DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1924 str. 13     <-- 13 -->        PDF

Pravo žitelja pravoužitnika krajiških imovnih općina


Hâjek Bogoslov (Nova Gradiška):


Pravo žitelja pravoužitnika krajiških
imovnih općina.


U riješavanju molbi za polučenje pravoužitničtva kod krajiških
imovnih općina uvukla se je praksa, koja ne odgovara zakonskim
propisima, a uz to je čisto na štetu imovnih općina, pa je stoga potrebno,
da se pitanje prava tih pravoužitnika svestrano pretrese.


Naročito je naredba zem. vlade, odjela za unut. poslove od


19. VII. 1888. broj: 23530. .. 1887. izazvala sudbonosnu zbrku prvotnih
pojmova o pravoužitničtvu krajiških imovnih općina; a ipak
se baš tom naredbom služe još i danas i više vlasti, kad se radi o
sporu u pravoužitniekom pitanju.
Tom je naredbom, među ostalim, posve neopravdano umjetno
konstruisana razlika među pravoužitnicima krajiških imovnih
općina s naslova slova d) i onima s naslova slova e) §. 1. naputka A
zakona od 11. VII. 1881., gledom na pravoužitničko im pravo.


Tom se naredbom i na njoj osnovanim propisima napadno, a
posve neopravdano, pogoduje pravoužitnikom naslova e) nasuprot
onim naslova d), tako da bi se moralo doći do zaključka, da su krajišnici
naslova e) zapravo bili odlučan faktor u bivšoj vojnoj krajini,
a oni naslova d), da su bili tek krajišnici druge kategorije. Zaista
je stvar baš obratno stajala. Krajišnici naslova d) t. j . krajiške
zadruge bile su brojem i uplivom odlučan faktor u bivšoj vojnoj
krajini, dočim su baš oni naslova e) bili vrlo na rijedko razsijani,
tako rekuć trpljeni pojedinci.


Evo dijela sadržaja te naredbe, koji nas zanima:


» U §. 1. zakona od 8. VI. 1871. o odkupu prava na drvlje, pašu
i uživanje šumskih proizvoda štono su imali krajiški stanovnici u
šumama bivše vojne Kraijne, ustanovljeno je. da se pod ovlaštenicima,
kojima ta prava pripadaju imadu abstrahirajući od općina, kao
jurističkih osoba, razumjevati oni stanovnici, kojima je to pravo od
prije za vremena opstanka vojne Krajine pripadalo, na temelju zakona
od 3. II. 1860.«


»Po tom zakonu pak i naročito po §§. 68. i 70., sa tim zakonom
u savezu stojećeg šumskog službovnog pravilnika od 1860. jesu ti
ovlaštenici slijedeći :


1.krajiške obitelji, koje su do 8. VI. 1871. u zadružnom vezu
živile.


2. Krajiške obitelji, koje doduše nisu sačinjavale pravu krajišku
zadrugu, nu koje su u svoje vrijeme ispunjavale dužnosti i obveze
u pogledu davanju vojnika.«


ŠUMARSKI LIST 9/1924 str. 14     <-- 14 -->        PDF

448 Pravo žitelja pravoužitnika krajiških imovnih općina


»Posve suglasno glase i ustanove §. 1. lit. d) i e) naputka A,
pa po tomu ne može biti nikakove dvojbe o tom, da od stanovnika
opstojale vojne Krajine kao fizičkih osoba, pravo uživanja šuma pripada
samo onima, koji su u gore citiranim točkama pod 1. i 2. navedeni.
«


»Ako se ove točke pobliže promotre, dolazi se do zaključka,
da se za ovlaštenje, u uživanje šuma u bivšoj vojnoj krajini zahtijeva
alternativno dvostruka kvalifikacija, naime
stvarna ili osobna. Stvarna u toliko, što se po točki 1. od ovlaštenika
zahtijeva, da je član obitelji, koja je do 8. VI. 1871. na strogo
obligatnom posjed u živjela, a osobna u toliko, što po točki 2.
ovlaštenik ima biti članom obitelji krajiške, koja je krajiške dužnosti
u pogledu davanja vojnika u svoje vrijeme vršila...«


Tkogod točno promotri u toj naredbi navedene točke 1. i 2..
odnosno suglasno s ovima glaseće točke d) i e) §. 1. naputka A, a
naročito opet s ovima suglasni tekst §. 70. pravilnika iz godine 1860.,
ne može nikako doći do gornjeg zaključka; naprotiv mora doći do
zaključka, da ti propisi sami za sebe uzeti iziskuju za polučenje pravoužitničtva
kod krajiških imovnh općina samo jednu, i to naročito
osobn u kvalifikaciju.


Da je uz tu osobnu kvalifikaciju, pravoužitničkog prava potrebna
i realna kvalifikacija, razabire se naročito tek iz ustanova
§§. .. i 10. gore navedenog naputka A, odnosno iz ustanova §§. 68.
i 71. pravilnika iz godine 1860., a nikako iz §. 1. naputka A.


Da propisi §. 1. nap. A iziskuju i naglašuju samo i isključivo
osobnu kvalifikaciju proizlazi jasno i iz teksta spomenutog §. 70.,
koji je osnov, iz kog je nastao §. 1. nap. A. i koji u prevodu glasi:


»U §. 68. točka d) navedeni šumski užici imadu zapasti samo
prave krajišnike ...«


Tu se očito govori samo i isključivo o osobama; a da se izbjegne
svakoj sumnji, tko su ti nravi krajišnici, razjašnjuje to dalnji
tekst tog §., kad se veli u nastavku na gornji tekst: »... t. j . one u
zadružnoj svezi živuće krajiške obitelji, a onda: takove
s t a n o v n´i k e, koji ne sačinjavaju pravu krajišku zadrugu,
ali koji ipak ispunjuju krajiške dužnosti i krajiške obveze gledom na
stavljanje vojnika.«


Još jače dokazuje isključivo samo zahtjev osobne kvalifikacije
gore navedenih propisa daljni tekst navedenog §. 70., koji u prevodu
glasi:


»Ali i obzirom na odnosne besplatne užitke valja vazda paziti
na točno ustanovljenje kućne potrebe, naročito u tom pravcu, da se
drvarenje, šumska paša i žirenje ne protegne nepripadno nad kućnu
potrebu ili na individue , koji ne spadaju strogo obvezatnom
krajiškom staležu, ili na ostale izvan zadružne veze živuće, a vojnike
ne uzdržavajuće krajiške stanovnike.«


Ni u točki 1. te naredbe, ni u slovu d) §. 1. naputka A, ni u
navedenom §. 70. ne ima nigdje spomena zahtijevu, da ovlaštenik
mora biti član obitelji, koja je do 8. VI. 1871. na strogo obli




ŠUMARSKI LIST 9/1924 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Pravo žitelja pravoužitnika krajiških imovnih općina 449


gatnom posjedu živjela, a baš iz tog netočnog citata konstruisan
je po toj naredbi zaključak, da iz propisa njezine točke 1.
proizlazi isključivo samo zahtjev stvarne kvalifikacije.


Međutim taj neopravdani tobožnji zahtjev isključivo samo
stvarne kvalifikacije navedene točke 1. oprovrgava sama ta naredba
u dalnjem svom tekstu, koji glasi:


»Svakako dakle nezakonito postupa dotična gruntovna oblast,
ako bez razlike svakom gruntovnom posjedniku selišta, koja su do


8. VI. 1871. kao krajiške zadruge uknjižena bila priznaje pravoužitničtvo
na šume«.
»Postupajuć ovako polazi gruntovna oblast očito sa predpostave,
da je ovo pravo realno, dakle vezano sa selištem,
nu ta je predpostavka kriva, jer pravo pripadajuće krajiškim obiteljima,
koje su živile u zadružnom vezu do g. 1871., — kako iz gornjega
razlaganja proizlazi, — nij e realno , nego osobno, te je
samo uvjetovano realnom kvalifikacijom ovlaštenika.«


Isto tako, kao što §. 1. naputka A ne čini gledom na pravoužitničko
pravo t. j . osobnu kvalifikaciju tog prava nikakvu razliku
između pravoužitnika s naslova slova d) i e), ne postoji nikakava
razlika medu tim pravoužitnicima ni obzirom na izvršbu tog prava,


— jer tu razliku n e čine ni §. 6. ni §. 10. naputka A, koji određuju
stvarnu kvalifikaciju pravoužitnika, potrebnu za izvršbu pravoužitničkog
prava, ni drugi zakonski propisi.
U §. 6. ta je okolnost dapače izrijekom naglašena.


Kako se iz teksta gornje naredbe, koji glasi : »... da
se za ovlaštenje na uživanje šuma u bivšoj vojnoj krajini
zahtijeva... kvalifikacija ... osobna na toliko, što po točki 2. ovlaštenik
ima biti članom obitelji krajiške, koja je krajiške dužnosti i
obveze u pogledu davanja vojnika u svoje vrijeme vršila« — vrlo
često stvaraju krivi zaključci, uslijed kojih se posve suvišno prekapaju
stari arhivi vojnih vlasti, dapače i u inozemstvu, akoprem
je već dokazano, da dotičnik potiče iz krajiške zadruge, — potrebno
je naročito naglasiti, da se od pravoužitnika s naslova slova e) §. 1.
naputka A zahtijevaju obzirom na dokaz osobne im kvalifikacije
dva uvjeta i to :


1. da su potomci krajiških obiteljih. koje nis u sačinjavale
pravu krajišku zadrugu, i
2. da su potomci krajiških obiteljih, koje su u svoje vrijeme
(do 8. VI. 1871 ) ispunjavale krajiške dužnosti i obveze u pogledu
davanja vojnika.
Prema tomu dakle nije dovoljan sam dokaz, da tko potiče iz
obitelji, koja je ispunjavala navedene dužnosti i obveze; — da se
molitelju može priznati osobna kvalifikacija s naslova slova e) §. 1.
nap. A; — nego valja da molitelj uz to dokaže još, da potiče iz krajiške
obitelji, koja nije (do 8. lipnja 1871.) u zadružnoj vezi živila.


Isto je tako suvišno prekapati stare inozemne vojne arhive,
da se dokaže, da je tko ispunjavao navedene dužnosti i obveze, čim
se ustanovi, da potječe iz krajiške zadruge. Takove naime krajiške
zadruge, koja nije ispunjavala te dužnosti i obveze uopće nije bilo,




ŠUMARSKI LIST 9/1924 str. 16     <-- 16 -->        PDF

450 Pravo žitelja pravoužitnika krajiških imovnih općina


a sama okolnost, da tko potječe iz krajiške zadruge dovoljan je dokaz,
da dotičnika ne može zapasti pravoužitničtvo s naslova slova
e) §. 1. naputka A.


Stvarnom kvalifikacijom štono ju moraju imati pravoužitnici
krajiških imovnih općina, hoće li da izvršuju svoje pravoužitničko
pravo, kako smo gore rekli, određuju §§. 6. i 10. naputka A.


Prema točci d) navedenoga paragrafa 6. : »... imade služiti
pravilom, da... pripada... pravo ... krajiškim obiteljima, navedenim
u §. 1. slovo d) i e), na drvo i građu i odnosno na drvo
za palenje opeka i vapna za novu gradnju i uzdržavanje njihovi h
kuća i gospodarstvenih zgrada, — nadalje na drvo za ogrijev za domaću
vlastit u potrebu (fur den eigenen hauslichen Bedarf).«


Iz te ustanove proizlazi:


1. da pravoužitnik krajiške imovne općine. — bez obzira da
li potiče iz obitelji navedene pod slovom d) ili takove navedene pod
slovom e) §. 1. naputka A, ako se hoće služiti svojim pravom na
pogodovno drvo za građu ili za palenje opeka i vapna za
novogradnj u kuće odnosno gospodarstvenih zgrada, mora ili
imati neuporabivu (vlastitu) kuću odnosno gospodarstvene zgrade
ili mora biti bez kuće dotično gospodarstvene zgrade, — jer inako
nebi ni trebao, a nebi ni mogao dobiti građu i t. d. za novogradnju.
Kako se prema §. 6. nap. A ima potrepština drva za građu...
ograničiti na bezuvjetnu (kućnu!) potrebu (vidi §. 7. slovo a) pravilnika
za šumarsku službu iz godine 1860.) — imat će pravoužnitnik u
svakom slučaju dokazati potrebu grade za novogradnju. U tu će
svrhu među inim morati dokazati u slučaju, da neima kuće odnosno
zgrada, da je vlastnikom bar gradilišta, prikladnog za
gradnju kuće, odnosno zgrade.


Imade li kuću odnosno zgradu neuporabivu, dokazao je, da
imade takovo gradilište.


2. da pravoužitnik. hoće li se služiti svojim pravom na po
godovno drvo za gradu i palenje opeka i vapna za, uzdržavanj
e kuće odnosno gospodarstvene zgrade, mora biti vlast nik
takove kuće odnosno gospodarstvene zgrade,
koja iziskuje popravke.
3. da pravoužitnik, hoće li se služiti svojim pravom na pogodovna
drva za ogrijev, mora imati vlastito kućanstvo,
jer bez takovoga ne može imati vlastite kućne potrebe; no on ne
mora imati bezuvjetno vlastitu kuću, jer može imati i onda vlastito
kućanstvo, ako ne ima vlastite kuće, ako dakle stanuje u tuđoj kući.
§. 7. naputka A propisuje među ostalim:


»Uz točno obdržavanje prenaznačenih (u §. 6.) općenitih na
čela ima se prosječna godišnja potrepština za građu i za ogrijev, te
njena novčana vrijednost slijedećim postupkom pronaći i ustanoviti.«


»U §. 5, navedeno povjerenstvo obilaziti će od jedne do druge
mjestne općine, te će mjestnim očevidom pronaći... e) prosječnu
veličinu (duljinu i širinu) kuća i gospodarstvenih zgrada pravoužitnih
obiteljih po četiri glavnih razredih. i to prema potrepštini .-\
cijelo, za %, za .., i za lA selišta.«




ŠUMARSKI LIST 9/1924 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Pravo žitelja pravoužitnika krajiških imovnih općina 451


Iz toga moramo zaključiti, da je potrebština na drvo ovisna o
veličini selišta.


A kako prema đalnjem navodu točke b) navedenog §. 7. izmjere
selišta ovise o površinama oranica i livada i kako su prema
točci c) §. 3. naputka A gruntovne vlasti imale u tiskanice uvrstiti
samo i isključivo gruntovni posjed u oranicama i livadama dotičnih
vlastnika, moramo zaključiti, da pravoužitnik, koji se hoće služiti
svojim pravom na pogodovno drvo, mora biti gruntovnim
vlastnikom ili gruntovnim posjednikom oranica
i 1 i v a d a, a i to bez obzira na okolnost, potiče li iz krajiške obitelji
s naslova slova d) ili e) §. 1. naputka A.


§. 10. naputka A glasi:


»Istodobno sa ustanovljenjem potrepština drva izviditi će povjerenstvo
i... ubilježiti za gospodarstvo (fur den VVirtschaftsbetrieb)
cijelog, %, .., i lA selišta neophodno potrebit broj konja, goveda,
ovaca i svinja.«


»Jedino za obrađivanje gospodarstva (fiir den Wirtschaftsbetrieb)
neophodno potrebita stada moći će se utjerivati na pašu i
žirenje u šume imovne općine besplatno, odnosno uz plaćanje obaljene
pristojbe. Za pašu i žirenje ostale stoke, plaćati će pravoužitnik
dotičnu cijelu za neovlaštenike povremeno postojeću pristojbu.«


Tim propisom samim nije opredijeljeno, iz čega se sastoji navedeno
gospodarstvo i da li to gospodarstvo i navedena stoka moraju
biti vlastništvom dotičnog pravoužitnika.


Kako je prema gore navedenoj prvoj alineji §. 10. nap. A povjerenstvo
imalo ubilježiti za gospodarstvo cijelog, %, .. \% selišta
neophodno potrebne stoke, moramo zaključiti:


4. da pravoužitnik, koji se hoće služiti svojim pravom
paše i žirenja, mora isto tako kao i onaj,
koji se hoće služiti svojim pravom na drvo, biti
gruntovnim vlastnikom ili posjednikom oranica
i livada.
Iz ustanove točke d) §. 68. pravilnika iz godine 1860. proizlazi:


5. da b 1 a g o, koje želi pravoužitnik ućerivati na pašu i žirenje
mora bit´i vlastničtvom pravoužitnika, jer ta
ustanova govori samo i isključivo o vlastitoj stoci, a §. 68. pravilnika
iz godine 1860. je osnova, iz koje je nastao §. 10. naputka A.
6. U točci c) §. 71. pravilnika iz g. 1860., konačno je posve
točno naznačen broj svinja, koje se smiju uz pogodovne uvjete žiriti.
Ustanova ta u prevodu glasi:
»Pod tovnim blagom za potrebu kuće imade se razumijevati
ili dva praseta ispod jedne godine ili jedno jednogodišnje
prase po ukucanu, bez obzira na spol i dobu potonjega...«


I takovo blago mora uslijed §. 68. pravilnika iz g. 1860. biti
vlastničtvom pravoužitnika.


Bit će dobro, da se posebno naglasi, da je u §. 68. navedenog
pravilnika spomenuto pravo na sakupljanje žira i bukvice te kestenja,
ukinuto zakonom od 11. VII. 1881., jer u potonjem to pravo
niie nigdje spomenuto, dočim naorotiv §. 10. naputka A izrijekom




ŠUMARSKI LIST 9/1924 str. 18     <-- 18 -->        PDF

Pravo žitelja pravoužitnika krajiških imovnih općina


dozvoljava samo ućeravanj e u žirenje uz pogodovne uvjete,
dočim za žirenje ostale stoke (îur ailes tibrige ... Mastvieh) iziskuje
plaćanje pune takse.


Isto su tako zakonom od 11. VII. 1881. dokinuta prava na izvoz
leževine na određene dane, obaranje manjih potrepština tvorivih
drva, sticanje manjih izvan šuma ležećih površina i sabiranje bujadi.
Naprotiv tomu dozvoljena je uporaba korjenja bujadi za tov,
dok se obavlja ućerivanjem blaga na žirenje (MastungJ.


Gore navedena prava pravoužitnika krajiških imovnih općina
ograničena su:


a) na bezuvjetnu (kućnu!) potrebu. Vidi §. 6. stavak 3. nap. A.


b) na vrsti drva, koja se nalaze u njima najbližim šumskim
dijelovima, Vidi stavak 6. istog §. 6.
c) na potrajni prihod šuma i novčani prihod imovne općine.
Vidi §. 17. naputka A.


d) tim što besplatno ili uz sniženu šumsku pristojbu dobiveno
drvo ne smiju prodati ili za druge vrijednosne predmete zamijeniti
ili darovati. Vidi §. 22. naputka A.


Konačno valja istaknuti, da ni § 14. naputka A ne čini razlike
između pravoužitnika s naslova slova d) i e) §. 1. naputka A, pa
prema tomu »kod nastavših promjena diobom pravoužitnih obitelji
ffi kupoprodajom i t. d. imadu stranke... kod gospodarstvenog
ureda imovne općine zatražiti knjižno provedenje takovih promjena.«


Kotarske oblasti imadu prema ustanovi §. 4. naputka A samo
u slučaju prijepora, da li tko potiče iz obitelji naslova slova e), da
odlučuju, dok gruntovne vlasti u smislu istog tog §. 4. imadu odlučiti,
da li su obitelji s naslova slova d) §. 1. nap. A, odnosno njihov
zemljišni posjed i zemljišni posjed obitelji s naslova slova e) §. 1.
naputka A bili i u kom opsegu do 8. lipnja 1871. u gruntovnim knjigama
ubilježeni.


vS*§)@fcP