DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 4 <-- 4 --> PDF |
386 Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje su u 3. stoljeću bile u nizinama dobro napučene i kultivirane nizine (polja) ovog krša, a po tom prema spomenicama, grobovima i čatr njama iz doba od 1000 god. i to većim dijelom na visokim pašnjacima, nego li u nizinama — pa se može naslućivati, da je krš novijeg porijekla t. j . da je u srednjem vijeku počeo i dosada se nastavljao. Ove monotone, a često na stotine kilometara duljine ili hiljade četvornih kilometara prostrane plohe (kao n. pr. u zapadnoj Bosni srezovi Duvno i Livno, te čitava Hercegovina, koja ploha iznaša oko 150.000 ha, te oko 180.000 ha šikare u Bosni, naročito južne i istočne strane ili obronci) prekida tek mjestimice šuma ili gaj, čineći oazu u moru golijeti ili krša odnosno šikare, gdje je istodobno vijesnikom naseobine i boravka ljudskih bića, a i spomenikom nekadanjih zaštitnica sadanje golijeti i siromaštva. Sve ovo, i u samoj stvari kontrastno, čini utisak na putnika i pogotovo stručnjaka, da se ovdje oko podizanja šuma ne vodi nikakva ili slaba briga, te blago rečeno s riječima tadanjeg Ministra Šuma i Rudnika gosp. Rafajlovića početkom septembra 1922. prilikom prvog zasjedanja Jugoslavenskog Šumarskog Udruženja u Beogradu, da se više siječe nego se pošumljuje. Prije osude sadanjih stručnjaka, kojima bi se u prvom redu ovo moglo u grijeh upisati, potrebno je uočiti slijedeće: Sve ovdješnje državne, a s malim iznimkama i sve privatne šume opterećene su neograničenim pravima služnosti i to ne samo drvarenja, nego i paše. Ovo se temelji na Otomanskom zakonu od 11. ševala 1286. (1869.), kad je po Omer paši proglašen šumski zakon (sa 18 članaka), ali nije nikad u djelo priveden, ostavši samo mrtvo slovo na papiru. Otomansko reformisano zakonodavstvo, koje je irnalo zadaću. da uredi pravne odnošaje zemljišnog posjeda, bavilo se posredno također i sa šumom. No ovo nastojanje, koje svakako nije bilo od trajnosti i sistematične cijelosti, nije moglo već zbog neprekidnih nemira uroditi dobrim plodom s obzirom na uređenje posjeda ili bolje postupanje sa šumom. Isto tako ostalo je bez uspjeha i energično postupanje Omerpašino, koji je naredio, da se proglase sve šume državnim posjedom u namjeri, da se time stane na put nezasitljivim zahtjevima spahija. Također i zakon o zemljišnom posjedu, kao i zakon o tapijama tek je dao povod još većem neredu, jer su postale na osnovu toga nova traženja i razne zloupotrebe, kojima je bio dakako glavni uzrok, što nijesu postojale nikakve mape. koje bi u prirodi omogućivale tačno određivanje granica za objekte, tapijom označene. Otomanska vlada pozvala je doduše oko godine 1860. nekoliko francuskih šumarskih tehničara u Bosnu, no ovi nijesu mogli mnogo koristiti već zbog toga, što nijesu imali organizatorski tačno opredijeljeni djelokrug i jer su imali za glavnu zadaću, da se bave s unovčenjem nekih hrastovih šuma u Posavini. Kao što vidimo, nije bilo u Bosni i Hercegovini do austrougarske okupacije nikakvih organa za zaštitu šuma u opće ili naročito za upravu državnih šuma. Šuma je bila ostavljena sama sebi, |