DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1924 str. 40     <-- 40 -->        PDF

518 Lovstvo


Iz ove skrižaljke razabiramo, da gros površine pojedinih općina
otpada na šumu, a ona je u glavnom vlasništvo dijelom i. o., a dijelom
države. Ostala je površina najvećim dijelom vlasništvo mjesnih općina
navlastito oni dijelovi, što su u katastru provedeni kao pašnjaci
kao i oni, što su ubrojeni u t. zv. neplodni prostor.


Kako na pomenutom teritoriju vukovi uništavaju veliki nacionalni
imetak, koji je u našem slučaju daleko veći, nego što je procijenjen,
jer je to imetak sirotinje, koja nema odakle da namakne za
drugo živinče, kad mu jedno odnese vuk, interesiram su u pitanju
tamanjenja vukova naročito vlasnici lovišta.


U našem slučaju riječ je o državnoj šumskoj upravi, o imovnoj
općini i o zakupnicima općinskih lovišta.


Državna i imovno-općinska lovišta redovno se ne unovčuju
dražbom, nego je — redovno — državna i imovno-općinska šumska
uprava izvršioc lova.


Općinska se lovišta izdaju u petnaest godišnji zakup na osnovu
zakona od 27. travnja 1893.
No pomenuti zakon ne određuje jačih dužnosti za izvršioca
lovnih prava u pogledu tamanjenja grabežljive zvjeradi.
§ 29. pomenutog zakona kaže:


»Potuži lj se pučanstvo, susjedni vlasnici i zakupnici lovišta,
da se je u kojem lovištu grabežljiva zvjerad vrlo umnožala, ima kotarska
oblast vlasnika ili zakupnika pozvati, da u zapornom roku,
koji mu se dati ima, grabežljivu zvjerad potamani.


Mine li rok bez uspjeha, ima kotarska oblast narediti pod vlastitim
nadzorom opć. hajku, u kojoj se smije samo grabežljiva zvjerad
ubijati, pa i ta pripada vlasniku ili zakupniku onoga lovišta, gdje
je ubijena.


Za tu hajku imadu općine besplatno dati potrebite pogoniće, a
vlasnici i zakupnici lovišta svoje zaprisežene lovske službenike.
Takove hajke nije slobodno držati u nedelje i blagdane.«
Iz ovoga slijedi da izvršioc lovnih prava nije niti čime vezan,
da je dužan spriječiti razmnožavanje grabežljive zvjeradi.


Za podizanje zanemarenih lovišta — doduše — pobrinuo se je
donekle zakonodavac u § 17. pomenutog zakona. No niti tu nije napomenuto
sredstvo, s kojim bi se dalo operirati vis a vis vlasnika
lovišta, da spriječi razmnožavanje grabežljive zvjeradi.


Da se donekle unapredj tamanjenje grabežljivaca, naročito vukova,
zavedene su taglije za ubijene grabežljivcc.


Prema naređenju Ministarstva Šuma i Rudnika — Generalne
Direkcije Šuma u Beogradu iznosi taglija za ubijenog vuka odnosno
vučicu 75—100 Dinara.


No i ne imajući u vidu okolnost, da je ova taglija daleko premalena
da bi mogla unaprediti tamanjenje vukova, koje je skopčanu
sa silnim poteškoćama, bilo da se radi o tamanjenju puškom, gvožđima,
strihninom ili bilo kojim drugim načinom, nesmijemo s metnuti