DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1924 str. 32 <-- 32 --> PDF |
580 Uređivanje državnih šuma gavajući ulaženje u sitnice i sporedni detalj. Čitavo urezivanje i obračun etata treba provađati jasnim i markantnim načinom i u glavnim potezima. Takav način rada je potreban i radi toga, jer ni samo praktično provađanje gospodarskih odredaba osnova u šumama, u kojima još nismo ni početne stadije preturili, ne može da zalazi previše u detalje. Nemoguće je intenzivno gospodarenje sa svakom pojedinom mlađom sastojinom tamo, gdje na drugoj strani istovremeno snjiju i trunu silne množine prestare šume. Pošto metoda uređenja mora odgovarati i općem stanju šumskog gospodarstva, to će u prilikama, kao što su navedene, biti potpuno dobra takova varijanta sastojinskog gospodarenja, u kojoj prevladava metoda dobnih razreda. Što se tiče onog tipa metode dobnih razreda, koji operiše sa reduciranim površinama, tu moramo da razlikujemo dva slučaja i to, da li se radi o prevađanju riai potpuni bonitet sastojine ili srednji bonitet staništa. Tamo, gdje su mlađe i srednjedobne sastojine dobrog, a stare, sječive šume slabijeg obrasta (0.4—0.6), tu bi svakako trebalo površine starijih sastojina reducirati na viši bonitet sastojine. da se postigne neka ekvivalentnost površina. Kod toga reduciranja na viši, odnosno potpuni sastojinski bonitet, mora se uzeti obzir i na dosadan ji način gospodarenja; tamo, gdje se provađaju snažne prorede, koje zahvaćaju i u glavnom sastojinu i snažno prekidaju sklop i obrast, nema opravdanog razlogada se obrast 0.7—0.8 pretvara u potpuni, kad taj uopće nije svrhom gospodarenja. U glavnome, možemo kazati, da nepotpuni obrast u taksacione svrhe treba uvažavati kod pomladnog razreda i progalina (Râumdau). Da li je to reduciranje potrebno i za starije sastojine i u kojoj mjeri, treba to prepustiti uviđavnosti taksatora, jer se svaki slučaj ne da unapred predviđeti. Što se tiče redukcije površina dobnih razreda na srednji bonitet s t o j b i n e, to i ovo pitanje zaslužuje, da ga detaljnije promotrimo. Prije svega, moramo da naglasimo, da sve instrukcije, koje smo do sada napred spomenuli, bez iznimke operišu sa konkret n i m površinama, pa ih ne reduciraju na srednji bonitet. Nije to neka slučajnost, već je ta opća činjenica svakako opravdana nekim dubljim razlozima. Mi bismo se s naše strane priklonili Qrebbeovim razlozima i svakako bi ostali kod rada sa konkretnim površinama. Stoga bi bili za velike gospodarske jedinice, u kojima se sječine plasiraju po mogućnosti na raznim mjestima, kod čega se lakše izjednačuju razlike u prihodu, koje potječu od raznih boniteta stojbine. Za rad sa konkretnim površinama, govori i naša glavna misao vodilja, a ta je, da metoda obračuna etata treba da bude jednostavna i jasna, jer to najbolje odgovara našim prilikama i potrebama. |