepenica, preko koje je trebalo da se uspne narodno šumarstvo.


Nešto je neobičan sam cilj toga zavoda. On si zamišlja taj zavod
kao neku instituciju, koja bi imala vršiti ne samo obrazovanje šumara,
lovaca i zemljomjera, već bi ona ujedno imala davati stručne savjete
i mišljenja vlasnicima šuma i trgovcima drveta. Za taj posao plaćali
bi privatnici izvjesne prinose (upisanu i godišnju nagradu), a vanjski
bi se rad posebno naplaćivao. Prema tome Šporerov narodni šumarski
zavod zamišljen je kao neka kombinacija izmedju škole u užem smislu
riječi i nekog šumarsko-stručnog (otprilike taksacionog) ureda. Zavod
bi bio privatnog karaktera, kontrolu nad njim vršilo bi Gospodarsko
Društvo i biralo sve potrebne službenike.


Ovaj predlog Šporerov bude po skupštini Gospodarskoga Društva


(14. VIII. 1843.) u načelu prihvaćen (G. L. 1843. S. 203.)
No zamisao Šporerova nije postala realnošću. U svom pismu od
19. VIII. 1844. (G. L. 1844. S. 154) iz Vinkovaca žali se Šporer, »da
zavod ovaj još i danas nije ušao u život«. Iz njegova pisma se vidi, da
je protiv njegove namisli i predloga postojala neka struja. Vjerojatno
je, da su to bili privatni šumari stranci — Nijemci, koji su krišom nastojali
da ometu Šporerovu osnovu. Šporer sam kaže, da je jedina zaprijeka,
koja mu priječi put, »posve neosnovana briga, da će tobože
zavod ovaj, ako uspe, mnoge šumarske službenike, što sad služe, uvrediti,
pače hleba lišiti«. On se protiv te struje brani govoreći da ne dolazi
u ime svoje, »nego u ime šumarstva mile moje domovine«. Uredništvo
Gospodarskoga Lista odlučno se priklanja u toj borbi Šporeru.
donosi ponovno kratak izvadak njegovih pravila o zavodu i »vruće
priporuča predlog Šporerov«.
No sad dolazi tragički završetak ove plemenite zamisli. Naredna
skupština (od 26. VIII. 1844.) zaključuje (G. L. 1844. S. 144), »da za
sad stvar tu u pretres uzeti nije mogla«, jer se veći dio članova nije
mogao sjetiti(l), što on predlaže, a nije bilo vremena, da se čita njegova
osnova iz god. 1843.


Sve ako i nije Šporerov predlog uspio, ipak ide njega zasluga,
da je prvi pokrenuo pitanje narodne šumarske nastave, koja je tek
osamnaest godina iza njegova pokušaja (1861.) privedena u život.
Vjerovatno je, da su taj njegov rad omeli stranci i nenarodni ljudi,
koji su uplivisali na neke neobaviještene skupštinare, te izigrali
upravni odbor Gospodarskoga Društva.


Izgleda, da je i samo Gospodarsko Društvo požalilo, što nije
usvojilo svojevremenog Šprerovog predloga, jer je već prva naredna
skupština od 25. VIII. 1845. izabrala Šporera u znak priznanja za
člana dopisnika (G. L. 1845. S. 173.).


Šporera ide dalje zasluga, da je napisao najstarije naše šumarsko
stručno djelo.´1 On ga je radio u razdoblju od 1841. do 1843. U to doba
umrla mu je prva njegova žena i on se povukao od javnoga rada i po


6


Šporer: »Das Forstwe.-:en oder vollstandiges Forstlehrbuch«, Zagreb
1841—1843. Tri knjige S. 530.