DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 6     <-- 6 -->        PDF

388 Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pcšumljivan>


plaćati dosađanju taksu za stoku samo oni, koji ne pripadaju selu, u


čijem se rajonu nalazi paša, ili u opće trgovci marvom. Utomanski


zakon o šumama naređuje ipak, da kontrolu nad izvršivanjem


ovoga prava na pašu vrši šumska uprava, koja ima određivati,


»kada i koliko vremena je dozvoljeno, da se zadržava stoka u dr


žavnim šumama, kao i način izvršivanja paše«. Važna novost je


dalje naredba, koju sadržava 51. 6. »naputka od godine 1875. za pro


vincije, gdje se šumama još redovno ne gospodari.« Ovom nared


bom je zabranjeno puštanje stoke u mlade šume ispod 15 godina.


Otomanski zakon kod posjeda zemljišta razlikuje više vrsta


pašnjaka i to:


»Mirije« pašnjaci, koji se nalaze kao svako drugo mirije vlasništvo
u privatnom posjedu, te koje može prema tome upotrebljavati
samo posjednik, a ostali samo onda, ako mu plate kiriju od
paše; amo spadaju čiftlučki pašnjaci i paša po ledini.


»Metruke«1 pašnjaci su zemljišta za svagdanju ili samo za
ljetnu seosku pašu. Prva vrsta se uvijek nalazi u granicama seoskog
huduta i obrasla je obično primljeni; druga vrsta je od sela
više udaljena, te se nalazi u brdima, ali ne spada joS planinsko]
paši. Ovaj seoski pašnjak zove se u otomanskom zakonu »jajlak«
(ljetni pašnjak), da se razlikuje od pašnjaka, koji se upotreb´;ava
kroz cijelu godinu i koji se zove »kišlak« t. j . zimski pašnjak.2


»Otlak« (travnjak)« zovu se državni pašnjaci, t. j . planinski
pašnjaci u visokim planinama.


Konačno dolazi još šumska paša.


Ovome razlikovanju valja primijetiti, da njihov pravni pojam
nije prodro u narod. Narod zna samo za »meru« t. j . svagdanji pašnjak,
privatni pašnjak, planinsku pašu i pašu u šumi.


Spahije su prije uzimale pristojbu od paše i to ili u prirodi
(janje ili maslo), ili u gotovom (odsječeni iznos, pesim), u čemu je
bilo sadržano i sijeno i to naročito u planinama, gdje sitna stoka
prezimljuje u kolibi kraj plasta. Prema tome, kakav je bio običaj
i dosadanja praksa, nije uzimata od seljana neke izvjesne općine
nikakva pristojba, već samo od drugih tuđih općina.


Uređenje, koje sadržava u ovom pogledu zakon o šumama,
nije bilo nikada izvedeno, ili su učinjeni samo rijetki pokušaji. No
porez na sitnu stoku i krmad bila je nekada pristojba za besplatnu
pašu u šumi i planini.


Prema tomu je okupatorna uprava imala dužnost, da u djelo
privede ovaj zakon i ako u svemu ne odgovara modernim nazorima
o intenzivnom gospodarenju. Nu žalibože bivši tuđinski režim
dijelom iz političkih, a djelom iz egoističkih razloga svoje kolonijalne
politike u ovim zemljama, bacivši se u prvom redu na iskorišćenje
ovdje stoljećima nagomilanog blaga, i kako bi odvratio


1 Metruk arapski: »prepušteno« u značenju abandonné, t. j. od države
prepušteno zemljište.
2 Jajlak i kišlak jesu turske oznake, koje se u zemlji nijesu udomaćile.