DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1924 str. 48 <-- 48 --> PDF |
.596 Lovstvo . r i i Lovstvo. | Ing. Z. lurkalj (Ogulin): Tamanjenje vukova. Hoću da prikazem uspjeh trovanja vukova zimi g. 1923./24. u području moje šumarije, kao i moja opažanja kod toga. Trovanje preduzeo sam u srezu broj 8. Vrh Ponikve i u srezu broj 20. Zagorska Kosa. U ta dva sreza, stoga razloga, što se tu najviše opažalo vukova, a sdruge strane, što nisam više imao otrova. Od imovne općine dobio sam 50 gr. strihnina, a sâm sam nabavio toliko. Otrov je bio: Strychnin. nitricumi cryst. od tvrtke E. Merck, Darmstadt, originalno spremljen u bočice od 25 gr. i plombiran. No prije toga kazati ću, da je lugar sreza broj 8 Todor Kušić u julu 1923. potamanio čitavo leglo od devet komada mladih vukova i to na slijedeći način: Sjedio je u Ponikvarskom Vrhu (bukova visoka šuma) u predjelu kod Hajdučke Pećine, oko 4 h. iza podne i začuo po šušnju šum, uto vidi kako čopor mladih vukova trči preko drage i ulijeću u jednu jamu kraj spomenute pećine. Nabrojio ih je devet komada i opazio među njima dva poveća vučića. Jer je jama bila duboko pod zemlju nije ih mogao prutom izgurati, niti dimom van potjerati, stoga otvor jame zazidje sa kamenjem. Slijedećeg dana ponese sa sobom gvozda i zapne ih unutra pred izlazom, a otvor jame opet pregradi. Deseti dan nađe u gvoždima jednog, a slijedeći dan drugog vučića t. j . ona dva poveća, od kojih bio jedan muškarac, drugi ženka. Kroz slijedećih osam dana nije se više ništa ulovilo, na to jamu otvori i gvožđe kući odnese. Kroz čitavo to vrijeme nije stara vučica tamo dolazila, niti je lugar mogao gdje opaziti. Kušić kaže. da je ostalih 7 vučića u jami od gladi skapalo, a ja velim, da su ih ova dva jača poklali i izjeli. Na tu moju izjavu upućuju me slijedeće predmnijeve. Za vrijeme rata našao je lugar kr. šumarije jasenačke u jednoj jami proljećem ravno dvanaest komada mladih vučića, među kojima su opet bila dva kaio pojača. Nitko živ nije vjerovao, da bi jedna vučica toliki broj štenadi okotila, već su držali, da su to štenci od dvije matere, dok ja i danas držim, da su svi od jedne vučice. Lugar da ih lakše prenese k šumariji radi nagrade, ubije 10 komada, a ona dva jača donese žive u Jasenak. Šef šumarije dao ih je žandarm. poručniku B., koji ih je othranio i u starosti od 6 mjeseci dalje svojim drugovima raspoklanjao. Dasad je već prilično točno utvrdjeno, da se vučica svake godine ne pariodnosno ne koti, t. j . ako se i pari, pa ako je uslijed slabe hrane: mršava, ostane jalova. Tako, ako se oštenila u proljeću 1923., imala bi se šteniti opet proljećem 1925. Vrijeme parenja pada od decem |
| ŠUMARSKI LIST 11/1924 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Lovstvo bra do februara, a oko devet tjedana iza toga (nekoji kažu nakon 80 i 90 dana), koti se. Prema tomu vučica mladu vučađ, koju je u travnju 1923. oštenila vodi sa sobom cijele dvije godine, dok mladi vuci potpuno odrastu i svoj zanat posve izuče, tako da onda mogu samostalno dalje živjeti. Budući pako- da se u takovim čoporima ne vidi uz vučicu nikada više od 2—5 komada (iznimno je u vrijeme parenja), a budući da znamo, da vučica koti uvijek više od 2—5 komada, ja dolazim do zaključka, da vučica, kad mlade od sise odbije u pomanjkanju druge hrane one slabije vučiće (među kojima su većinom ženke) jednostavno zakolje i sa svojom ih jačom djecom izjede. Da je tome tako, nuka me na to i ta okolnost, što bi vukova uza sve to. što ih dosta imade, moralo dva puta toliko više bitikad bi se sva štenad što ih vučice pokote, odlegla i odhranila i možebit da se i sama priroda na taj način pobrinula, da tih štetočinaca previše ne bude. Ovo je moje lično mišljenje i ja ga za sad iznosim tek, kao teoriju, a daljnjim proučavanjem i opažanjem imati će se ta stvar potanje ispitati i pravo stanje stvari utvrditi, na što gg. drugove ovim upozoravam. U oktobru godine 1923. jednog ranog i lijepog jesenskog jutra pošao je isti lugar Kušić iz sela Ponikve uzbrdice kroz bujadnice u svoj čuvarski srez. Kad je bio već blizu ruba šume. začuje iznad ceste, što vodi u ponikve, viku i pikanje čobana, koji su čuvali ovce. koze i goveda, obazrije se i nakon nekog vremena opazi, kako stranom uzbrdo prema šumi! ; u pravcu prema njemu kasa veliki vuk. koji je bio od njega daleko tada oko 1 kim. Kad se vuk primakao k njemu na nekih 500 m. i kad je vika čobana prestala, dolazio je sa strane prema vuku jedan čobanski crn pas, koji za vuka očito nije znao. Kad se pas primakao vuku na nekih 150 koraka, vuk ga je opazio i u taj čas se stulio i prilegao k zemlji uza jedan plot- te je izgledao kao jedna daska ili komad drveta na zemlji. Međutim se pas nečem dosjetio i otišao opet natrag prema čobanima. Vuk se malo pridigao, okrenuo glavu i gledao natrag za psom, dokle god je zamakao. a onda pošao korakom napred, stigao do stazekojom je lugar pred četvrt sata prošao i, tom stazom nastavio dalje. Kad je lugar, koji je bio zaklonjen za jednim grmom, vidio, da vuk uz dobar vjetar ide ravno na njega, klekne i pripremi pušku za pucanje. Vuk mu je došao na 30 koraka a onda valja da ga je osjetio i zastao, u taj tren plane hitac vuk poskoči na stranu, odmah opali po rebrima i drugi put iz dvocijevke krupnijom sačmom (PP) i vuk se izgubi kroz bujad u jednu duboku dragu, gdje ga lugar zateče na mjestu još živa i dotuče kolcem po glavi. Ubijeni egsemplar bio je mužjak, dugačak od vrha gubice do kraja repa 2 m, od čega sam rep 40 cm., boje na žute i mrke sa tamnijom prugom po leđima i repu, težak oko 50 kg. Prema dosadanjem mom iskustvu imade vukova dvoje dlake. Jedni imaju mekšu dlaku sa gustom vunastom podlogom, zvanom nodmašak . iz kojesa strše pojedine dulje dlake, zvane os. Takove dlake bio je gore spomenuti primjerak. Drugi imaju oštriju |
| ŠUMARSKI LIST 11/1924 str. 50 <-- 50 --> PDF |
598 Lovstvo četinastu dlaku, bez podmaška, jednačije duljine, po trbuhu i prsima dosta rijetku, svijetlo sive i crnkaste boje i nešto kraćeg repa. Kad se takovo krzno ustroji i upotrebi, kao prostirač (Teppich) trajnije je od onog prvog. Početkom januara 1924. počeli smo sa trovanjem. Kao meke rabili smo, u pomanjkanju boljega mesa, ubijene pse i mačke, koje su se skitale. Lugar sreza Zagorske Kose J. Dujmić natrovao je dva psa i dvije mačke, kojima je prije dlaku opalio, da ih zvijerad prije zanjuši. Dujmić je trovao po metodi nadlovca Simeta, to jest strihnin u maslacu metao je u strvinu, dok je Kučić trovao po svojoj metodi t. j . metao je strihnin neposredno u meso i tako pripravio dva psa. Čitav januar 1924. stajale su meke netaknute u srezu Vrh Ponikve. Početkom februara ubio je lugar Kušić još jednog psa i ostavio ga neotrovana na rubu sreza, da se meče lisice. Vračajući se nekoliko dana iza toga mimo tog psa, ustanovi, da su došla tri vuka i psa izjeli, ostala je tek glava i nešto mesa na vratu sa oglodanom hrptenjačom. Kušić sa svojim kvarnim čekićem zasiječe na dva mjesta u pasju glavu i uspe u te zasjeke strihnina, kojega je sa sobom nosio. Slijedeći dan idući u srez pođe tuda i nađe deset koraka daleko od pasje glave otrovanu vučicu. Ležala je u snijegu na leđima tako, da su joj sve četiri noge iz snijega okomito u vis stršile, jezik si je sav zubima sasjekla i snijeg okrvavila. Na meki se opazilo, kako je tek jednim ugrizom u pasji vrat zagrizla baš u mjesto, gdje je bio strihnin; to je podjedno i dokaz, kako strihnin brzo i smrtno djeluje, dok je svjež i dok dugo ne leži u meki. Vučica je bila duga, od vrha gubice do kraja repa 1.80 m., rep sam 35 cm., teška oko 40 kg., dlake oštrije i četinaste bez podmaška:kako je gore potanje opisano, krzno vrlo lijepo. Obilazeći redovito meke u polovici februara ustanovi Kušićda su došla tri vuka i pojeli čitavog jednog natrovanog psa i pošli dalje u šumu, no kako je to jutro počeo padati nanovo snijeg mogao je Kušić slijediti trag tek jedan kilometar, a dalje je snijeg tragove zameo. U maju, kad je snijeg okopnio, našao je Kušić izvan svog sreza u općinskoj šikari sva tri otrovana vuka nedaleko jednog od drugog, ali su se raspali već toliko, da im nije mogao spol ustanoviti. Kod lugara Dujmića u Zagorskoj kosi nestalo je dviju mačaka još u januaru ove godine i to na smrznutom snijegu, tako te nije mogao ustanoviti, tko ih je i kamo odnesao ili odvukao. Početkom februara došao je jedan vuk i pojeo čitavog otrovanog psa. Dujmić je slijedio trag po suhom snijegu, koji je na stari smrznuti, koji je držao, napadao. Nakon 2 km. vuk je stao amo tamo krivudati i pod jednim grmom izbljuvao psa u komadima, kako ga je pojeo i osim toga je izbljuvao kozje dlake, koja mu je otprije ostala u želucu i nastavio put. Slijedeći trag dalje došao je Dujmić do šumskih čistina, gdje je bura imala jači mah, i suhim snijegom isprekidala i spremela trag tako, da ga lugar nije mogao dalje odbijati, niti je mogao ustanoviti, što se sa vukom konačno dogodilo. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1924 str. 51 <-- 51 --> PDF |
Lovstvo 599 Prema tome lugar Kušić je potamanio 14 komada vukova, a može se sigurnošću kazati, da je i Dujmićev vuk zaglavio, prema tome bilo bi prošle zime u mojoj šumariji potamanjeno ukupno 15 komada vukova, od toga 9 komada mladih. Rezultat toga trovanja u srezu Vrh Ponikve odmah se ukazao. Od mjeseca maja nije se više u tom srezu i okolici sela Ponikve niti jedan vuk vidjavao, niti je ljetos kakova šteta na blagu tamo počinjena. U srez se doselilo pet komada srna dva srnjaka i tri srne, koliko je ljetošnje jaradi bilo, nisam mogao ustanoviti. Jedan srnjak bio je osobito jak, sa rogovima preko 30 cm. visokim. Opet se počelo po srezu vidjavati grebotine i ležaji od srna, a po mladim stabalcima gulio je srnjak koru sa rogovima. Pred desetak godina sijalo se po Vrhu jelovo sjeme, po plješinama bukove visoke šume, radi pokusa. Sjetva je mjestimice uspjela i danas tamo imade kržljavih jelića od 1 m. visine. Oko tih jelića srnjak je sve izgrebao. da su žile gole ostale, a nekoja slabija stabalca srnjak je jednostavno rogom pothvatio i iščupao. Interesantno je, kako se srnjak voli zabavljati sa onom vrsti drva. koja je u reviru rijetka. Početkom ovoga mjeseca (oktobra), kad je lugar Kušić došao k šumariji, pitam ga, što radi moj srnjak. Odgovara mi, da ga nema. da su se doklatili u Vrh odnekud opet tri vuka i sve srne rastjerali ili uništili, tako da nema sada niti jedne srneće dlake u reviru. U srezu Zagorska kosa i ispod njega po selima Desmerice, Dujmićselo i Salopekselo harači jedan čopor od šest komada vukova, među njima jedan bije l (biti će stara vučica svijetlo sive dlake). Pred par dana jedne noći u Salopekselu zaklali su i izjeli četiri čobanska psa, a dnevno prave štete na domaćem blagu. Zanimivo je, da su se vukovi sada, kad su dovršili; svoj krvavi posao sa srnama po planinama, povukli bliže k selima u niske šume i općinske šikare, tako da ih sad po šumama drž. šumskog erara i udaljenijim šumama ogulinske imovne općine mnogo manje imade, nego pred dvije, tri godine. Jasno je, da se povlače za hranom. Čeka nas dakle opet nova borba, ako budu snijeg i zima povoljni za trovanje. <... Šumarski List br. 11. |