DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1924 str. 3 <-- 3 --> PDF |
.... 12. ........ .... ...... 48. Prof. Dr. A. Langhoffer (Zagreb): Prof. Seitner o smrekovom potkornjaku. Gornja Austrija i Štajerska imali su u godinama 1921.—1923. u nekim predjelima šumskim jaku navalu smrekovog potkornjaka (Ips typographus), a kada je austrijska vlada bila ponukana da odredi posebno povjerenstvo, koje će rukovoditi sve mjere proučavanja i obrane, ušao je u to povjerenstvo i prof. Seitner, priopćio je svoja opažanja i iskustvo u »Centralblatt ftir das gesamte Forstwesen. Wien-Leipzig 1923. i 1924.«1 1 mi imamo neprilike od istog tog potkornjaka. trpile su od toga ličke šume a trpe još i sada, trpio je naš Maksimir- stradali su j stradavaju smreke na Griču, Tuškancu i okolici Zagreba jer se usuprot člancima premalo pažnje tome posvećuje. Čujem, da i drugdje stradavaju od tog potkornjaka smreke, žalosni znak, da je to pitanje i za nas aktuelno. neće biti moj referat o gore spomenutoj radnji suvišan, dok se na naše neprilike kanim osvrnuti posebnim člankom. Najveća navala potkornjaka bila je u šumama vjerozakonske zaklade od Reichraming-a i Weyer-a te u nekim drugim predjelima gornje Austrije i Štajerske kao Ebenforst, gornja dolina Lause. Radmer, Pschoder, Gusswerk i t. d. žrtvom je palo blizu 1.5 milijuna m3. Uzrok je katastrofe bio u vjetrolomu mjeseca decembra 1916. i kasnije. Uvjeti za pomnažanje ootkornjaka bili su povoljni. U svezi sa svjetskim ratom bila je zaštita šuma slaba, nije bilo dovoljno radnika, da se povaljena stabla ogule, drvo izveze. K svemu tome nadošla je još i suša u god. 1917.. omogućila dvije generacije u godini. Sa olujom jugozapadnjaka 13. i 14. decembra 1916. nastradalo je u Reichramingu 30,000 a u Weyeru 50,000 m´\ smrekove šume. Bilo je mnogo starih stabala, smreka je najače izvržena vjetrolomu, a u staroj se šumi upravo uzgajaju potkornjaci. Sve to je dalo naslućivati katastrofu, kojoj bi se bilo dalo predusresti. da su se potkornjaci namamili na sunčana mjesta vjetroloma. a leglo u razvoju uništilo. Nije bilo radnika od nikuda, a time ne samo, da se je neprilika razvila i raširila, nego je prešla i u susjedne krajeve. Iza osušenih smreka u god. 1918., koja nisu više mogla služiti kao lovna stabla, navalili su potkornjaci na zdrava stabla, kojima je 1 Prol. M. Seitner , Beobachtungen und Erfahrungen aus dem Auftreten des achtzâhnigen Fichtenborkenkafers. Ips typographus L. in Oberôsterreich und Steiermark in den Jahren 1921. und 1922. SumaTsM List br. 12. î |
| ŠUMARSKI LIST 12/1924 str. 4 <-- 4 --> PDF |
618 Prof. Seitner o hrastovom potkornjaku krošnja pocrvenila, osušila se i t. d. Navala je bila tako velika, da je koncem 1922. bilo napadnuto u oba šore spomenuta sreza 800.000 m3 (1.600 ha). Navala je išla od juga prema sjeveru. Česte su bile nove infekcije više puta na kilometre daleko od najbližeg gnijezdabit će da su potkornjaci otpuhnuti a ne da su letili tako daleko a nastaje i iz slabijeg, ako postane toplo a malo je vlage, što čini povoljne uvjete za jači razvoj. Na stablu smreke razvije se najviše potkornjaka sredinom stabla, prema dole i prema gore ih je manje a razlika je i u tome, da li se radi o sunčanoj strani stabla, koja je povoljnija, ili ne. Od potomstva može se uzeti da je polovica ženke ali za dalnji razvoj dolaze u račun nametnici i grabežljivci. Na 1 m2 ima poprečno-463 matična hodnika a prosječni broj hodnika Učinaka je 30, živih mladih 1617 entooarasita. koji unište stare potkornjake 47. ektoparasita 122 grabežljivaca dvokrilaca 158. kornjaša 13. ostalih 66. Sve je to važno znati, da se po kontroli razvoja izvode obranbene mjere. Prof. Seitner preporučuje neka se sa stabla skinu pojasi kore od 40—60 cm široki oko cijelog stabla i to sa svakog 3 ovakova pojasa: sredinom, gore i dole a od toga se uzme srednja vrijednost. Potkom jak je u oba sreza napao i mladja stabla čak i 15-godišnja. Potkornjak ima prema klimatičkim prilikama u godini jednu ili dvije generacije. Važna je temperatura i relativna vlaga. Heningsu je uspjelo u termostatu uz 24° C i 55% relativne vlage zraka, da dobije za 12 mjeseci 12 generacija, dok uz 20° C i 95% vlage samo 6.2. U prirodi prekida zima razvoj može se računati od ´ 2 aprila do konca septembra. Zima je razdoblje latentnog života. 1 u doba najpovoljnijeg razvoja, dolazi do zaprjeka u razvoju, što ih prouzrokuju padanje temperature, hladne noći. trajne kiše. obilne maglečime se razvoj zategne. Uz povoljne uvjete razviju se u godini 2 generacije, uz nepovoljne samo jedna. Srednje ;e doba razvoja od položenih jaja do kornjaša 9—10 tjedana i to: ubuši se potkornjak i leže jaja 10—12 dana ličinka . 22—24 « kukuljica , 12—14 « mladi pod korom . . . . . 19—20 « 60—70 dana Kod druge se generacije obično umetne zima i zategne razvoj. Poprečno je pravilo, da u nižim i srednjim položajima ima 2, u višim i gornjim predjelima samo 1, ali i tu ih može biti 2. ako je godina suha i topla. Na sunčanoj je strani razvoj brži pa prema tome može biti i u istom šumskom reviru različit prema visini i položaju. Treba s toga obaviti opažanja na lovnim stablima. Stari potkornjaci, što se nadju u hodnicima većinom su poginuli od parasita osice (Ipocoeliusa. U Reichramingu bilo je prvo rojenje u god. 1921. za toplih dana od 9.—14. aprila. Hladno vrijeme koje je tada nastalo, prekinulo je rojenje. a tek iza 8. maja kada je nastalo opet lijepo vrijeme, bilo je glavno rojenje. Drugo je rojenje bilo od 22. jula do 10. augusta. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1924 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Prof. Seitner o hrastovom potkornjaku 619 Koncem 1921. prezimilo je cijelo leglo u glavnom kao razvijeni kornjaši u koljevci. Godine 1922. bilo je kratko rojenje od 13.—16. aprila, do 14. maja bilo je hladno i kišovito, iza toga je došlo do rojenjakoje se svršilo početkom juna. Nepovoljno vrijeme radi vlage i hladnih noći zategnulo je razvoj. Oko polovice augusta i u drugoj polovici samo se je jedan dio rojio, blizu XA , ostali su se zavukli u nova zimovišta. Po Henningsu daje 27% starih ženka uz povoljne odnošaje još drugo leglo. Potkornjak ovaj je redovno dvoženja. često ima 3, rede 4—7 ženka, dok je omjer spolova u koljevci 1:1. Ševirevove pokuse ponovio i popunio je Hennings, da bude ženka opetovano oplodjena. prosječno treba iza 6 jaja ponovna oplodnja, mužjaci se brže istroše i poginu, najprije jedni, onda drugi. Bit će da se kod oplodnje mješaju stari i mladi, trebalo bi se to opažanjima dokazati. Ako usljed lošeg vremena, imenito hladnog i vlažnog zakasni rojenje. ili ni ne dodje do njega, jer je već kasno, moraju potkornjaci prezimiti, obično u koljevci; mladi kornjaši. da se prehrane, zadu dublje . bijelj, tvore značajne, dendritičke hodnike, koji izgledaju, kao da niti nisu od potkornjaka. Ne prezime kornjaši uvijek u koljevci. više puta ih tjera glad drugamo, ne tamo. gdje su bušili oni u maju, nego idu na stablu niže, sve do korjena. Tako je bila na rubu šume u svibnju 100-godišnja smreka sva nabušena. dole su ličinke rano poginule. Ovamo se zabušili potkornjaci druge generacije, da se tu prehrane i prezime. Nastali su tu posve nepravilni, razgranjeni hodnici, potkornjaci nastradali su od nametnika. U razvoju odlučuje temperatura i vlaga. Uz rano toplo proljeće, toplo suho ljeto, lijepu jesen, ide razvoj brže. razviju se 2 generacije; niska temperatura, visoka relativna vlaga (mnogo kišeobilne magle) zategnu razvoj, bude samo jedna generacija. Obično posredni odnošaji. Treba ustanoviti navalu uz svako rojenje. kada se piljotina (crvotočina) iz bušotina izbacuje. Posve suha stabla su bez važnosti za obranu, ali se mora leglo sasvim uništiti, prije nego što se je potkornjak potpuno razvio u zadnjim i predzadnjim, osušenim stablima. Najbolji je način, da se na pol izrasle ličinke unište time, što se kora oguli. Ako se oguljena kora sa stranom lika prema gore okrene, poginu ličinke za 24—48 sati, ili ih pojedu mravi, ose. Ako su se ličinke već zavukle u koru, ili su se već zakukuljile, ili su čak tu već mladi potkornjaci, mora se kora nad plahtama, ponjavama oguliti i spaliti, a čim se pažljivije guli i što više radi sa vatrom, tim je uspjeh bolji, nikako neka se ne čeka. dok krošnja pocrveni. Ako su 2 generacije, više puta se ne dospije, da se za 10 tjedana stabla posjeku, kora oguli, leglo uništi; kod druge je generacije posao laglji, jer razvoj preko zime miruje, može se leglo uništiti od septembra do pol novembra, a ako treba još i budućeg martaaprila. Može se zimi i vatrom ladje i temeljitije uništavati potkornjake i one koji prezime, uz to ličinke i kukuljice. Sve to nije dosta, jer i uz najpomnije tamanjenje zaostanu potkornjaci, navale na stabla, što su na rubu sječine, osobito prema jugu i jugozapadu. Treba i lovna stabla odabrati, paziti na crvotočinu. da se rano za |
| ŠUMARSKI LIST 12/1924 str. 6 <-- 6 --> PDF |
620 Prof. Seitner o hrastovom potkonijaku tare leglo. Po iskustvu zadnjih godina je bez važnosti, da li se lovna stabla okrešu ili ne, oboje je uspješno, kao i to da li lovna stabla leže, ili ne, tek kod potonjih mogu potkornjaci navaliti sa svih strana, dakle je uspješnije, ali nije uvijek moguće. Važno je. da su lovna stabla u pravo doba na pravom mjestu j u dovoljnom brojuda se leglo potpuno uništi. Ako se u povoljnoj godini razviju 2 generacije, lete potkornjaci tako rekuć neprestance od maja do septembra pa su u to vrijeme i lovna stabla nužna i to bi bio maksimum : prvi put 2—3 tjedna prije rojenja, drugi put za rojenja, a zatim nakon svaka 4 tjedna, jer su stabla nakon 2 tjedna povoljna za navalu potkornjaka, a ostanu to kroz 4 tjedna. Nakon 6 tjedana ogule se napadnuta stabla, kora spali. Ovisi to naravno o okolnostima razvoja, kao i vanjskim faktorima. Ako su 2 generacije, moraju se u godini bar 2 puta postaviti lovna stabla i to polovicom aprila i polovicom ili koncem jula. To je minimum, ako je više, uspjeh je bolji. Lovna stabla neka se bacaju u čistinu a samo gdje bi se od sunčane žege prebrzo osušila, neka se prebace u sastojinu. Valja uvijek odabirati stabla na rubu. Za kontrolu preporučuje prof. Seitner 2 skrižaljke, grafikona: jedna koja prikazuje navalu, a druga izradbu posječenih stabala. Treba po mogućnosti uzeti mnogo radnika u maju i junu, da se smanji pogibelj druge generacije a za obranu važno je, da ga rukovodi pouzdano osoblje. Ne valja stvar prepustiti trgovcu drvima, jer on obično nema dovoljnog znanja o tome, niti se može od njega tražiti, da bude odan tom predmetu, kao što se ne može od njega tražiti, da zapostavlja vlastiti interes. U posebnom se poglavlju raspravljaju nametnici i grabežljivo´. Sva je sreća, da su velike navale potkornjaka rijetke, ali tada valja uzeti obzir i na nametnike, koji su u neprestanoj borbi sa potkornjacima, treba proučavati njihovu ovisnost od vanjskih faktora, jer mogu kao pomagači u borbi proti potkornjacima postići maksimum uspjeha a mogu biti i bez utjecaja. Kao nametnici opažani su od Chaleidida Ipocoelius Seitneri nov. spec. sa kovinsko bakrastim rede zelenim tijelom. Ta osica poznata je iz gornje Austrije, Štajerske, Bavarske, Švedske, ubode potkornjake, ovi poginu, po prilici za 4 tjedna, obično na kraju matičnog hodnika. Unište 40—70% potkornjaka a u spomenutom slučaju 100-godišnje smreke možda 100%. Kutelus tvpographi nov spec. ženka zelena, manje više bakrasta 3—3.25 mm, mužjak zelen. Poznat iz Gornje Austrije. Štajerske. Švedske. Vanjski nametnik ličinke od Ipocoeliusa. dakle time štetan. Vrlo korisna osa najeznica je Rhopalicus suspensus, probuši koru smreke, da ulaže jajašca u ličinke potkornjaka. Slično čini i Braconid Cocloides bostrychor 5—6 mm dug, često vrlo koristan. Uz to spominje još nekoje rede. Od kornjaša spominje uz neke manje važne, kao najvažnijeg Clerus formicarius i njegovu ličinku, koji je kadšto vrlo čest a kadšto rijedak. Od dvokrilaca spominje kao korisne mesoždere, koji uništavaju potkornjake u raznim stupnjevima razvoja, Medetera signaticornis, sjajno cmomodru Lonchaca fugax. i žutkastosivu Palloptera usta. Ne valja potcijenjivati ni sitne neprijatelje potkornjaka. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1924 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Prof. Seitner o hrastovom potkornjaku b2l Uz Ips typographus bilo je razmjerno malo lps aminitus, a još manje Ips cembrae, premda je bilo ariša, kojega Ips typographus nije dirao, samo na jednom mjestu učinio iznimku, napao na 40-godišnji ariš. Dodana je tablica sa slikama nametnika i grabežljivaca. Ova opažanja i iskustva profesora Seitnera iz susjedne zemlje dobro će doći i pašim ljudima u borbi proti ovom potkornjaku. 6..29 ; |