DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9/1924 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Pravo žitelja pravoužitnika krajiških imovnih općina Hâjek Bogoslov (Nova Gradiška): Pravo žitelja pravoužitnika krajiških imovnih općina. U riješavanju molbi za polučenje pravoužitničtva kod krajiških imovnih općina uvukla se je praksa, koja ne odgovara zakonskim propisima, a uz to je čisto na štetu imovnih općina, pa je stoga potrebno, da se pitanje prava tih pravoužitnika svestrano pretrese. Naročito je naredba zem. vlade, odjela za unut. poslove od 19. VII. 1888. broj: 23530. .. 1887. izazvala sudbonosnu zbrku prvotnih pojmova o pravoužitničtvu krajiških imovnih općina; a ipak se baš tom naredbom služe još i danas i više vlasti, kad se radi o sporu u pravoužitniekom pitanju. Tom je naredbom, među ostalim, posve neopravdano umjetno konstruisana razlika među pravoužitnicima krajiških imovnih općina s naslova slova d) i onima s naslova slova e) §. 1. naputka A zakona od 11. VII. 1881., gledom na pravoužitničko im pravo. Tom se naredbom i na njoj osnovanim propisima napadno, a posve neopravdano, pogoduje pravoužitnikom naslova e) nasuprot onim naslova d), tako da bi se moralo doći do zaključka, da su krajišnici naslova e) zapravo bili odlučan faktor u bivšoj vojnoj krajini, a oni naslova d), da su bili tek krajišnici druge kategorije. Zaista je stvar baš obratno stajala. Krajišnici naslova d) t. j . krajiške zadruge bile su brojem i uplivom odlučan faktor u bivšoj vojnoj krajini, dočim su baš oni naslova e) bili vrlo na rijedko razsijani, tako rekuć trpljeni pojedinci. Evo dijela sadržaja te naredbe, koji nas zanima: » U §. 1. zakona od 8. VI. 1871. o odkupu prava na drvlje, pašu i uživanje šumskih proizvoda štono su imali krajiški stanovnici u šumama bivše vojne Kraijne, ustanovljeno je. da se pod ovlaštenicima, kojima ta prava pripadaju imadu abstrahirajući od općina, kao jurističkih osoba, razumjevati oni stanovnici, kojima je to pravo od prije za vremena opstanka vojne Krajine pripadalo, na temelju zakona od 3. II. 1860.« »Po tom zakonu pak i naročito po §§. 68. i 70., sa tim zakonom u savezu stojećeg šumskog službovnog pravilnika od 1860. jesu ti ovlaštenici slijedeći : 1.krajiške obitelji, koje su do 8. VI. 1871. u zadružnom vezu živile. 2. Krajiške obitelji, koje doduše nisu sačinjavale pravu krajišku zadrugu, nu koje su u svoje vrijeme ispunjavale dužnosti i obveze u pogledu davanju vojnika.« |
ŠUMARSKI LIST 9/1924 str. 14 <-- 14 --> PDF |
448 Pravo žitelja pravoužitnika krajiških imovnih općina »Posve suglasno glase i ustanove §. 1. lit. d) i e) naputka A, pa po tomu ne može biti nikakove dvojbe o tom, da od stanovnika opstojale vojne Krajine kao fizičkih osoba, pravo uživanja šuma pripada samo onima, koji su u gore citiranim točkama pod 1. i 2. navedeni. « »Ako se ove točke pobliže promotre, dolazi se do zaključka, da se za ovlaštenje, u uživanje šuma u bivšoj vojnoj krajini zahtijeva alternativno dvostruka kvalifikacija, naime stvarna ili osobna. Stvarna u toliko, što se po točki 1. od ovlaštenika zahtijeva, da je član obitelji, koja je do 8. VI. 1871. na strogo obligatnom posjed u živjela, a osobna u toliko, što po točki 2. ovlaštenik ima biti članom obitelji krajiške, koja je krajiške dužnosti u pogledu davanja vojnika u svoje vrijeme vršila...« Tkogod točno promotri u toj naredbi navedene točke 1. i 2.. odnosno suglasno s ovima glaseće točke d) i e) §. 1. naputka A, a naročito opet s ovima suglasni tekst §. 70. pravilnika iz godine 1860., ne može nikako doći do gornjeg zaključka; naprotiv mora doći do zaključka, da ti propisi sami za sebe uzeti iziskuju za polučenje pravoužitničtva kod krajiških imovnh općina samo jednu, i to naročito osobn u kvalifikaciju. Da je uz tu osobnu kvalifikaciju, pravoužitničkog prava potrebna i realna kvalifikacija, razabire se naročito tek iz ustanova §§. .. i 10. gore navedenog naputka A, odnosno iz ustanova §§. 68. i 71. pravilnika iz godine 1860., a nikako iz §. 1. naputka A. Da propisi §. 1. nap. A iziskuju i naglašuju samo i isključivo osobnu kvalifikaciju proizlazi jasno i iz teksta spomenutog §. 70., koji je osnov, iz kog je nastao §. 1. nap. A. i koji u prevodu glasi: »U §. 68. točka d) navedeni šumski užici imadu zapasti samo prave krajišnike ...« Tu se očito govori samo i isključivo o osobama; a da se izbjegne svakoj sumnji, tko su ti nravi krajišnici, razjašnjuje to dalnji tekst tog §., kad se veli u nastavku na gornji tekst: »... t. j . one u zadružnoj svezi živuće krajiške obitelji, a onda: takove s t a n o v n´i k e, koji ne sačinjavaju pravu krajišku zadrugu, ali koji ipak ispunjuju krajiške dužnosti i krajiške obveze gledom na stavljanje vojnika.« Još jače dokazuje isključivo samo zahtjev osobne kvalifikacije gore navedenih propisa daljni tekst navedenog §. 70., koji u prevodu glasi: »Ali i obzirom na odnosne besplatne užitke valja vazda paziti na točno ustanovljenje kućne potrebe, naročito u tom pravcu, da se drvarenje, šumska paša i žirenje ne protegne nepripadno nad kućnu potrebu ili na individue , koji ne spadaju strogo obvezatnom krajiškom staležu, ili na ostale izvan zadružne veze živuće, a vojnike ne uzdržavajuće krajiške stanovnike.« Ni u točki 1. te naredbe, ni u slovu d) §. 1. naputka A, ni u navedenom §. 70. ne ima nigdje spomena zahtijevu, da ovlaštenik mora biti član obitelji, koja je do 8. VI. 1871. na strogo obli |
ŠUMARSKI LIST 9/1924 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Pravo žitelja pravoužitnika krajiških imovnih općina 449 gatnom posjedu živjela, a baš iz tog netočnog citata konstruisan je po toj naredbi zaključak, da iz propisa njezine točke 1. proizlazi isključivo samo zahtjev stvarne kvalifikacije. Međutim taj neopravdani tobožnji zahtjev isključivo samo stvarne kvalifikacije navedene točke 1. oprovrgava sama ta naredba u dalnjem svom tekstu, koji glasi: »Svakako dakle nezakonito postupa dotična gruntovna oblast, ako bez razlike svakom gruntovnom posjedniku selišta, koja su do 8. VI. 1871. kao krajiške zadruge uknjižena bila priznaje pravoužitničtvo na šume«. »Postupajuć ovako polazi gruntovna oblast očito sa predpostave, da je ovo pravo realno, dakle vezano sa selištem, nu ta je predpostavka kriva, jer pravo pripadajuće krajiškim obiteljima, koje su živile u zadružnom vezu do g. 1871., — kako iz gornjega razlaganja proizlazi, — nij e realno , nego osobno, te je samo uvjetovano realnom kvalifikacijom ovlaštenika.« Isto tako, kao što §. 1. naputka A ne čini gledom na pravoužitničko pravo t. j . osobnu kvalifikaciju tog prava nikakvu razliku između pravoužitnika s naslova slova d) i e), ne postoji nikakava razlika medu tim pravoužitnicima ni obzirom na izvršbu tog prava, — jer tu razliku n e čine ni §. 6. ni §. 10. naputka A, koji određuju stvarnu kvalifikaciju pravoužitnika, potrebnu za izvršbu pravoužitničkog prava, ni drugi zakonski propisi. U §. 6. ta je okolnost dapače izrijekom naglašena. Kako se iz teksta gornje naredbe, koji glasi : »... da se za ovlaštenje na uživanje šuma u bivšoj vojnoj krajini zahtijeva... kvalifikacija ... osobna na toliko, što po točki 2. ovlaštenik ima biti članom obitelji krajiške, koja je krajiške dužnosti i obveze u pogledu davanja vojnika u svoje vrijeme vršila« — vrlo često stvaraju krivi zaključci, uslijed kojih se posve suvišno prekapaju stari arhivi vojnih vlasti, dapače i u inozemstvu, akoprem je već dokazano, da dotičnik potiče iz krajiške zadruge, — potrebno je naročito naglasiti, da se od pravoužitnika s naslova slova e) §. 1. naputka A zahtijevaju obzirom na dokaz osobne im kvalifikacije dva uvjeta i to : 1. da su potomci krajiških obiteljih. koje nis u sačinjavale pravu krajišku zadrugu, i 2. da su potomci krajiških obiteljih, koje su u svoje vrijeme (do 8. VI. 1871 ) ispunjavale krajiške dužnosti i obveze u pogledu davanja vojnika. Prema tomu dakle nije dovoljan sam dokaz, da tko potiče iz obitelji, koja je ispunjavala navedene dužnosti i obveze; — da se molitelju može priznati osobna kvalifikacija s naslova slova e) §. 1. nap. A; — nego valja da molitelj uz to dokaže još, da potiče iz krajiške obitelji, koja nije (do 8. lipnja 1871.) u zadružnoj vezi živila. Isto je tako suvišno prekapati stare inozemne vojne arhive, da se dokaže, da je tko ispunjavao navedene dužnosti i obveze, čim se ustanovi, da potječe iz krajiške zadruge. Takove naime krajiške zadruge, koja nije ispunjavala te dužnosti i obveze uopće nije bilo, |
ŠUMARSKI LIST 9/1924 str. 16 <-- 16 --> PDF |
450 Pravo žitelja pravoužitnika krajiških imovnih općina a sama okolnost, da tko potječe iz krajiške zadruge dovoljan je dokaz, da dotičnika ne može zapasti pravoužitničtvo s naslova slova e) §. 1. naputka A. Stvarnom kvalifikacijom štono ju moraju imati pravoužitnici krajiških imovnih općina, hoće li da izvršuju svoje pravoužitničko pravo, kako smo gore rekli, određuju §§. 6. i 10. naputka A. Prema točci d) navedenoga paragrafa 6. : »... imade služiti pravilom, da... pripada... pravo ... krajiškim obiteljima, navedenim u §. 1. slovo d) i e), na drvo i građu i odnosno na drvo za palenje opeka i vapna za novu gradnju i uzdržavanje njihovi h kuća i gospodarstvenih zgrada, — nadalje na drvo za ogrijev za domaću vlastit u potrebu (fur den eigenen hauslichen Bedarf).« Iz te ustanove proizlazi: 1. da pravoužitnik krajiške imovne općine. — bez obzira da li potiče iz obitelji navedene pod slovom d) ili takove navedene pod slovom e) §. 1. naputka A, ako se hoće služiti svojim pravom na pogodovno drvo za građu ili za palenje opeka i vapna za novogradnj u kuće odnosno gospodarstvenih zgrada, mora ili imati neuporabivu (vlastitu) kuću odnosno gospodarstvene zgrade ili mora biti bez kuće dotično gospodarstvene zgrade, — jer inako nebi ni trebao, a nebi ni mogao dobiti građu i t. d. za novogradnju. Kako se prema §. 6. nap. A ima potrepština drva za građu... ograničiti na bezuvjetnu (kućnu!) potrebu (vidi §. 7. slovo a) pravilnika za šumarsku službu iz godine 1860.) — imat će pravoužnitnik u svakom slučaju dokazati potrebu grade za novogradnju. U tu će svrhu među inim morati dokazati u slučaju, da neima kuće odnosno zgrada, da je vlastnikom bar gradilišta, prikladnog za gradnju kuće, odnosno zgrade. Imade li kuću odnosno zgradu neuporabivu, dokazao je, da imade takovo gradilište. 2. da pravoužitnik. hoće li se služiti svojim pravom na po godovno drvo za gradu i palenje opeka i vapna za, uzdržavanj e kuće odnosno gospodarstvene zgrade, mora biti vlast nik takove kuće odnosno gospodarstvene zgrade, koja iziskuje popravke. 3. da pravoužitnik, hoće li se služiti svojim pravom na pogodovna drva za ogrijev, mora imati vlastito kućanstvo, jer bez takovoga ne može imati vlastite kućne potrebe; no on ne mora imati bezuvjetno vlastitu kuću, jer može imati i onda vlastito kućanstvo, ako ne ima vlastite kuće, ako dakle stanuje u tuđoj kući. §. 7. naputka A propisuje među ostalim: »Uz točno obdržavanje prenaznačenih (u §. 6.) općenitih na čela ima se prosječna godišnja potrepština za građu i za ogrijev, te njena novčana vrijednost slijedećim postupkom pronaći i ustanoviti.« »U §. 5, navedeno povjerenstvo obilaziti će od jedne do druge mjestne općine, te će mjestnim očevidom pronaći... e) prosječnu veličinu (duljinu i širinu) kuća i gospodarstvenih zgrada pravoužitnih obiteljih po četiri glavnih razredih. i to prema potrepštini .-\ cijelo, za %, za .., i za lA selišta.« |
ŠUMARSKI LIST 9/1924 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Pravo žitelja pravoužitnika krajiških imovnih općina 451 Iz toga moramo zaključiti, da je potrebština na drvo ovisna o veličini selišta. A kako prema đalnjem navodu točke b) navedenog §. 7. izmjere selišta ovise o površinama oranica i livada i kako su prema točci c) §. 3. naputka A gruntovne vlasti imale u tiskanice uvrstiti samo i isključivo gruntovni posjed u oranicama i livadama dotičnih vlastnika, moramo zaključiti, da pravoužitnik, koji se hoće služiti svojim pravom na pogodovno drvo, mora biti gruntovnim vlastnikom ili gruntovnim posjednikom oranica i 1 i v a d a, a i to bez obzira na okolnost, potiče li iz krajiške obitelji s naslova slova d) ili e) §. 1. naputka A. §. 10. naputka A glasi: »Istodobno sa ustanovljenjem potrepština drva izviditi će povjerenstvo i... ubilježiti za gospodarstvo (fur den VVirtschaftsbetrieb) cijelog, %, .., i lA selišta neophodno potrebit broj konja, goveda, ovaca i svinja.« »Jedino za obrađivanje gospodarstva (fiir den Wirtschaftsbetrieb) neophodno potrebita stada moći će se utjerivati na pašu i žirenje u šume imovne općine besplatno, odnosno uz plaćanje obaljene pristojbe. Za pašu i žirenje ostale stoke, plaćati će pravoužitnik dotičnu cijelu za neovlaštenike povremeno postojeću pristojbu.« Tim propisom samim nije opredijeljeno, iz čega se sastoji navedeno gospodarstvo i da li to gospodarstvo i navedena stoka moraju biti vlastništvom dotičnog pravoužitnika. Kako je prema gore navedenoj prvoj alineji §. 10. nap. A povjerenstvo imalo ubilježiti za gospodarstvo cijelog, %, .. \% selišta neophodno potrebne stoke, moramo zaključiti: 4. da pravoužitnik, koji se hoće služiti svojim pravom paše i žirenja, mora isto tako kao i onaj, koji se hoće služiti svojim pravom na drvo, biti gruntovnim vlastnikom ili posjednikom oranica i livada. Iz ustanove točke d) §. 68. pravilnika iz godine 1860. proizlazi: 5. da b 1 a g o, koje želi pravoužitnik ućerivati na pašu i žirenje mora bit´i vlastničtvom pravoužitnika, jer ta ustanova govori samo i isključivo o vlastitoj stoci, a §. 68. pravilnika iz godine 1860. je osnova, iz koje je nastao §. 10. naputka A. 6. U točci c) §. 71. pravilnika iz g. 1860., konačno je posve točno naznačen broj svinja, koje se smiju uz pogodovne uvjete žiriti. Ustanova ta u prevodu glasi: »Pod tovnim blagom za potrebu kuće imade se razumijevati ili dva praseta ispod jedne godine ili jedno jednogodišnje prase po ukucanu, bez obzira na spol i dobu potonjega...« I takovo blago mora uslijed §. 68. pravilnika iz g. 1860. biti vlastničtvom pravoužitnika. Bit će dobro, da se posebno naglasi, da je u §. 68. navedenog pravilnika spomenuto pravo na sakupljanje žira i bukvice te kestenja, ukinuto zakonom od 11. VII. 1881., jer u potonjem to pravo niie nigdje spomenuto, dočim naorotiv §. 10. naputka A izrijekom |
ŠUMARSKI LIST 9/1924 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Pravo žitelja pravoužitnika krajiških imovnih općina dozvoljava samo ućeravanj e u žirenje uz pogodovne uvjete, dočim za žirenje ostale stoke (îur ailes tibrige ... Mastvieh) iziskuje plaćanje pune takse. Isto su tako zakonom od 11. VII. 1881. dokinuta prava na izvoz leževine na određene dane, obaranje manjih potrepština tvorivih drva, sticanje manjih izvan šuma ležećih površina i sabiranje bujadi. Naprotiv tomu dozvoljena je uporaba korjenja bujadi za tov, dok se obavlja ućerivanjem blaga na žirenje (MastungJ. Gore navedena prava pravoužitnika krajiških imovnih općina ograničena su: a) na bezuvjetnu (kućnu!) potrebu. Vidi §. 6. stavak 3. nap. A. b) na vrsti drva, koja se nalaze u njima najbližim šumskim dijelovima, Vidi stavak 6. istog §. 6. c) na potrajni prihod šuma i novčani prihod imovne općine. Vidi §. 17. naputka A. d) tim što besplatno ili uz sniženu šumsku pristojbu dobiveno drvo ne smiju prodati ili za druge vrijednosne predmete zamijeniti ili darovati. Vidi §. 22. naputka A. Konačno valja istaknuti, da ni § 14. naputka A ne čini razlike između pravoužitnika s naslova slova d) i e) §. 1. naputka A, pa prema tomu »kod nastavših promjena diobom pravoužitnih obitelji ffi kupoprodajom i t. d. imadu stranke... kod gospodarstvenog ureda imovne općine zatražiti knjižno provedenje takovih promjena.« Kotarske oblasti imadu prema ustanovi §. 4. naputka A samo u slučaju prijepora, da li tko potiče iz obitelji naslova slova e), da odlučuju, dok gruntovne vlasti u smislu istog tog §. 4. imadu odlučiti, da li su obitelji s naslova slova d) §. 1. nap. A, odnosno njihov zemljišni posjed i zemljišni posjed obitelji s naslova slova e) §. 1. naputka A bili i u kom opsegu do 8. lipnja 1871. u gruntovnim knjigama ubilježeni. vS*§)@fcP |