DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Nešto o stablima, oštećenim šumskim požarem Ing. Roman Sarnaoka (Srednje): Nešto o stablima, oštećenim šumskim požarem. Veći šumski požari oštete uvijek u većoj ili manjoj mjeri kambijalnu zonu, koja od velike vrućine usahne i obamre. Sokovi se u kambijalnoj zoni zgrušaju i poprime crvenkasto-smeđu boju. Ako plamen nije stablo direktno obuhvatio, te koru spalio i pougljenio, može se i na kori opaziti promjena u boji, koja također postaje nekako crvenkasta i zagasita. Ovo se obično može opaziti u prizemnih požareva, ako ovi zahvate suho složeno granje, kakvu trulu kladu i truo panj, koji kad se zapale, razvijaju veoma veliku vrućinu. Kod svih stabala oko ovakih jačih centara požara opaža se na stranama, okrenutim centrima, ova promjena u boji, dok su druge strane, okrenute od tih centara, zadržale svoju običnu boju, i ako se stabla nalaze usred požara. Na svakom se takvom stablu može već po samoj kori tačno razabrati, dokle je kambij uništen, i koji je dio kambija ostao neozlijeđen. Najjasnije se ova razlika može vidjeti na svijetloj kori jelike. Neoštećeni kambij zadrži svoju funkciju, te se nakon nekoliko mjeseci može jasno razabrati prirast. Svaki veći prizemni požar pređe u crnogoričnim šumama napokon i u krošnje. Silna žega osuši iglice, vatra zahvati lišajeve i onda skoči u krošnje. Cijelo stablo plane tako reći samo na jedan časak, a da se tako spale samo iglice. Na taj način skače požar uz silno pucketanje i praštenje sa stabla na stablo. Stabla lišena odjedanput svih svojih asimilacijonih organa, moraju nakon kraćeg vremena da prestanu funkcionisati. Često se događa, osobito u rijeđim šumama sa visokim stablima i niskim krošnjama, da žega opali (ili kako težaci vele »ocica«) odnosno osuši samo pojedine partije krošnje, dok ostali dio krošnje ostane na oko neozlijeđen. To se najčešće opaža na jelikama i borovima, dok omorika, kako se čini, ima mnogo osjetljivije iglice, te obično sva krošnja bude odmah opaljena ili osušena prema lokalnom intenzitetu žege, odnosno samog požara. I ako se opažanjima mora ustvrditi, da su iglice odnosno cijela krošnja jelovih i borovih stabala manje osjetljive od omorokovih, ipak se mora uzeti, da je fiziološka funkcija i ovih stabala znatno poremećena. To se je jasno moglo opaziti na požarima u Qrabu i Krnjoj Jeli iz 1922. godine. |