DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1924 str. 49     <-- 49 -->        PDF

Lovstvo


bra do februara, a oko devet tjedana iza toga (nekoji kažu nakon
80 i 90 dana), koti se. Prema tomu vučica mladu vučađ, koju je u
travnju 1923. oštenila vodi sa sobom cijele dvije godine, dok mladi
vuci potpuno odrastu i svoj zanat posve izuče, tako da onda mogu
samostalno dalje živjeti. Budući pako- da se u takovim čoporima ne
vidi uz vučicu nikada više od 2—5 komada (iznimno je u vrijeme
parenja), a budući da znamo, da vučica koti uvijek više od 2—5
komada, ja dolazim do zaključka, da vučica, kad mlade od sise odbije
u pomanjkanju druge hrane one slabije vučiće (među kojima
su većinom ženke) jednostavno zakolje i sa svojom ih jačom djecom
izjede. Da je tome tako, nuka me na to i ta okolnost, što bi vukova
uza sve to. što ih dosta imade, moralo dva puta toliko više bitikad
bi se sva štenad što ih vučice pokote, odlegla i odhranila i
možebit da se i sama priroda na taj način pobrinula, da tih štetočinaca
previše ne bude.


Ovo je moje lično mišljenje i ja ga za sad iznosim tek, kao teoriju,
a daljnjim proučavanjem i opažanjem imati će se ta stvar potanje
ispitati i pravo stanje stvari utvrditi, na što gg. drugove ovim
upozoravam.


U oktobru godine 1923. jednog ranog i lijepog jesenskog jutra
pošao je isti lugar Kušić iz sela Ponikve uzbrdice kroz bujadnice u
svoj čuvarski srez. Kad je bio već blizu ruba šume. začuje iznad
ceste, što vodi u ponikve, viku i pikanje čobana, koji su čuvali ovce.
koze i goveda, obazrije se i nakon nekog vremena opazi, kako
stranom uzbrdo prema šumi! ; u pravcu prema njemu kasa veliki
vuk. koji je bio od njega daleko tada oko 1 kim. Kad se vuk primakao
k njemu na nekih 500 m. i kad je vika čobana prestala, dolazio
je sa strane prema vuku jedan čobanski crn pas, koji za vuka
očito nije znao. Kad se pas primakao vuku na nekih 150 koraka,
vuk ga je opazio i u taj čas se stulio i prilegao k zemlji uza jedan
plot- te je izgledao kao jedna daska ili komad drveta na zemlji. Međutim
se pas nečem dosjetio i otišao opet natrag prema čobanima.
Vuk se malo pridigao, okrenuo glavu i gledao natrag za psom, dokle
god je zamakao. a onda pošao korakom napred, stigao do stazekojom
je lugar pred četvrt sata prošao i, tom stazom nastavio dalje.
Kad je lugar, koji je bio zaklonjen za jednim grmom, vidio, da vuk
uz dobar vjetar ide ravno na njega, klekne i pripremi pušku za pucanje.
Vuk mu je došao na 30 koraka a onda valja da ga je osjetio
i zastao, u taj tren plane hitac vuk poskoči na stranu, odmah opali
po rebrima i drugi put iz dvocijevke krupnijom sačmom (PP) i vuk
se izgubi kroz bujad u jednu duboku dragu, gdje ga lugar zateče na
mjestu još živa i dotuče kolcem po glavi. Ubijeni egsemplar bio je
mužjak, dugačak od vrha gubice do kraja repa 2 m, od čega sam
rep 40 cm., boje na žute i mrke sa tamnijom prugom po leđima i
repu, težak oko 50 kg.


Prema dosadanjem mom iskustvu imade vukova dvoje dlake.
Jedni imaju mekšu dlaku sa gustom vunastom podlogom, zvanom
nodmašak . iz kojesa strše pojedine dulje dlake, zvane os. Takove
dlake bio je gore spomenuti primjerak. Drugi imaju oštriju