DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Gospodarenje u bos, herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivan.´e 397


gleci


miti, a koje su već posumljivane koncem 1914.


O d tog a j e
Zagajeno obnovljeno sa crnim
borom
Ukupno P r i m e d b a
Ha m2 Ha m2 Ha .2 Ha m2
56
240
59
155
240
147
270
36
99
111
700
35* 32
25*
5
5000
6500
75.0
56
240
59
155
240
147
302
61
99
111
5000*
7200
* U postojećoj zabrani
i zida 6295 m2
* U postojećoj zabrani
82
110
110
100
223
197
150
100
50
97
1:0
588
100
631
180
75
46
456
90
445
378
3340
158
214
129
700
1000
6
10
334
4
15*
67
8*
21
2300
7500
7220
800
6100
82
114
116
100
223
218
150
100
50
97
180
989
100
631
180
75
46
456
90
465
378
3340
158
214
155
2800
7500
7220
700
1000
610o
* U postojećoj* U postojećoj
zabrani
zabrani
9642 2400 385 181 42920 10155 7520




ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 16     <-- 16 -->        PDF

400 Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivan.´e


Dalmatincima isto tako postupati, kao sa bosansko-hercegovačkim
pripadnicima i da im se imaju učiniti i iste eventualne olakšice.


Po svršetku ovih pogodaba ustanovila su mješovita povjerenstva
od godine 1886. do godine 1888. granice upotrebe većeg
broja pašnjaka, naročito na hercegovačkom zemljištu. Na isti način
izvedeno je od godine 1895. do godine 1900. ograničenje, podjela i
procjena planinskih pašnjaka u kotarevima Županjcu i Livnu.


Ograničenje je izvršeno piramidama od 1.5 m visine, koje su
numerirane i od ovdješnjih šum. organa se vode u evidenciji. Tada
je određen i broj mala za izgon, koji je ustanovljen prema mnijenju
određenog poljoprivrednog stručnjaka na temelju podataka o prihodu
ovih pašnjaka. Prema tomu je ustanovljen prihod po ha 0.5—4
prosječno 3 kvintala vrijednosti sijena, t. j . za plohu od 60.000 —


180.000 kvintala; jedno goveče trebajući dnevno 6 kg za 100 dnevne
ljetne paše = 6 kvintala može se prehraniti 30.000 kom. goveda,
dok je u ova 2 sama kotara bilo već 1895. god. 80—90.000 komada
goveda, (računajući 8 kom. sitne stoke za 1 odraslo), dakle 3 puta
više. Isti poslovi su nastaviti i na pograničnim pašnjacima pokraj
herc. dalm. granice na hercegovačkom zemljištu.
Najveće ´zlo, koje je stanje paše u ovom krševitom terenu
toliko pogoršalo i opasnost potpunog pustošenja sve više primicalo,
bilo je uslijed pošumljivanja u Dalmaciji sve mnogobrojnije puštanje
dalmatinske stoke na hercegovačke pašnjake, a najopasnije u tom
pogledu bile su koze, koje nijesu bile više trpljene na domaćim pašama.
Pošto je procjena dotičnih predjela krša, koju je preduzela
bosansko-hercegovačka uprava s obzirom na trajno proizavđanje
lišća za hranu stoke, pokazala ogromnu razliku između proizvađanja
lišća i broja utjerane stoke, to je odlučila bosansko- hercegovačka
zemaljska vlada u općem interesu, a na osnovu pogodbe od
godine 1884., u godinama: 1890., 18988. i 1899., da se smanji broj
dalmatinske stoke, koji se bio od pogodbe tako nesrazmjerno
povećao. Dalmatinska stoka smanjena je skroz na polovinu, te je
uzeto kod toga kao podloga: u kotaru Županjcu stanje u godini
1894., u kotaru Livnu stanje u 1897.; u ispostavi istoga kotara Grahovu
stanje u god. 1899. Osim toga su isključeni konji, magarci,
koze i krmad od paše. No pri tome valja imati na umu, da je preduzeto
ovo smanjivanje stoke tek uslijed vrlo znatno povećanog
utjerivanja iste; također nije izvršeno ovo smanjivanje odjednom,
već je podijeljeno na tri godine.


Nije čudo, da su dotični Dalmatinci, koji su se ovom pašom
koristili, podigli tužbu protiv ovoga ograničenja puštanja stoke kao
i protiv u isto doba izdate naredbe za izvršivanje paše. jer je bilo
prirodno, da su morale biti sve ove mjere moment a no njima
manje više teške. No za bosansko-hercegovačku zemaljsku vladu
bio je mjerodavan razlog, da ne zastupa samo sadanje, već i
buduć e interese, i da se prema tome ne može dopustiti smanjivanje
ili uništavanje pašnjaka. Ne kao da postoji tek opasnost, da
će biti pašnjaci smanjeni, već da su počeli na žalost iščezavati, naj




ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 14     <-- 14 -->        PDF

396 Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje


Pre


ploha u srezu Duvanjskom, koje bi trebalo posu-


U opć i n i i m a
..
3M aH
Ime
općina
šuma
Ha m2
Pašnjaka
Ha m2
Neplodnog
Hrli
Ha
i
m2
Ukupno
Ha m2
1 Borčani 142 2248 2 968 144 3216
2 Brišnik 21 5304 1504 8061 2 — 1526 3365
3 Bukovica 34 1296 550 3501 1 8997 586 3794
4 Cehara 5 3780 352 180 35 890 392 4850
5 Crvenice 21 6727 1732 1076 6 8510 1760 6313
6 Eminovoselo 9 397 1926 9054 — — 1935 9451
7
8
Grabovica
Kolo
60
40
2,69
8700
2753
330
899
5111

1
7190
579
2814
372
648
4390
9
10
11
Kongora
Kopčevina
Korito
681
111
675
8272
2953
2308
4653
6048
4344
38
3131
7579
314
17

2253
9311

2652
6177
5019
563
5395
9887
12 Kovači — 4100 443 4400 1 3030 445 1530
13 Leika 29 6460 797 9987 — 4640 828 1087
14
15
Lipa
Mandinoselo
24
1
2916
5620
2211
1520
3780
2506
24
1
2841
289
2259
1522
9537
8415
16 Mesihovina 30 9771 1427 4189 1 1104 1459 5 64
17
18
Mokronoge
Mrkodol
79
9
8110
4314
1003
880
9753
519

3
6860
1753
1084
892
4723
6586
19 Omerovići 2 4806 492 5092 2 7560 497 7458
20
21
22
23
24
Omolje
Oplećani
Podgaj
Prisoje
Rašćani
7

6
70
.—
4936

8310
2427

349
401
879
2470
412
7193
5023
4978
3387
2643
1

11
3

8380

1580
3510

359
401
897
2543
412
499
5023
"868
9324
2643
25
26
27
Raškopolje
Sarajlije
Seonice
639
2
9184
6964
3109
4086
908
345
8304
3270
5171
3
6
5
1292
2240
6148
4729
917
353
8980
2474
4428
28 Srđani — 4300 551 7609 — — 552 1909
29
30
31
Stipanići
Vedušić
Virnića
663

1003
8288
4(70
4038
1357
1150
3277
6668
2974
3348
1
3

9070
1400
6345
2023
1168
4281
4026
8444
373 L
32 Vir 519 565 1992 2823 1 9766 2513 3154
33 Vran 1801 4969 2082 400 10 8807 3897 4176
84
33
Zagorje
Zavelim
300
538
5670
7215
1254
1589
9562
4447
1

5710

1557
2128
9>2
1662
36 Zupanjac 5 3970 659 5014 — 410 664 9394
Ukupno : 7048 6608 56884 3908 466 1453 69759 1949




ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 13     <-- 13 -->        PDF

Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje 395


ovdje, u Bos. Petrovcu i cijeloj Hercegovini, u koju je svrhu bilo
utrošeno do tog vremena oko 380.000 K od državnih dotacija.


Prije svega se je kod ove akcije prešlo regulisanju potrebnog
drveta; građevno kao i ogrijevno je na najpotrebnije ograničeno,
a ne po običaju, te se za ovo odredilo izvjesni šumski kraj. Uz naseobine
ležeće šume su ovim podijeljene za uzgoj sa isključenjem
svake paše, a držanje koza u opće zabranjeno. Stanje ovih je bilo
1881. = 7042, 1890. = 13.094, 1910. = 6570 komada.


Zabrane su opasane suhim zidom, postepeno je provađana
sječa-resurekcija, a praznine dopunjene sadnjom crnog bora ili
sjetvom hrastovog žira. Uvedena je izdašna upotreba tamo se nalazećeg
uglja, naročito za krečane.


Riješenjem pašarinskog pitanja ustanovljen (limitiran) je izvjesni
broj blaga prema stojbinskim prilikama; isključen tuđi mal.
koji ne uživa pravo služnosti; određeni su posebni dijelovi za krmad
sa čobanima; sastavljen nacrt za uživanje paše i predviđen osnutak
pašnjačkih zadruga (Weidegenossenschaften).


Za provedbu resurekcia, pošumljenja i čuvanja pašnjaka postavljena
su 3 nadlugara, 10 lugara sa potrebnim stanovima. Planinska
paša je predupredena zabranom podizanja novih, te diobe
postojećih staja s mjerama, propisanim za zaštitu terena i dr. Kuće
su građene ođ krupnog drveta — brvana, a da se i tomu predusretne
naručen je dalmatinski zidar, koji bi uveo zidane kuće sa
krovom od kamenih ploča i zidane štednjake.


Uzeto je kao godišnja potreba po kući 0.64 m3 građe i 6.05 nr
= 7.5 pr. m. ogrijeva, t. j. za 2863 obitelji 1833 m3 građe i 17.314 m4
ogrijevnog drveta. Prijašnja rasipnost u tom pogledu vidi se najbolje
iz toga što se je smatralo, da treba jedna kuća dnevno zimi
kroz 6 mj. po 1 tovar, a ljeti Vi tovara drva = 54 pr. metra, dakle
7 puta više.


Kod procjene godišnjeg prihoda od paše, koja se kreće prema
stručnjacima za poljoprivredu od 0.5—8 kvintala vrijednosti sijena
pa 1 ha, ustanovljeno je, da se na ovdješnjih 66.674 pašnjaka i šuma
godišnje dobije 127.382 kvintala = 1.91 kvintal pa 1 ha. Prema ovom
se je onda ravnala paša i sve ostalo kao zabrane, pošumljenje ovih
pustoši, te potezanje drveta za ovlaštenike. Sama se paša vršila
uz posebne dozvole i to svagdanja kao i alpinska po šumskim organima
intenzivno kontrolisana.


Počelo se sa jednostavnim zabranama, t. j . isključenjem paše
oznakom ove kamenim piramidama i mjestimice suhim zidom, kroy.
što su se tlo i trava pa i sami žbunovi popravili. Zatim je slijedila
resurekcija i mjestimično komnletiranje praznina, imajući za cilj
stvaranje što bržeg sklopa i poboljšanje tla, a ne Odgoj visoke šume,
kao što je to za kranjsko-primorski krš šum. direktor Bretschneidei
zagovarao. Radi toga su uzete kratke (20 god.) obhodnje, računajući
od vremena sječe, ostavljajući resurekcije docnijem vremenu,
da se ista prema prilikama pobliže ustanovi.




ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 12     <-- 12 -->        PDF

394 Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljrvaite


U njemu se spominje, da je ovaj krš u srednjem vijeku bio
prilično napučen i šumom bogat, a iz docnijeg razjašnjenja nadšumara
Gešvinda prilikom izviđa, sadržanih u zapisniku od 2665
strana, kojim se je u tančine pretresao predmet za 35 dijelova šuma
i općina, proizlazi, da je djelomično i doskora bilo krajeva sa šumom,
te se još u ovo doba živući ljudi sjećali, kako su obronci Ljubuše
i Pakline planine bili grupimično porasli četinjačom, bukovinom
pa i hrastovinom, a danas su goli krš.


Isto su tako tvrdnje za Sušnicu, Jelovaču i Kovač planinu kao
i druge kose, gdje su se ostaci mogli u ovo vrijeme još naći, a da
im se dan danas ne može ni traga vidjeti.


Iz svega se može zaključivati na brzinu, kojom nestaje šuma
na kršu, dok je s druge strane njihovo podizanje i poteškoće pri
tome vide iz slijedećeg:


Srez Duvno zauzima 946 km2 od toga su:


njive oranice 135


bašće 0.9 22.7%


livade 79.2


pašnjaci 614.3 64.9%


šuma 78.3 8.3%


gradilišta 1.2


putevi 3.2 4.1%


vode 3.1


ostalo 30.5


U svemu je tada bilo 2863 obitelji sa 19.552 duše. Od zgrada
ima 2512 za stanovanje, 2887 staja, 204 kolibe, 128 mlinova, 10 dućana,
9 crkava, 20 kapela, 3 džamije i 1 škola.


Kao što je gore istaknuto, šuma je nestalo osim malih ostataka,
a i preostale su ne sate, nego i čitave dane daleko, te nije
čudo, da 1 tovar drveta (niti nuna 0.2 pr. m) stoji zimi i 100 Din odnosno,
da je dobava u to doba radi vjetra (bure) sa snijegom (mećava)
skopčana i s opasnošću života.


Prema tomu je gornjim elaboratom predviđeno:


a) održanje i uzgoj šume;


b) podizanje drvnog rasta u opće, pospješenje sadnje i uzdržavanje
pojedinih stabala i grupa i


c) očuvanje i zaštita busena na pašnjacima kao i zemlje same,
gdje je to ugroženo na temelju izvjesnog 10 god. programa i pomoću
solidnih zagajenja resurekcija i kultiviranih ploha suhim
zidom.


Troškovi prema tomu su za prvi decenij 1891.—1901. iznosili


327.328 kruna od kojih je za same ograde (suhe zidove) od 98.800 m
a 0.8 K otpadalo 79.040 K.
Sa priznanjem se mora istaknuti, da je tadašnja uprava uporedo
s ovom akcijom, t. j . u prilog iste radila i na drugim melioracijama.
Tako je osnovala i poljoprivrednu stanicu u Livnu, te isušivala
polja ovdje i na drugim mjestima (Mlade-Rastoka u susjednom
kotaru Ljubuškom, Gackom) te popravljajući i gradeći čatrnje




ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje 393


četku osnivalo i malo šumskih bašća, te se odgajanje rasadnica
nije smatralo potrebnim, nego se sjetvi davala prednost prema samim
službenim izvještajima iz kojih proizlazi, da su gore iskazani
i vještački nasadi tako osnovani, a te je godine bilo u obe Pokrajine
svega 48 rasadnika.


Pošto je u prednjim brojkama sadržana i akcija za pošumljivanje
krša u srezovima Duvno i Livno od 8520 ha, o čemu će biti
dalje govora, to preostaje na zagajenje šikara — koje su bile u
rijetkim slučajevima dopunjivane praznine sa crnim borom i hrastom
a mjestimično sa Pinus halepensis — 28.500—8.500 = 20.000
ha za razdoblje od 1881.—1906., t. j . od 25 godina ili godišnje niti
punih 1000 ha.


U samoj Hercegovini ima takog državnog posjeda oko 96.000
ha i prema tomu bi trebalo za ovu akciju prema dosadanjlm rezultatima,
koji su uza sve ratne i poratne prilike skoro na ništicu svedenu,
i s istim tempom, posvetivši se sasma odano ovoj toli važnoj
akciji, okruglo 100 godina.


Za brži postupak u tom pravcu govori ne samo rđava boniteta
tla i slaba izbojna snaga porasta, koji se ovdje jo§ nalaze,
nego i narodna potreba, koja se odrazuje i u pripravnosti za su
radnju kod riješavanja toga njihovog životnog pitanja, kao na pr. u
Ljubuškom, gdje je najnapučeniji kraj (47 stan. na 1 km2), i gdje su
u tom pogledu dosada najbolji uspjesi polučeni.


Predpostavljajuć, da bi se sve ove goilijeti i bez vještačkog
pošumljenja kao i šikare u Bosni mogle samom resurekcijom obnoviti,
čiji troškovi iznašaju po ha oko 100 kruna = 1500 Din, to
bi samo za prve bilo potrebno oko 150 mil. Din ili godišnje 1.5 mil.
dinara. Uzme li se k tomu, da ima golijeti, koje bi trebalo vještački
pošumiti i da se ovo samo na Vio plohe odnosi, t. j . u prvom slučaju
oko 10.000 ha računajući po ha 500 kruna = 7500 dinara, — trebalo
bi mjesto gornje svote 225 mil. Din ili godišnje 2VA mil., a skrativši
na polovinu vrijeme za provedbu ove akcije, pokazuje se godišnja
potreba od 4.. mil. dinara.


Suvišno bi bilo naglašivati od kolike bi momentané koristi
bili ovi radovi za one pasivne krajeve, koji bi imali zaradu kod toga
posla i donekle odštetu za žrtve, koje mora ondješnji narod u tu
svrhu doprinijeti.


H. Pošumljivanje krša u srezu Duvanjskom.
Pošto je to pitanje časti i kulture, posvetila mu je bivša tuđinska
uprava više pažnje, te je već početkom 1880. otpočeto tamo
sa osnivanjem zabrana.


Ali sistematski rad oko toga datira tek od podnesKa memoranduma
o kršu bivšem Zajedničkom Ministarstvu Finansija u
Beču po tadanjem odj. predst. Horovicu i dvorskom savjetniku
Petrašeku u februaru 1890. povodom opće oskudice na drvetu onih
krajeva, a ne malo i pitanja ispaše, koje je opet uskrslo osnivanjem
zabrana i početnim radovima oko podizanja šuma na dalmatinskoj
strani.




ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 10     <-- 10 -->        PDF

39d Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje


popisa od 1920. manjkaju, ali se može sa sigurnošću uzeti, da je za
vrijeme svjetskog rata opali broj stoke, gornju šifru opet dostigao,
a u nekim slučajevima možda i prekoračio.


Iz istog proizlazi, da je i kod opadanja ostalog blaga konstantan
porast koza, toga za šumu najopasnijeg neprijatelja, i to baš
u krajevima, gdje bi se to moglo najmanje trpjeti, t. j . u Hercegovini.


Prema tomu se može zaključiti, da su mjere, koje je bivša
uprava u obliku povišice poreza 1888. uvela i 1893. pooštrila, dignuvši
porez od 20 fil. na 50. a kasnije 1 krunu po komadu koza,


— bile finansijske, a ne šumsko zaštitne prirode, gdje je umjesno
jedino mjerilo ograničenje potrebe spram snage tla, a ne obratno,
i da bi trebalo mjesto neograničenog izrabljivanja to pitanje regulisati
i pravilno iskorišćenje uvesti.
U pogledu samog podizanja ovih gore spomenutih devastiranih
kao i u opće u pogledu ostalih šuma dosadanji poduzeti rad
vidi se iz slijedećeg.


I. podizanje golijeti i šikara.
U početku se je radilo samo na zagajenju takovih ploha, gdje
su troškovi bili neznatni i većinom je rađeno šumskom robotom
(mjesto šumskih šteta).


Prema službenim podacima bilo je 1906. u cijeloj zemlji zagajenih
šuma 58.700 ha uključivo 3450 ha vještačkih nasada; od
ovih otpada na okrug tuzlanski sa 6 srezova oko 7.500 ha hrastovih
branjevina, gdje se proreda i po drugi put vodila.


Zabrane se protežu u glavnom na isključenje paše, a svrha im
je zaštita resurekcije ili priprava za istu, a po potrebi opskrba pučanstva
s građom i ogrijevom te eventualno i brsta.


Na šikare otpada:


u okrugu sarajevskom 7.300 ha


« « Bihać 2.215 «


« « Tuzla 7.530 «


« Travnik 11.790 «


« « Mostar 6.235 «


ukupno 28.500 ha


Ove brojke, koliko su god u svojoj apsolutnoj veličini impozantne,
to se ipak gubi njihov nimbus ako se uzme, da je s vrlo
rijetkim iznimkama, (kao u Duvnu, pokusi oko Sarajeva i Ljubuškog)
žalibože polučen vrlo slab uspjeh. Tako su mnoge zabrane (kao
na pr. ona u Uncu—Drvaru od 300 ha gdje i nakon 30 godina ne
samo da se nije ništa napredovalo, nego je još i bivša šikara na
žbun dotjerala) — ostale samo na papiru, a da ironija bude veća,
narod sam zagovara ove, t. j . zabranu sječe, ali traži slobodnu pašu
koza, koja se i dozvoljava.


Glavni uzrok svemu tomu ima se tražiti i u prije ocrtanom,
odnosno u pomanjkanju novčanih srestava. Radi ovog se je u po




ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje 391


o O m
CN1
T i tr>
c
..
m
ON

4" I
8 l
»
h
00
ON
t-
0 0
CO
V* m
a
e
O
TH
ON
fil C4 «3
N
O
M
CO
G (0N
m
ON o s .
o
e
>
©
o»M
Ci)
0 0
.-t s * C0 -o
co
g
CO
M
iCi
CO
C i
W>
. us* .
S
M
c
te e.
s
.
fi
«+.
(0o
CO
o
C
-a
oO)
X I
o
c
CO
o
O
a
CO
O N
0 0
H
o
O N
T-I
ON
0 0
ON
0 0
C0
-o
C0
e
o
S CM
iO

CO
O)
4f
s
CM
co"
CO
00 95
8=3
E
o -ici
CO
>C0
c
N
ON
r-00
CO
E
C0
a
I CNI
c
C0
..
O)
O
C
eu
>CJ
O
CO
M
C0
O
I
cO
c
o
V
In
4> X
´o*
E
CO
ce
o
T3
o
v
& e
-2 "o

j a
>C/J
CO c
1— <
O
.—i
O N
ON
0 0
CO
^4
C/)
CO
KM 1
O
a,
_ 4 I
N
O
cd
e
o
co -a T H KO M
ce (0
> o
D)
ON
0 0
r-
o
CM
CO
r.
"> - M M
e
*
mm

CO
» en
CD N
b E
CO
O
O N
T H
i n
O N
0 0
4-1
r3
gfi
cO
CM
CO 1 !
o 1«

X
S
CO
E*
«e 5) o
T3
(6
H
"S" O
ON
0 0
CD
3
*




ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 8     <-- 8 -->        PDF

390 Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje


se izgubile hiljade hektara šume kao n. pr. u cazinskom kotaru.
Ovdje je tako zvani državni šumski posjed iznašao u 1897. okruglo


10.000 ha, dok danas čini samo 7000 ha, t. j . za 30% manje. Naz^u
25 godina bile su to krasne hrastove i kestenove srednje i niske
šume. Ove, uređene za potrajno gospodarenje s 30 god. obhodnjom,
bile su već 1910. god., dakle nakon 12 god., isječene i pretvorene
u šikare i tako je dovedeno u pitanje drvarenje i opstanak
onog prenapučenog kraja, koji se sada služi kupnjom drveta iz granične
»Petrove gore« (Hrvatska).
Tvrdim, da je izlučenje općinskih šuma u svoje vrijeme usl!
jedilo bilo, ne bi do ovog stanja došlo, a u najmanju ruku održalo bi
se barem prijašnje stanje.


Pošto je opće poznato, da je za podizanje šuma glavni uvjet
isključenje paše, može se stvoriti slika, sa kakvim se poteškoćama
mora šumar ovdje boriti oko podizanja ovih zapuštenih, a
većinom baš radi što bolje i veće paše što vatrom, a što sjekirom
poništenih šuma.


Za ilustraciju toga može poslužiti opis iz šematizma jedno?
franjevca prošlog stoljeća, koji gilasi:


»Što se šuma tiče, to je dan danas jedva moguće naći pojedino
stablo na golim bregovima većinom, a osobito je to na jugu,
gdje je to udaljeno i vrlo teško do drveta doći. Haranje još netaknutih
šuma vatrom za stvaranje kukavnih krčevina i neograničena
sječa drveta za ćumur i krečane, bezobzirna kreša za lisnike i sječa
građe, koja se je u ovo doba znatno pojačala, prisvajanja i ograd"


— su dovoljni razlozi, da su naša brda i bregovi opustošena i gola.
Neka se ne misli, da mi svećenici, jedini prosvjetitelji u našoj župi
i narodu ne svjetujemo, da šumu čuva i goji, ali je to glas vapijućeg
u pustinji«.
K tomu se mora uzeti još u obzir, da je kod ovdješnjeg naroda,
koji pretežno živi u brdskim krajevima i glavna mu ]e privreda
stočarstvo, ovo osnovano % na najširoj i najslobodnijoj bazi
paše, te ovo vrši kao i samo obrađivanje pretežno mršavog tla, —
čije je poboljšanje baš radi toga obično trošenjem vrlo ekstenzivno,
pa će se moći stvorit slika privrženosti pučanstva njegovom blagu,
kao jednom od glavnih uvjeta njegovog opstanka.


Zbog neprestanih nemira i proganjanja u ovim zemljama
kroz vijekove se nije mogao posvetiti težnji zemlje, nego je priljubio
svoje stado već i radi toga, što je u svakom slučaju, ostavljajući
rođenu grudu, mogao ga ne samo sobom uzeti, već je u njemu
nalazio i zalog bolje budućnosti.


Uočivši sve to može se stvoriti slika ovdješnjeg šumskog gospodarenja,
te, kao što je gore navedeno, bez dovoljnih mjera za
zaštitu šuma, nije ni malo pretjerana tvrdnja, da se rub šume na m´ezinu
štetu sve više sužava. Ovo nam svjedoče i dnevne molbe
naroda za proširenje njihovih prava služnosti drvarenja i paše i
tamo, gdje se to do sada nikada nije vršilo.


Razvitak stočarstva u ovim pokrajinama vidi se iz priležeće
tablice o stanju stoke za vrijeme od 1879.—1910. jer podaci zadnjeg




ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 7     <-- 7 -->        PDF

Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje 389


glavnu pažnju od sebe i haračenja tih jedinstvenih šuma, nije imao
niti volje, a niti snage za četiri decenija da riješi ili bar da kvalitativno
i kvantitatvno reguliše to pitanje, ostavivši samo na papiru
osnovni nacrt za Mučenje općinskih šuma i pašnjaka t. j . baltalika
i mere.


Kako je vođena ova kolonizatorska politika i držato neriješeno
agrarno pitanje na račun šumarstva, vidi se najbolje iz toga,
što je na hiljade hektara šumske plohe sa vrijednosti drvne mase
od više milijona podijeljeno i usprkos prigovora interesenata kao
i mišljenja stručnjaka pojedincu u vlasništvo prepušteno, a ovi ga
u bescijenje prodali.


Tako je n. pr. u same kolonizatorske svrhe podijeljeno preko


10.000 ha šumom obrasle plohe, gdje su se pojedinci bacili na špekulaciju
s drvetom i ne samo da su ga uništili odnosno u bescijenje
prodali, nego i sami bez njega ostali tako, da su danas pali državi
na teret i zahtijevaju pravo služnosti iz preostalih državnih šuma.
Žalibože ovi odnošaji vladaju i dan danas, gdje se kod podjele
zemlje u prvom redu gleda na časovitu korist i što veću vrijednost
drveta, prodajući ga odmah pojedincu ispod cijene, a bez obzira
na potrajnost prihoda od zemlje i njezinu sposobnost za agrikulturu.


I dok se za poljoprivredu sposobna zemljišta mogu prepustiti
kao takova i svaki uviđavni šumar će ne samo to odobriti,
nego i poduprijeti radi sanacije vladajućih prilika, dotle naprotiv
i istodobno mora zahtijevati, da zaštita absolutnog šumskog tla
kao i brižno iskorišćenje naših šuma bude osigurano: u tom slučaju
se ne bi imalo šta niti prigovoriti već dosada na taj način
izgubljenim 100.000 ha šumske površine.


Po bivšem režimu stvorene mjere za zaštitu šuma, kao navodno
regulisanje prava služnosti drvarenja i paše uvađanjem doznake
drveta za ovo i isključenja paše u zabranama i zaštitnim
šumama kao i samo zakonodavstvo pokazale su se nedovoljnim
zbog hrđave i nedostatne organizacije šum. službe. Tako i dan danas
nije rijetkost, da jednom gospodarskom srezu spada do 50.000
ha i više, a zaštitom; organu i preko 3000 ha šume u nadzor odnosno
čuvanje.


Ovo slijedi i iz okolnosti, da ukupna šumska površina ovih
pokrajina iznaša oko 2.5 mil. ha, dok broj sveukupnog osoblja ne
iznaša niti 1000, uračunavši u to i one, koji su zaposleni kod realizovanja
ugovora, oferte i maloprodaje režijskih poslova i dr., a kojima
istodobno pripada i nadzor nad privatnim šumama, nad lovom i
ribolovom.


Dakako, da će biti sada svakom jasno, što su tadanji upravni
troškovi bili u svoje vrijeme iskazani ovdje samo sa 32 h = 1.2
dinara po ha šume, dok su drugdje kao n. pr. u Austriji iznosili


2.68 K = 10.72 din. t. j . preko 8 puta više, računajući u zlatnoj
valuti.
S ´?.". strane ovaj nedostatak u personalu, a s druge popustljivost
i nehaj u načelnim pitanjima, stvorile su stanje, u kojem su




ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 6     <-- 6 -->        PDF

388 Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pcšumljivan>


plaćati dosađanju taksu za stoku samo oni, koji ne pripadaju selu, u


čijem se rajonu nalazi paša, ili u opće trgovci marvom. Utomanski


zakon o šumama naređuje ipak, da kontrolu nad izvršivanjem


ovoga prava na pašu vrši šumska uprava, koja ima određivati,


»kada i koliko vremena je dozvoljeno, da se zadržava stoka u dr


žavnim šumama, kao i način izvršivanja paše«. Važna novost je


dalje naredba, koju sadržava 51. 6. »naputka od godine 1875. za pro


vincije, gdje se šumama još redovno ne gospodari.« Ovom nared


bom je zabranjeno puštanje stoke u mlade šume ispod 15 godina.


Otomanski zakon kod posjeda zemljišta razlikuje više vrsta


pašnjaka i to:


»Mirije« pašnjaci, koji se nalaze kao svako drugo mirije vlasništvo
u privatnom posjedu, te koje može prema tome upotrebljavati
samo posjednik, a ostali samo onda, ako mu plate kiriju od
paše; amo spadaju čiftlučki pašnjaci i paša po ledini.


»Metruke«1 pašnjaci su zemljišta za svagdanju ili samo za
ljetnu seosku pašu. Prva vrsta se uvijek nalazi u granicama seoskog
huduta i obrasla je obično primljeni; druga vrsta je od sela
više udaljena, te se nalazi u brdima, ali ne spada joS planinsko]
paši. Ovaj seoski pašnjak zove se u otomanskom zakonu »jajlak«
(ljetni pašnjak), da se razlikuje od pašnjaka, koji se upotreb´;ava
kroz cijelu godinu i koji se zove »kišlak« t. j . zimski pašnjak.2


»Otlak« (travnjak)« zovu se državni pašnjaci, t. j . planinski
pašnjaci u visokim planinama.


Konačno dolazi još šumska paša.


Ovome razlikovanju valja primijetiti, da njihov pravni pojam
nije prodro u narod. Narod zna samo za »meru« t. j . svagdanji pašnjak,
privatni pašnjak, planinsku pašu i pašu u šumi.


Spahije su prije uzimale pristojbu od paše i to ili u prirodi
(janje ili maslo), ili u gotovom (odsječeni iznos, pesim), u čemu je
bilo sadržano i sijeno i to naročito u planinama, gdje sitna stoka
prezimljuje u kolibi kraj plasta. Prema tome, kakav je bio običaj
i dosadanja praksa, nije uzimata od seljana neke izvjesne općine
nikakva pristojba, već samo od drugih tuđih općina.


Uređenje, koje sadržava u ovom pogledu zakon o šumama,
nije bilo nikada izvedeno, ili su učinjeni samo rijetki pokušaji. No
porez na sitnu stoku i krmad bila je nekada pristojba za besplatnu
pašu u šumi i planini.


Prema tomu je okupatorna uprava imala dužnost, da u djelo
privede ovaj zakon i ako u svemu ne odgovara modernim nazorima
o intenzivnom gospodarenju. Nu žalibože bivši tuđinski režim
dijelom iz političkih, a djelom iz egoističkih razloga svoje kolonijalne
politike u ovim zemljama, bacivši se u prvom redu na iskorišćenje
ovdje stoljećima nagomilanog blaga, i kako bi odvratio


1 Metruk arapski: »prepušteno« u značenju abandonné, t. j. od države
prepušteno zemljište.
2 Jajlak i kišlak jesu turske oznake, koje se u zemlji nijesu udomaćile.




ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 5     <-- 5 -->        PDF

Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošurnljivanje 387


šta više, izložena je bila bez zaštite svim opasnostima ekstenzivnog
poljskog gospodarstva.


Otomanski zakon o šumama od godine 1869. bio je u toliko
značajan, što je u njemu izražen pojam državne šume po modernim
nazorima kao državne domene; dalje je tim zakonom u principu
uređeno pravo seljana na užitke iz ovih šuma. Osim toga uspostavljene
su razne kategorije šumskog posjeda kao: državne, vakufske,
općinske i privatne šume. No ovaj zakon ipak još nije bio zakon
0 zaštiti šuma u novijem smislu riječi, i ako je sadržavao pojedine
odredbe obzirom na upotrebu šuma. Ovome zakonu izdati su docnije
i neki dodaci radi izvađanja njegova, no ipak je bilo sve uzalud,
jer najvažnija odredba ovoga zakona, gdje se govori o državnim
šumama, o označivanju i ograničavanju istih, nije nikad bila
izvedena, a međutim vrijede po istom zakonu ostale zakonske odredbe
samo za državne šume, koje su kao takve označene l ograničene,
te s kojima se kao s državnim šumama i upravlja. Šuma je
bila ostavljena svojoj sudbini. U planinama, udaljenijim od naseljenih
mjesta, kroz koje su vodili jedva putevi za jahače i tovarne
konje, nagomilava se trulež u prašumama; velike zalihe ipak još
upotrebljivog drveta ostajale su kao mrtvo blago, bez prirasta i
koristi. Samo čobani su pokazivali čovječju djelatnost u tim predjelima,
satirući vatrom i sjekirom šumu, koju su smatrali samo
zaprijekom za pašu.


Dolje opet, u šumama blizu sela i čitluka, vladalo je sada kao
1 prije uslijed labave uprave sasvim pojmljivo uništavanje šumskog
drveća. Ostaci ovih šuma sačinjavaju još danas kao šikare
veliki dio šumskih predjela, te će se moći posljedice ovog šumskog
pustošenja tek poslije vrlo dugog vremena izgladiti.


Najvažnije odredbe otomanskog zakona o šumama su ove:
šume otomanske države dijele se na državne, vakufske, općinske
i privatne šume. Državne šume »označiće se i ograničiće se« kao
takve. Odredbe, koje se odnose na državne šume (čl. 3. do 18.) vrijede
»samo za onake šume, koje su na spomenuti način označene,
ograničene i kojima država gospodari«. Po 5. čl. imaju seljani
pravo na »besplatna drva za ogrijev i japiju, što im je potrebna za
građenje ili popravljanje njihovih kuća, hambara, štala i octalih
sličnih zgrada ili za izrađivanje njihovih kola i poljoprivrednog
oruđa, kao i za podmirivanje njihovih domaćih potreba«; također
im je dozvoljeno, da šumske produkte (goriva drva i ćumur), koje
su ovim načinom besplatno dobili, »pomoću vlastitih kola i tovar nih
konja na njihova pazarna mjesta donose i prodaju«. No ako se
bave sa prodajom drva kao sa zanatom, onda ih valja »smatrati
kao trgovce.« Dalje pripoznaje ovaj zakon od starine postojeće
pravo seljana na pašu na »mevat« zemljištu, koje je sada proglašeno
kao državna šuma. Po ovom zakonu nije također promijenjeno
ni pravo na besplatnu pašu za krupnu marvu i ostalo je dalje
bez promjene plaćanje za pašu za sitnu marvu u obliku poreza na
sitnu stoku i krmad. Isto tako ostalo je u krijeposti pravilo, da imaju




ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 4     <-- 4 -->        PDF

386 Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje


su u 3. stoljeću bile u nizinama dobro napučene i kultivirane nizine
(polja) ovog krša, a po tom prema spomenicama, grobovima i čatr
njama iz doba od 1000 god. i to većim dijelom na visokim pašnjacima,
nego li u nizinama — pa se može naslućivati, da je krš novijeg
porijekla t. j . da je u srednjem vijeku počeo i dosada se nastavljao.


Ove monotone, a često na stotine kilometara duljine ili hiljade
četvornih kilometara prostrane plohe (kao n. pr. u zapadnoj Bosni
srezovi Duvno i Livno, te čitava Hercegovina, koja ploha iznaša
oko 150.000 ha, te oko 180.000 ha šikare u Bosni, naročito južne i
istočne strane ili obronci) prekida tek mjestimice šuma ili gaj, čineći
oazu u moru golijeti ili krša odnosno šikare, gdje je istodobno
vijesnikom naseobine i boravka ljudskih bića, a i spomenikom nekadanjih
zaštitnica sadanje golijeti i siromaštva.


Sve ovo, i u samoj stvari kontrastno, čini utisak na putnika i
pogotovo stručnjaka, da se ovdje oko podizanja šuma ne vodi nikakva
ili slaba briga, te blago rečeno s riječima tadanjeg Ministra
Šuma i Rudnika gosp. Rafajlovića početkom septembra 1922. prilikom
prvog zasjedanja Jugoslavenskog Šumarskog Udruženja u Beogradu,
da se više siječe nego se pošumljuje.


Prije osude sadanjih stručnjaka, kojima bi se u prvom redu
ovo moglo u grijeh upisati, potrebno je uočiti slijedeće: Sve ovdješnje
državne, a s malim iznimkama i sve privatne šume opterećene
su neograničenim pravima služnosti i to ne samo drvarenja, nego i
paše. Ovo se temelji na Otomanskom zakonu od 11. ševala 1286.
(1869.), kad je po Omer paši proglašen šumski zakon (sa 18 članaka),
ali nije nikad u djelo priveden, ostavši samo mrtvo slovo
na papiru.


Otomansko reformisano zakonodavstvo, koje je irnalo zadaću.
da uredi pravne odnošaje zemljišnog posjeda, bavilo se posredno
također i sa šumom. No ovo nastojanje, koje svakako nije bilo od
trajnosti i sistematične cijelosti, nije moglo već zbog neprekidnih
nemira uroditi dobrim plodom s obzirom na uređenje posjeda ili
bolje postupanje sa šumom.


Isto tako ostalo je bez uspjeha i energično postupanje Omerpašino,
koji je naredio, da se proglase sve šume državnim posjedom
u namjeri, da se time stane na put nezasitljivim zahtjevima spahija.
Također i zakon o zemljišnom posjedu, kao i zakon o tapijama
tek je dao povod još većem neredu, jer su postale na osnovu toga
nova traženja i razne zloupotrebe, kojima je bio dakako glavni
uzrok, što nijesu postojale nikakve mape. koje bi u prirodi omogućivale
tačno određivanje granica za objekte, tapijom označene.


Otomanska vlada pozvala je doduše oko godine 1860. nekoliko
francuskih šumarskih tehničara u Bosnu, no ovi nijesu mogli
mnogo koristiti već zbog toga, što nijesu imali organizatorski
tačno opredijeljeni djelokrug i jer su imali za glavnu zadaću, da se
bave s unovčenjem nekih hrastovih šuma u Posavini.


Kao što vidimo, nije bilo u Bosni i Hercegovini do austrougarske
okupacije nikakvih organa za zaštitu šuma u opće ili naročito
za upravu državnih šuma. Šuma je bila ostavljena sama sebi,




ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 3     <-- 3 -->        PDF




Broj 8. Šumarski List Qodina 48.


Paoao Bilić, šumarnik (Sarajevo):


Gospodarenje u bos. herc. šumama,
njihovo podizanje i pošumljivanje.


„Nema šume bez kulture,
niti kulture bez šume" !


Putnik, dolazeći s bilo koje strane u ove od prirode toliko nadarene
krajeve, gdje je slijev mediteransko-pontičke i alpinske
flore, te sretajući skoro na svakoj željezničkoj stanici ne samo pojedina
kola, nego i cijele vozove drveta i produkte njegove, a prolazeći
opet kraj preduzeća kao što je ono u Zavidoviću, Han-Begovu,
Ilijašu, Palama, Sjetlini, Ustiprači, Hadžiću, Tarčinu, Turbetu,
Banjoj-Luci, Teslicu, Dobrlinu i Drvaru, koja se bave preradom
drveta — čudom se pita, odakle toliko prirodno blago?


Pa i samog stručnjaka, koji po prvi put prolazi ovim krajevima,
zapanjit će to neizmjerno, tako rekuć bioskopsko prometanje
toga, stoljećima nagomilanog, a sadanjem naraštaju u amanet
i baštinstvo dospjelog prirodnog bogatstva, koje je obzirom
na raznovrsnost, dimenzije kao i kvalitetu jedinstveno tako, da
se u dosta slučajeva mogu s njime mjeriti još samo divovi drugih
prašuma izvan evropskog kontinenta. U dokaz tome može poslužiti
činjenica, da je za vrijeme svjetskog rata četinjasto drvo izvažano
za mornarske svrhe u Belgiju u dimenzijama, gdje je stablo u duljini
od 18 i 20 m još imalo priječnik na tankom kraju od 60 cm, a
koje nije nikakva rijetkost, kao i to, da se nađe ovdje do 400 god.
starih šuma, sa 800—1000 i više m3 po ha!


Ovo će iznenađenje biti to veće, što se prema vidiku sa ovih
komunikacija izmiče njegovom dohvatu jamstvo za mogućnost tolikoga
iskorišćenja t. j . šuma kao takovih. Naprotiv, padaju u oči
tom prilikom svakom već na prvi pogled one često do skrajnosti
devastirane nepregledne površine šikara ili same golijeti, kao
ostaci nekadanjih, a u dosta slučajeva još doskora, takoreći do
jučer, tamo bivših krasnih šuma.


Tako je n. pr. poznato, da je Dubrava kod Stoca u Hercegovini
(oko 5000 ha) bila hrastovina, koju je polovicom prošlog stoljeća
jedan trgovac drveta iz Trsta iskorišćivao, dok je danas šikara,
gdje se može jedva zec sakriti. Tako se općenito drži, da su
Mlječani začetnici devastacija na kršu.


Po Ballifu (»Meliorationen1 und Cisternen« 1896, 1899, I. i


II. dio, te »Organisation du Service météorologique au Bosnie et
Hercegovina et résultats des observations sur le pluie, Paris 1919),


ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 29     <-- 29 -->        PDF

Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanie 41 i


čito žalost i bijeda naroda na kršu opominje nas, da što veću i bolju
pažnju obratimo šumama ; ovo mora đa svakog narodnog prijatelja,koji
vodi računa o dobru ove zemlje i naroda kao i svakog šumara zabrinjuje
i ne pusti se pojedinac uljuljati pa zaspati, jer da su ovdješnje
zemlje preko 50% od ukupne površine šumovite. Ta i sa danji
pusti krš je pred stoljećima obilovao drvetom, ali
ga to ni je sačuvalo od propasti i današnje tužne
slike, nego su rasipnost i obijest doveli do sadanjeg
žalosnog stanja. Prema K. Jirečeku, Istorija Srba (v. Š. L.
br. 6. str. 314.). Viljim Tirski 1186. opisuje Dalmaciju kao zemlju
punu planina, šuma i velikih pašnjaka, dok mi lanjske godine dvojica
mlađih željez. inženjera u Kninu izjaviše kao patrioti i ljubeći
svoju grudu, da bi najvoljeli razseliti svoju užu domovinu, kako bi
se opet šuma podigla, a time i cijeli onaj kraj — kojem onda obzirom
na more i prirodne krasote, na zemlji premca ne bi bilo, jer
bi to bio tek pravi zemaljski raj.


Mora se priznati, da to osjetljivo pogađa ovdješnji narod,
ali za grijehe otaca moraju često i djeca odgovarati, te se ne može
dozvoliti već radi budućih pokoljenja, da se proširenje pustoši na
kršu ne samo ne zapriječava, nego naprotiv još i unapređuje.


Radi toga je neodgodiva potreba:


1. Izlučenje opštinskih šuma i pašnjaka (baltalika i mere) i
to što prije, jer će se kasnije sve teže i sa više žrtava jedva moći
provesti,
2. Akcija za pošumljenje krša i golijeti da se sistematski što
prije počme,
3. Prekid sa gospodarenjem i ekspoatacijom šuma po prijašnjim
metodama, te već obzirom na karakter tla, koje je većinom
i redovito krš, a šume u brdskim i planinskim položajima, ne dozvoli
zbog toga u buduće gole sječe u nikojem slučaju.
4. Reorganizacija šumarstva, a u prvom redu povišica osoblja
bar za 50%, te osnivanje posebnih inspektorata za pošumljivanje
i kontrolu pravilne doznake pri sječi.
Ovo je tim potrebnije, što su u zadnje vrijeme i za gospodarenje
sa privatnim šumama izdata strožija naređenja, pa konzekventno
se to mora primjenjivati i u državnim šumama.


Iz ovog se svega može zaključiti teško breme, koje je naša
uprava od tuđinske naslijedila i vodeći računa o narodu i njegovim
interesima, potrebno poduzima, što slijedili i iz tog, da je kod nadležnog
Ministarstva Š. i R„ izrađen nert za sve ovo, te osigurani
prihodi od utržaka za prodato drvo sa 6% od spadajuće kupovine,
čiji prihodi sami iznašaju godišnje preko 5 mil. dinara. Ovo bi uz
još toliku dotaciju za nove golijeti odgovaralo potrebi. I dok će
biti dužnost šumara kao takog, da uloži sve svoje sile i znanje za
što racionalniji i savjestniji rad oko osiguranja postojećih i podizanje
zapuštenih šuma, nameće se dužnost narodu, a u prvom redu
njegovim vođama bez razlike političke boje ti. plemena i stranke,
da nesebično podupre taj rad, ako neće. da bude izdajica ovoga
naroda i njegovih interesa, kao i države same, čije bi ga prokletstvo
moralo kad bilo stići.




ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 28     <-- 28 -->        PDF

410 Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje


šumljivanje u svoje ruke, a ako firma želi i hoće da sudjeluje pri
pošumljivanju, neka uzajmi šumskim upravama dovoljan broj radnika,
da se uzmognu do sada već stvorene golijeti popraviti.


Suvišno je ponavljati prije ocrtano štetno djelovanje ovakog
gospodarenja sa šumom obzirom na ovdješnje pašarinske prilike, a
za bolju ilustraciju može se navesti, da je n. pr. u području firme
Ajsler i Ortlib i na sate daljine od postojećih naseobina uzurpacijama
od strane seljana izgubljeno na stotine i stotine hektara, pa
i same šum. bašće usred ovih bivših prašuma. Ove su obzirom na
njihov visoki položaj (preko 1000 m) stjecište trgovine sa pašom
i gdje pojedinci preko ljeta iznajmljuju mal iz nizina uz odštetu na
žitu i novcu. Na taj su način bivše postojeće kulture n. pr. u Kusačama-
Podžeplju ne samo uništene, nego je i njihova obnova u
pitanju.


Žalibože isti je način gospodarenja prodro i kod samih privatnika,
koji razočarani posljedicom take sječe traže lijeka, ali
obično kasno (slučaj šume Skaljića Mrkalje u istom kraju nedaleko
Kraljev aDvorca, Vakufske šume u kotaru Tešnju i mnoge druge).


Pod takim prilikama i uz skoro iste okolnosti kao na kršu
izvedene su dakle kulturne radnje i u eksploatacionim područjima,
te drugdje, čiji sveukupni pregled za vrijeme od 1906.—1918. vidi
se iz priloženog pregleda. (Pregled dodat na kraju.)


Iz svega slijedi, da je bivša tuđinska uprava ne držeći se nikakva
principa za racionalno šumsko gospodarstvo veoma labavo
postupala kod obnove i podizanja šuma, škrtareći pri tom i sa najpotrebnijim
novčanim izdacima oko toga, pa joj se mora tim više
u grijeh upisati, što u svom izvješće od 1906. str. 330 za 26 god.
period njezine okupacione uprave izričito stoji, da Bosna i Hercegovina,
čiji su rashodi za ovo vrijeme 500% poskočili, mogu se od
svojih prihoda upravljati bez ikakve prinomoći od strane Monarhije,
dapače su u pojedinim godinama iskazani i visci, koje je bar
mogla u gornju akciju odnosno granu gospodarstva korisno upotrijebiti.


Njezin maćuhinski postupak pri tom vidi se najbolje odatle,
što je u isto vrijeme za podizanje t. j . pošumljenje vlastitih šuma n.
pr. u Austriji, čija je površina iznašala tada 1,025.863 ha trošila godišnje
792.995 kruna (Lorenz 1915.), dok je ovdje, gdje ima
2,513.475 ha šume, a od tog skoro trećina golijeti i to krša i šikara,
upotrebljeno samo 150.000 kruna, dakle kod 2 i pol puta veće plohe
5 puta manje.


Prema godišnjem novčanom prihodu to iznaša u prvom slučaju
kod 6,436.000 K od državnih i 4,483.000 K od vjerskih i zavi.
šuma t. j . ukupno 10,919.000 K bilo bi to 8%, a u našem slučaju za
period 1907—1910. sa ukupnim prihodbm od 27,214.000 K ili godišnje
6.803.500 iznaša samo 1.5%.D Da ovo nije dovoljno niti za
tekuće sječe, a kamo li za stvorene golijeti od prije, slijedi već iz
gornjeg.


Ali iz svega prednjeg se vidi ne samo opasnost za šumu kao i
narod, kaci bii se proslijedilo sa metodama bivše uprave, te naro




ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 27     <-- 27 -->        PDF

Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanie 409


Uzgojni poslovi.


Tlo je skoro u cijelom području preduzeća Dobrljin-Drvar tipično
kraško tlo sa svim osobinama krasa t. j . plitko kamenito, pokriveno
tankim slojem humusa i naslagom stelje, inače posve bezvodno.
Površine u kojima bi dolazilo do gole sječe u veličini su od
50—100 ha, a mjestimice do 200 ha. Ovako velike površine ne mogu
da dovoljno zaštite susjedne sastojine, nego su izložene u punoj
mjeri elementarnim nepogodama t. j . vjetru, suncu i kiši tako, da
će se proces rastvaranja humusa znatno ubrzati i ono malo humusa
nestati, a s druge strane i onako plitko tlo izloženo direktnom


žarenju sunca brzo omršaviti, a time će se za svake suše osušiti.
Ono malo vlage, što je humus zadržavao, nestaće tako, da
biljke moraju uginuti. Stoga je umjetno pošumljivanje golih površina
mnogo otešćano u ovim predjelima, te bi principijelno trebalo
ukloniti gole sječe, dok nije to apsolutno nužno, a to je na paljikama,
čija se površina svake godine i onako uvećava. Pod zaštitom starog
drveća tlo je ipak bar donekle zaštićeno sjenom starog drveća
i nije toliko izloženo direktnom žarenju.


Iskustvo je pokazalo, da je sječa sa pričuvnicama (Uberhaltsbetrieb)
u ovome terenu i u ovim prilikama neupotrebljiva. Stabla,
koja su odrasla pod zaštitom starog drveća i stoljećima bila u gustoj
sastojini, dijelila su zajednički otpor prema vjetru, a ogoljela josamljena nemaju dovoljno otporne snage, da se bore protiv vjetra,
nego u najkraćem vremenu prvom prilikom izvale se i izlorm .
Maksimalni procent intenziteta iskorišćavanja u ovim predjelima
nebi smio nikada prekoračiti od 50—60%, ako se hoće da računa
na podmladak šuma i da ne postane čitavo područje golijet i druga
Hercegovina.


Kao ilustracija posljedica gole sječe navada se odjel 295. Po
novom elaboratu predviđena je prijeborna sječa od 40%. Firma
je u god. 1922., ne zna se kako, posjekla odjel golom sječom, a god.
1923. izgorio je odjel, te danas treba nositi zemlju u košarama, ako
se hoće pošumiti, a pokraj svega toga biće uspjeh problematičan.
Godine 1907. izgorila je velika površina Ždralovac-Vitagora, Kozile.
Ta se površina pošumljivala neprestance od godine 1908. do 1914.
umjetno crnim borom i omorom sa ogromnim troškovima za tadanje
prilike. Rezultat višekratnog pošumljivanja je potpuno negativan,
jer pri reviziji od god. 1922. nijesam našao na čitavoj površini
niti jednu biljku, koja je ostala. Šuma Ologovac-Vučin potok
je isto tako bezuspješno pošumljivana u god. 1912. i 1913. Ovakih
primjera ima mnogo.


Firma želi, da uzme pošumljivanje u svoje ruke iz čisto
trgovačko-špekulativnih momenata. Jedno, da ue mora plaćati doprinos
za pošumljivanje, a s druge strane, kada uzme pošumljivanie
u svoje ruke, tražiće gole sječe, jer da ona sama pošumljivanje provađa.
Hoće li uspjeti umjetno pošumljivanje i u kojoj mjeri, o tom
sigurno ne će voditi računa, a niti će moći zagarantovati uspjeh.


Jednom počinjeno zlo tim. da se šume unište, ne popravi niko
više. Predloženo je stoga, da se odbije predlog firme, da uzme po




ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 26     <-- 26 -->        PDF

408 Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje


Za tu površinu treba godišnje za presađivanje u kvadrat po


jedan i pô metara udaljeno po formuli N = P : a2 = 1,326.000 biljki.
Za 1000 jama treba da se iskopa 4 nadnica.
Za 1000 biljka da se iskopa, sortira i zapakuje treba 0.25


nadnica. i ! ; i i´l ´ Al i
Za 1000 da se presadi treba 3 nadnice.
Za « « « ukupno 7.25 nadnica.
Za 1,326.000 biljki treba 9614 nadnica. Za vrijeme od 30 dana


trebaće dnevno 320 nadnica.
Za površinu sjetve trebaće:
Za slabo nagrebanje tla za 1 ha treba . 4.35 nadnica
Za sjetvu po 1 ha treba 1.74 «
Ukupno za 1 ha sjetve 6.09 «


Za ukupnu površinu od 386 ha trebaće 2350 nadnica.
Otpada na 1 mjesec radnog vremena na jedan dan okruglo
2350 : 30 = 78 radnika. Pribrojiv k tome dnevnu potrebu radnika pri
presađivanju 320, to iznaša ukupno broj dnevnih radnika kroz mjesec
dana 398. Ovo je tehnički nemoguće sprovesti, da se u proljetno
doba, gdje težaci i za sebe moraju da rade i na ovako kratko vrijeme,
da se sakupi dnevno 398 radnika. Da se stavi nadzor nad tim


radnicima predpostavivši, da se za svakih 20 radnika postavi nadzorni
organ, trebalo bi dnevno uposliti skoro 20 nadzornih organa,
a i to je nemoguća stvar u našim prilikama.1 Ako firma želi, da se


bavi poslovima pošumljivanja, onda bi se moglo jedino tražiti od
nje, da za vrijeme sezone pozajmi šumskim upravama onaj broj radnika,
koji bude potreban. Ali da firma sama obavlja posao pošumljivanja,
mora se alimine odbiti, jer bi odatle nastalo samo neugodno
natezanje sa firmom.


Iskustvo je pokazalo, da su paljevine većinom nastale na golim
sječinama. Razlog tome je i to, što su naše ispašinske prilike
još nesređene. Poslije sječe se stavi sječina u zabranu ispaše i to
tako dugo, dok biljke ne odrastu od dohvata gubice mala.


Uslijed jačeg otvorenog žarenja sunca i plitkoće tla u kasno
ljeto ili početak jeseni trava je tako suha, da odmah zahvati vatru
i neobičnom se brzinom širi dalje. Nešto slučajem, a nešto namjerno
od strane žitelja, da dobiju veću ispašu svake godine, izgore
velike površine i to uvijek kultivisanih golih sječina tako, da nastaje
opasnost i za okrajne cijele sastojine od vatre. Poveća vati
površinu golih sječina znači isto što i pove ćavati
površinu paljevina. Da se tome izbjegne, potrebna
je zaštita od direktnog jakog žarenja sunca, pa se trava i
korov neće nikad tako osušiti pod zaštitom starog drveća kao na
goloj sječini, a tim je i opasnost vatre umanjena.


1 U Karpatskim šumama dodjeljuju se šum. upravama radi nadzora nad
pošumljenjem za vrijeme sadnje svi mladi stručnjaci, zaposleni u taksaciii. Ovo
se tim lakše provodi, što se zimski taksacioni poslovi do tog vremena posvršavaju,
a vanjski se još ne mogu početi radi velikog snijega. Ova je praksa pokazala
vanredne rezultate. Op. Ur.




ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 25     <-- 25 -->        PDF

Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje 407


sastojina, određenih za prijeborni sijek, uz eventualnu obvezu,
da ono samo vrši pošumljivanje.
Pretres i zaključak ovdješnjih stručnjaka u tom predmetu
vidi se iz slijedećeg:


I.
Ugovorno područje preduzeća Dobrlin-Drvar obuhvaća površinu
od 75.973.99 ha. Od ove površine odpada do sada na paljevine
. 1823.33 ha
i golijeti 207.80 ha
ukupno . . 2031.13 ha
odnosno godišnje 203 ha.


II.
Ovome treba pridodati i sječine koje treba djelomično umjetno
pošumiti 4401.80 ha
odnosno godišnja površina po osnovi za kultivisanje 440.18 ha


III.
Tekuće godišnje sječe, kako i sama tvrtka tvrdi ima 20%
od sveukupne površine sječe sa intenzitetom sječe od 70 do 80% i
više, što znači gola sječa, jer je potrebno umjetno pošumlivanje.
Površina gole sječe ukupno iznosi, kako se po elaboratu predvidilo,
15.194 ha.


Ugovorno vrijeme 60 god. Onda iznosi popriječno površina
god. gole sječe, koju treba godišnje umjetno pošumiti


15.194:60 = 253.25 ha
Ako ovoj površini pridodamo po osnovi za kultivisanje površinu,
koju treba godišnje nanovo pošumiti kao pod I. 203 ha, to
onda ukupna površina, koju valja godišnje umjetno pošumiti u tome
području iznosi 457 ha.


Iskustvo je pokazalo, da je uspjeh kultura nakon umjetnog
pošumljivnja u tome području popriječno 60%, što znači, da treba
u gornjoj površini od 457 ha sa 40% povećati kao popravak t. j .
za 184 ha. Sveukupna površina, koju bi trebalo godišnje pošumiti,
iznaša dakle 641.08 ha. Da se dobije čitava slika godišnjeg rada ..^
šumljivanja u ovim područjima, treba još dodati popravke, koji se
moraju po osnovi za poumšljivanje godišnje popraviti odnosno nadopuniti
kao pod II. 440 ha.


Ako se ovi popravci popriječno uzmu sa 30%, to bi reducirana
površina iznašala godišnje 130.77 ha. Ukupn a površina ,
koju treba godišnje pošumiti je 772 hektara.


Vrijeme, kada se može ovaj posao vršiti, je proljeće i jesen.
Pošto su ovo većinom visoki grski krajevi, koji leže u dubokom
snjegu od novembra do aprila, preostaje radno vrijeme za 1
mjesec dana, a u najboljem slučaju 2 mjeseca. Predpostavimo da
dvije trećine površine treba zasaditi biljkama, a polovicu sjetvom,
prema tome će otpasti na godišnje umjetno pošumljivanje presađivanjem
površina od 514 ha.




ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 24     <-- 24 -->        PDF

406 Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanie


bravaju samo 20% a ne 55—60% namišljenog i kasnije odobrenog
iskorišćenja.


Što se tiče vjetrobrana, to ih ovdje zagovaraju pa i u tom slučaju,
kad i ne bi u tu svrhu bili potrebni, dobro bi došli event. za
obnovu — pomlađenje ploha u nižim položajima.


Iz svega toga se vidi njihovo čisto stručno — konzervativno
stanovište i predbacivanje za bivšu upravu, kojoj spočitavaju dokazani
nemar oko pošumljivanja, nedovoljne kredite za ovo kao i
oskudicu osoblja kod takih poslova te uopće mali broj istoga.


S ovim stanovištem nije se dakako suglasila firma, pozivajući
se na mnijenja kao Austrij. šumar, društva te priznanja, izražena
prigodom ekskurzije šumarskih đaka iz Bruka na Muri u
god. 1911. i si., a neugodno se je dojmila kritika i ovdješnjih stručnjaka.


Uza sve to ipak nije ostao bezuspješan put te dvojice stranih
stručnjaka, jer se je obratilo više pažnje šumarstvu, a naročito
pošumljivanju zapuštenih sječina, povišicom kredita za ovo i ako
ne u dovoljnoj mjeri, a već 1913. otkupljen je veći dio, a već 1916.
bilo je 93^% akcija ugovornog područja firme Štajnbajs u rukama
državnog erara. Već tada (1913) je bivše Zajedničko Min. Fin. za


B. i H. naredilo, da se pređe od industrijskog na potrajno gospodarenje
s event. 80—90 god. obhodnjom i prema tomu naredilo, da
se event. i godišnji etat smanji, zabaci Bretšnajderov elaborat i
sastavi nova gospodarska osnova na temelju novih geodetičnih i
taksatorskih radnja. Ovo je i obavljeno, ali žalibože još uvijek je
ostalo 20% površine ugovornog područja t. j . od 75.974 ha =
15.194 ha osuđeno, da se na golo siječe, a prema tomu za vrijeme
trajanja od 60 godina iznaša godišnja ploha golih sječa samo u
ovom slučaju 253 ha.
Tim povodom i radi nastalih dalnjih golijeti, pozvalo je bivše
Zaj. Min. u Beču ponovno eksperte iz Austrije i Madžarske, od
kojih je u jesen 1918. došao sam austr. šum. nadsavj. Dr. Adolf
Štengel. Ovaj je kao i prijašnja dvojica osudio dosadanji devastacioni
postupak s onim šumama, preporučujući sječu i izvoz iz šume
u vlastitoj režiji, a u svakom slučaju povišicu potrebnog
osoblja, jer da je nedostatak istoga uz ostale greške poslovanja
360 ha; gdje područje šum. uprave čini 9127 ha šume, dok ovdje
odpada na 1 nadlugara 8500—13.000 ha, a lugara 1600—2200 ha,
dok u istočnoj Galiciji (Prut-Bistrica) na 1 takog organa spada
360 ha: gdje područje š upr. čini 9127 ha šume. dok ovdje zauzima
preko 50.000 ha.


Ovo se ima požaliti tim više, Isto se je iza oslobođenja prilikom
obnove ugovora propustilo, da se sve to uvaži i ugovori su
obnovljeni prema prijašnjim, a glaseći kod golih sječa, da firma ima
pravo osim 15—30 sjemenjača po ha sjeći sve drvo iznad 15 cm
debljine (što je u dosta slučajeva balast za samu firmu), te je već
tako daleko došlo, da n. pr. mjesto prijašnjeg Preduzeća Štajnbais
sadanje Š. I. P. A. D. Dobrlin-Drvar, traži intenzivnije iskorišćenje




ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 23     <-- 23 -->        PDF

Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje 405


drveta. Protivno dosadanjoj praksi imalo bi se u prvom redu ovo
mlade drvo skroz isjeći te sastojina prorediti.


Odmah iza toga bi se imalo pošumljenje provesti, a cijela
sastojina tj. staro i za sječu zrelo drvo tek onda odstraniti, pošto
bude umjetno pošumljenje pod njegovom zaštitom uspjelo.


3. One sastojine, koje su na mršavom tlu i eksponiranim položajima,
pa bi trebalo prijeborni sijek voditi i samo vaditi najstarija,
boležljiva i takova stabla, koja nijesu više sposobna za produkciju
sjemena. Pri tom da se izvadi najviše 55—60% mase cijele
sastojine. Tamo, gdje ne bi uspjelo prirodno pomlađenje, ima se
vještačkim načinom pošumiti.
4. One sastojine, koje su na kamenitom, krševitom tlu ili
stijenama i strminama, imalo bi se odustati od redovite sječe i
vaditi samo oštećena stabla. (Zaštitne šume).
U pogledu vjetrobrana mišljenja je, da im on ne može priznati
onu vrijednost, u koju se svrhu ostavljaju, pa ni onda, ako bi se
htjelo ostavit zalihe starog drveta.


Konačno je izjavio, da on nije u stanju ova navedena i označena
kao »moderna« načela bez višeg odobrenja i privole firme
uvesti, a pokrenuto pitanje bi se osim toga moglo tumačiti, da nije
toliko u interesu fiskusa koliko firme, te je tražio autoritativno
mišljenje drugih stručnjaka, za koje je bivše financ. kao zajedničko
Min. za B. i H. gore spomenutu dvojicu izaslalo.


Prelazeći preko kritike naziva u gospod. osnovi o vrsti sječe
i samoj toj osnovi, iznijeli su isti svoje uvjerenje, da se je na nr. u
Klekovači, gdje je propisana i vođena gola sječa, prilični pomladak
stvorio ostavljanjem svih stabala ispod 40 cm prsnog
promjera i ako su ova vjetrom postepeno bila oborena. Samo u
kamenitim i vjetrovitim položajima je ostatak (Oberhalt) ostao
bez učinka, odnosno sasma poharan, jer se je naglo lišio zaštite, a
trebalo je bilo odmah primijeniti drugi način sječe, čim se je
ovaj pokazao štetnim.


Oni ne mogu zagovarati ovaj način sječe »Kahlhieb mit Oberhalt
« i to tim manje, što se mjestimični neuspjeh i pustoš nemaju
pripisati ovoj doznaci, nego da greška leži u šablonskoj metodi
i primjeni sa strane šumske uprave. Zauzimajući stanovište
prema napred izloženom od strane predlagača, oni su sporazumni
sa vođenjem takih sječa u sastojinama, koje bi spadale u 1. kategoriju,
a gdje se prirodno pomlađenje sastojina može očekivati sa
sigurnošću, te bi ga dapače trebalo kao načelo usvojiti i to tim
više, što za umjetno pošumljenje preostaje i onako mnogo golijeti
i plohe, a zahtijeva ogromnih novčanih žrtava, dok ondje, gdje je
uspjeh vještačkog pošumljivanja dapače u dvojbi, pozivljuć se na
žalosna iskustva (iible Erfahrungen), ondje zagovaraju prirodno
pošumljenje.


U ostalom se u glavnom podudaraju mnijenja, ali ovi, naglašujući
potrebu odgoja sastojina prirodnim pomlađenjem, u tu
svrhu preporučuju vrlo opreznu, odnosno opetovanu doznaku, dakle
strogi prijeborni sijek Tako n. pr. za šume 3. kategor. odo




ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 22     <-- 22 -->        PDF

404 Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje


Akoprbm je u gosp. osnovi za razred »B« predviđena čista
sječa, koja je gore opisana, to je ipak firma do god. 1907. — kao
što se može i danas osvjedočiti u starim sječama — samo jača
stabla sjekla, dok je mlađe drvo ostavljeno.


Zbog javnog mnijenja i tada uzvitlane prašine od krilatice
»Bosnische Gefahr« 1905.—1907., i u samim Austrijskim stručnim
kao i industr. krugvoima učinjen je 1907. prilikom revizije od zem.
vlade naknadni sporazum s firmom, u kojem je bila »čista sječa
sa pričuvcima« pobliže precizirana i na temelju riješenja finansijskog,
kao zajed. Min. za Bosnu i Hercegovinu, od 22. jula 1909.
br. 3038. B. H. novi t. zv. plan iskorišćenja »Nutzungsplan« od 1908.
do 1930. (v. 5017 B. H.) ratificiran.


Ovaj se je od prijašnje gospod. osnove razlikovao u slijedećem
:


Pri doznaci i u koliko ne bi gospodarska osnova nešto drugo
sadržavala, ima se »gola sječa sa pričuvcima« tako voditi, da
sjemenjače budu razdijeljene po cijeloj plohi po mogućnosti jednako.
Pod tim se razumijeva sječa svih stabala iznad 40 cm prsne
debljine. Sva tanja stabla ostaju sa pomlatkom tj. kao pričuvci, a
u koliko ne bi bilo dovoljno pomlatka, dakle na rijetkim mjestima,
mogu se i jača stabla iznad 40 cm., koja su sposobna za sjemenjače,
zadržavati.


Istodobno je u ovom planu iskorišćenja za 1908.—1930. odredba,
da se ostavljaju »vjetrobrani« u širini od 200 m. s obe strane
sječa, koje su u višim položajima i izložene vjetru, a čija je površina
u cijelom području 4150 ha.


Uslijed toga, što se i ove mjere sigurnosti nijesu pokazale
dovoljnima, te za pošumljenje sve veći izdaci zahtijevani, a naročito
pod uticajem Bos. Sabora, izaslata su napred spomenuta dvojica
stručnjaka, da na licu mjesta ispitaju zatraženi predlog mjerodavnih
ovdješnjih stručnih krugova za što sigurnije mjere u prilog
osiguranja prirodnog pošumljivanja.


Oni su se u Oštrelju sastali ujesen 1912. sa tadanjim šefom
šumarstva nadsavj. i direktorom Šmidom. Posljednji je razložio,
da sjemenače, ostavljene po gornjem principu ne mogu odoljeti vjetru,
jer su naglo lišene svake jače zaštite pa kroz 4—5 godina postanu,
žrtvom njegovom, ne izvršivši svoje zadaće i ne oplodivši golijeti.
Radi toga se mora zabaciti stara gospod. osnova i izraditi
nova prema stojbinskim prilikama.


On je razdijelio sastojine u 4 kategorije:


1. One prema sjeveru i sjevernim stranama sa prilično hu
musa, te jednoličnim zrelim ili prestarim drvetom. Ove bi se
imale sječi golim sječama i odmah iza toga vještačkim načinom
pošumiti sadnjom. Godišnja ploha jedne sječine ne bi smjela biti
veća od 30—35 ha, i to prekidno, a ne u jednom nizu. Za prostranije
take komplekse trebalo bi 2 ili više sječna reda zavesti.
2. one, koje u glavnom odgovaraju kao pod 1. ali koje uz dominirajuće
staro drvo imaju veću količinu tanjeg i srednjolikog


ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 21     <-- 21 -->        PDF

Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošmnljivanje 403


Ovdješnji su mjerodavni stručni krugovi predviđali katastrofu
bosanskih šuma, ali nijesu imali dovoljnog autoriteta, a kasnije
niti volje, da se odupru takom postupku znajući, da su uzaludna
sva nastojanja oko promjene sistema gospodarenja, jer bi
privatnici i poduzeća na najkompetentnijem mjestu našli .zagovornike
njihovih interesa, koji bi u takom sporu obično kao pobjednici
izašli, a zbog hrđavo sklopljenih ugovora bi redoviti i sudbeni
procesi ispali na štetu erara (Štajmec-Srednje dobio kao odštetno
ugovorno područje Okruglica-Vareš, Štajnbajs područje
Janja itd.) U ostalom su se i sami stručnjaci u tom znatno razilazili.


U dokaz svega toga može poslužiti primjer s jednim od najvećih
takih područja-firma Štajnbajs, a prema ekspozeu stručnjaka
austrijskog dvorskog savjetnika Klousnika i ugar. šum. nadsavjetnika
Mužnaja.


U početku 1893. glasio je ugovor sa operatom i gospodarskom
osnovom, koje je izradio direktor Bretšnajder, a bivša ga zem. vlada
priznala samo na područje šuma t. zv. Crna Qora, Grrneć, gdje
su prijašnjih godina sjekli pravoužitnici drvo za njihovu potrebu
i za dobivanje cjepke robe (šimle, duge i si.), te tako proređene,
bile obilato pomlađene. U tim je firma iskoristila sve staro drvo,
koje je već pomladku smetalo.


Ovo je zadivilo Austr. šum. društvo prilikom njegove posjete
1895. u onim šumama, te su se čuli glasovi i želja navodno
iz iskustva, postignutih u drugim prašumama iz gospodarskih, ali
još više iz financijalnih razloga, da se ove prašume što brže iskorišćuju
i privedu pravilnom gospodarenju (Umwandlung der Urwalder
in Wirtschaftsbestânde).


Izgleda, da je ova pobuda bila mjerodavna kasnije kod; sa
stavljanja gospodarske osnove za cijelo današnje ugovor, područje.
God. 1900. obnovljeni ugovor povećan je na Klekovaču, Unac
i Sanu, zatim Osječenicu Vijenac, Šator i Srneticu), jer u uređajnom
operatu za 30 god. razdoblje tj. 1900.—1929. gosp. razr. B.,
u kojem je primijenjena spomenuta gosp. osnova od Bretšnajdera.
gdje spada samo iskorišćenje na ugovor, a koje plohe su glavni
i pretežni dio tj. jezgra ugovora, — bila je propisana skroz gol i
sije ča.


Samo u gosp. razredu C tj. zaštitnim šumama u visovima i
strminama, gdje je tlo stijenovito i pećinasto, predviđena je prijeborna
sječa.


Kroz cijelu sječnu osnovu vuče se kao crvena nit gola sječa
i tomu razjašnjenje »Gola sječa sa pričuvcima za osnutak novih
sastojina sposobnih mlađih, snažnih čet. stabala i za zaštitu tla
potrebne bukovine«. (»Kahlhieb mit Oberhalt der zur Neubestandesbildung
tauglichen jiingeren wuchskrâftigen Fichten und Tannen
sowie der zum Bodenschutz nôtigen Buchen«).


Radi pošumljenja kazato je u osnovi »poslije sječe odmah
smrčom i jelom zasijati po snijegu«. (Scheesaaat).




ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 20     <-- 20 -->        PDF

402 Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje


Radi toga je, kao i zbog učestalih poplava u srednjoj Bosni te


pod pritiskom B. Sabora izrađen 1910. gen. program za pošumljenje


ovih golijeti, tražena povišica kredita i dozvoljena u ukupnoj visini


od 150.000 K.


Predpostavljajući, da je za ovo, te za nadzor i njegu (zabrane


i organe) potrebno po 1 ha 80 kruna i godišnje od ove dotacije mo


guće pošumiti 1875 ha, bilo je namišljeno uz redovite godišnje sječe


od 1390 ha. da će se od gornjih zaostataka moći godišnje pošumiti


485 ha i prema tomu za 9 godina zaostalo naknaditi.


Ovim je programom bilo predviđeno, da se */« golijeti može


sjetvom, a ostalo sadnjom pošumiti.


U ostalom se i ovaj program nije mogao održati:


1. Što nije bilo dovljno potrebnih bašća, te je prvo vrijeme
falilo biljaka;
2. Rasadnice (trogodišnje nepresađivane ili 2. god. presađene
slabe su a 1U plohe predviđena za sjetvu obzirom na slabe rezultate
uspjeha odbačena je, da bi se u ovim visokim položajima, gdje su
potrebne po mogućnosti 4 ili bar 3 god. presađene biljke, moglo sa
sigurnošću očekivati uspjeh i
3. Popravci — baš iz gornjih razloga i nesavladive paše
usprkos zabrane — iznosili su 44 dapače i 52 %.
Iz svih ovih razloga je tražena i nakon velikih okapanja sa
finansijskom upravom jedva dozvoljena daljna i zadnja povišica od


25.000 K, t. j . dotacija u ukupnoj visini od 175.000 kuna nepredmijevajući
brže pošumljivanje starih golijeti za 7 odnosno 6 godina
25.000
t. j. ~ 286 ha + 485 = 771 odnosno 485 + 357 = 842 ha.
80
Istodobno je naglašeno, da daljnje naprezanje (weitergehende
Steigerung) oko ovih radova iz raznih razloga nije moguće. Glavni
je razlog, što dolazi u obzir kratkoća vremena za proljetno kultiviranje.
Prelaz zime u ljeto je naglo i proljeće kratko, tako, da se
radnje na 4—6 nedjelja ograničavaju, jer razumije se, da nastupom
Vrućine i pošumljenje prestaje.


Za ovo kratko vrijeme je teško naći potrebne radnike obzirom
na zaposlenost kod šumske industrije. Jesenske se kulture
mogu u nižim položajima vršiti, ali ne u višim ili planinskim gdje
je baš najveća potreba ovih radova i gdje su rani mrazovi, koji
kao što je poznato, osobito mladim biljkama veoma škode.


Pod takim prilikama je zadesio svjetski rat ovdješnje šumarstvo,
za koje se je vrijeme (prekidom prvih godina do 1916)
nastavilo skoro u punom jeku tj. kao i prije rata eksploatacijom
šuma. dok je pošumljenje opadalo. Na taj su način, a naročito
šumskim požarima (gdje je samo kod bivšeg poduzeća Štajnbajs
1917. izgorilo preko 1.000 ha šume) nastale nove golijeti i sa prijašnjim
dostigle cifru, koja je označena u početku tj. za sva ugo
vorna područja 14.500 ha. Razvitak toga po ovdješnje šume i šumarstvo
toliko važnog pitanja vidi se iz slijedećeg:




ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje 401


bolje pokazuje svuda vidljivo ogoljeno kamenje. No ipak je bila
bosansko hercegovačka zemaljska vlada na zahtjev c. kr. austrijske
vlade pripravna, da se izvide i ispitaju na licu mjesta tužbe i želje
onih Dalmatinaca, koji su pri tome zainteresovani, što je i uslHedilo
i to je pitanje skinuto tada s dnevnog reda.


Da se održi red u tako prostranim i teško pristupnim pograničnim
pašnjacima, bilo je nužno, da se osnuje naročita šumsko
zaštitna služba.


Sagrađeno je 10 karaula, djelomice sa jedostrukim, djelomice
sa dvostrukim brojem osoblja; u njima je smješteno svega 3 nadlugara
i 13 lugara. Osim toga ima još i 22 općinska lugara. Također
je povećan broj oružnika u svim pograničnim stanicama.


Judikatura i pravni nazori te kazneni postupak su općenjem
preko zajedničkog ministarstva odnosno vlade u Beču bili komplicirani.


IV. O pošumljivanju u ugovornim područjima.
Tek ovdje se pokazuje pravi nehaj i kardinalne greške tuđinskog
režima, koji nam je ostavio u naslijeđe 14.500 ha novih golijeti.


I ovdje je igralo glavnu ulogu novčano pitanje. Dok se je nastojalo
s jedne strane izvući iz šume što više koristi, i udovoljavajući
želji kupca već zbog pojeftinjenja produkcije, da s jedne plohe izvuče
što više drveta, bivša je uprava, odobraajući gole i ovim slične
prijeborne sječe, koje su, u koliko to nije ljudska ruka učinila,
vjetrom i požarima poharane, a s drge strane posvećujući slabu
pažnju pošumljenju — ne samo zatajila svoje principe, već je i
glavni krivac ovih golijeti.


Savjesni i ovim intencijama protivni rad stručnjaka pojedinca
žigosan je antidržavnim, dok se i stručnjački krugovi u bivšoj Monarhiji
zbog krilatice »Bosnische Qefahr« 1905.—1907. nijesu počeli
sve više interesirati za ovdješnje prilike šumarstva.


Tako je do 1096. bivša redovita godišnja dotacija za pošumljivanje
krša i ovih sječina bila povišena od 63.000 kruna skoro za
dvaput, ali i ova se svota pokazala nedovoljnom. Već su u godini
1912. bili zaostaci u pošumljivanju ovaki:


fakl. isk. plohe reduc. za poš. polreb. reduc.
plohe


1. kod firme Eisler Orllieb 20.560 ha 18.760 ha 1.800 ha 1.260 ha
2. kod firme Stajnbajs 18.060 14.360 3.700 2.5Ç0
3.
sve ostale 169.0C0 167.800 1.200 840
Ukupno: 207.620 ha 200.920 ha 6.7C0 ha 4.690 ha
a i u buduće (od 1. I. 1913.) godišnje se siječe:
fakt.
isk. plohe reduc. potrebno po- reduc. ploha
šumljenje


ad 1.
ad 2.
, 2.117 ha
2.004
1.440 ha
1.363
677 ha
641
475 ha
445
ad 3. 7.147 6.435 714 470
Ukupno: 11.268 ha 9.236 ha 2.032 ha 1.390 ha


računajući na 1 ha po 4500 bilj. = 1,500.000 komada biljaka.




ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 18     <-- 18 -->        PDF

400 Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivaite


Dalmatincima isto tako postupati, kao sa bosansko-hercegovačkirn
pripadnicima i da im se imaju učiniti i iste eventualne olakšice.


Po svršetku ovih pogodaba ustanovila su mješovita povjerenstva
od godine 1886. do godine 1888. granice upotrebe većeg
broja pašnjaka, naročito na hercegovačkom zemljištu. Na isti način
izvedeno je od godine 1895. do godine 190(X ograničenje, podjela i
procjena planinskih pašnjaka u kotarevima Županjcu i Livnu.


Ograničenje je izvršeno piramidama od 1.5 m visine, koje su
numerirane i od ovdješnjih šum. organa se vode u evidenciji. Tada
je određen i broj mala za izgon, koji je ustanovljen prema mnijenju
određenog poljoprivrednog stručnjaka na temelju podataka o prihodu
ovih pašnjaka. Prema tomu je ustanovljen prihod po ha 0.5—4
prosječno 3 kvintala vrijednosti sijena, t. j . za plohu od 60.000 —


180.000 kvintala; jedno goveče trebajući dnevno 6 kg za 100 dnevne
ljetne paše = 6 kvintala može se prehraniti 30.000 kom. goveda,
dok je u ova 2 sama kotara bilo već 1895. god. 80—90.000 komada
goveda, (računajući 8 kom. sitne stoke za 1 odraslo), dakle 3 puta
više. Isti poslovi su nastaviti i na pograničnim pašnjacima pokraj
herc. dalm. granice na hercegovačkom zemljištu.
Najveće ´zlo, koje je stanje paše u ovom krševitom terenu
toliko pogoršalo i opasnost potpunog pustošenja sve više primicalo,
bilo je uslijed pošumljivanja u Dalmaciji sve mnogobrojnije puštanje
dalmatinske stoke na hercegovačke pašnjake, a najopasnije u tom
pogledu bile su koze, koje nijesu bile više trpljene na domaćim pašama.
Pošto je procjena dotičnih predjela krša, koju je preduzela
bosansko-hercegovačka uprava s obzirom na trajno proizavđanje
lišća za hranu stoke, pokazala ogromnu razliku između proizvađanja
lišća i broja utjerane stoke, to je odlučila bosansko- hercegovačka
zemaljska vlada u općem interesu, a na osnovu pogodbe od
godine 1884., u godinama: 1890., 18988. i 1899., da se smanji broj
dalmatinske stoke, koji se bio od pogodbe tako nesrazmjerno
povećao. Dalmatinska stoka smanjena je skroz na polovinu, te je
uzeto kod toga kao podloga: u kotaru Županjcu stanje u godini
1894,, u kotaru Livnu stanje u 1897.; u ispostavi istoga kotara Grahovu
stanje u god. 1899. Osim toga su isključeni konji, magarci,
koze i krmad od paše. No pri tome valja imati na umu, da je preduzeto
ovo smanjivanje stoke tek uslijed vrlo znatno povećanog
utjerivanja iste; također nije izvršeno ovo smanjivanje odjednom,
već je podijeljeno na tri godine.


Nije čudo, da su dotični Dalmatinci, koji su se ovom pašom
koristili, podigli tužbu protiv ovoga ograničenja puštanja stoke kao
i protiv u isto doba izdate naredbe za izvršivanje paše, jer je bilo
prirodno, da su morale biti sve ove mjere moment a no njima
manje više teške. No za bosansko-hercegovačku zemaljsku vladu
bio je mjerodavan razlog, da ne zastupa samo sadanje, već i
buduć e interese, i da se prema tome ne može dopustiti smanjivanje
ili uništavanje pašnjaka. Ne kao da postoji tek opasnost, da
će biti pašnjaci smanjeni, već da su počeli na žalost iščezavati, naj




ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje 399


III. Akcija za sređenje paše duž bos. dalm. granice u kotaru Livno
i Duvno.


Uporedo sa saniranjem pitanja krša u kotaru Duvnu, pokrenuta
je i akcija za regulisanje gornjeg pitanja i to uperena na
suzbijanje opasnosti krša kao i saniranje same paše, za koju su se
vodile vjekovite (prema tradiciji 200 god.) neprestane borbe, s obe
strane agrarnog značaja, a na dužini od 130 km i oko 20 km
širine.


Ovdje naime dolaze u obzir ljetni, a djelomice i svagdanji pašnjaci
na dalmatinskoj granici kao: Kamenica (1849.), Triglav
(1913.), Qnjat (1806.), Dinara (1831.) i Uilica (1654.), gdje je podloga
vapnena i teško pristupačna, a spram Bosne jako strmenita, često
okomita, dočim spram Dalmacija blago nagnuta. Šumom obrasla
ploha je sasma na bosanskoj strani.


Od starine je bio običaj, da posjednici stoke nekih dalmatinskih
općina gone svoju stoku početkom ljeta na pašnjake, koji se pružaju
od dalmatinsko-hrvatsko-bosanske tromeđe na sjeveru do
ispod Vira u Bosni, kao i u hercegovačko-dalmatinske pogranične
planine, gdje su ostajali preko čitavog ljeta. Njihovo pravo na pašu
sastojalo se samo u starom običaju. Prije okupacije učinjeni pokušaji,
da se »dalmatinsko pitanje paše« pregovorima sa otomanskom
vladom uredi, ostali su bez uspjeha, jer turska vlast nije nikad
priznala sporazume, koje su ovi sa tadanjim spahijama i begovima
"bili sklopili. Ona je intervenirala na istup austro-ugar. konzulata,
kad bi se sporovi radi paše pokazali, vodeći izvide, a nije nikada
provela sporazum ili državnu ratifikaciju.


Tek poslije okupacije došlo je do uređenja tih odnošaja, pošto
je bila na osnovu sporazuma zajedničkog ministarstva sa c. i kr.
ministvarstvom unutrašnjih poslova u god. 1881. sastavljena zajednička
komisija, koja je imala zadaću, da izvidi na licu mjesta
sve okolnosti; ova komisija svršila je tu zadaću godine 1881. i 1893.
Godine 1884. došlo je između obadva ministarstva do sporazuma
glede pojedinih predjela pašnjaka Dalmatinaca. Na osnovu ovoga
sporazuma ostavljeno je bilo određivanje granica za upotrebu svakog
pojedinog pašnjaka zajedničkoj komisiji; no bos.-hercegovačka
vlada bila je izrično ovlaštena, da se u slučajevima, kad je bila upotreba
paše u protokolu komisije samo općim izrazima (bez bližeg
označen ja) navedena, učini ona ograničenja, što se tiču
količine i kakvoće, koja su iz šumarskih i općih gospodarstvenih
obzira potrebna.


1 ondje, gdje je bio protokoliran način upotrebe, no gdje
je postojala opasnost prekomjerne upotrebe, bilo je sporazumom
od godine 1884. bosansko-hercegovačkoj zemaljskoj unravi
ostavljeno pravo tražiti, da se smanji upotreba pašnjaka, u koliko to
zahtijevaju obostrani interesi s pogledom na održanje objekta upotrebe
i njegove snage za davanje prihoda.


Što se tiče takse, koja se ima bosanko-hercegovačkom eraru
plaćati, bilo je sporazumom samo općenito određeno, da se ima s




ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 30     <-- 30 -->        PDF

412 Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje


sveukupnih kulturnih radnja
Sjetv a Sadnj a Stanje
-
Ja
3
"3
H
1
2
G
-3
o
O
1896
1907
o
e
p
. 3
e 0
O
c ~ (0
a. o
Ci
Površina ha
1000.1
243.53 221.—
6 «
«L
. a
3 ´»
to>
c
23 "
a3 *
kg (hl)
400.—
Iznos
troškova
K h
9200 o
c
o a>
c 3 «>w
ro O
O
c
to
IM a.
o
a.
Površina ha
2450.—
632. -1085.,
o
°´S
3 a
3 o
— i-
> 2. G 0)
.^ .
*" .. 3_g
km.hiij.
2,750
Iznos
troškova
K | h
-
59850
-
-
.a
S
n
e
3
cd
s
. . _,-. o ra
s s
« 2
3875(S
e
o
ta.
ara
309
3 1908 356-
201. 624.
-8950 -770.— 1207.1 2,825 58490 -108 356
4 1909 417.87 256. -
6
665. -10000 -625.3 1435.6 3,637 64524 -135 560
5 1910 172.60 166.20 4204. 9354
´ 80 776.7 806-5 4,130 56098 -165 956
6 1911 160.56 38.20
10
3493. -: 9625 10 1314.— 980.3 6,100 71422 45 174 1010
7
8
9
1912
1913
1914
305.32
413.18
181.68
red.pl.
353.31
188 49
63. 12.52
0.52
19.02
762?.-
15
1599.-
2317.61014817
5952
45
74
48
1860.41
2791.69
1756 07
red.pl.
3643.21
1666.63
1710.01 i 7,669
1655.82 1
482.10 8 ´ 53 7
1366.66 7,63777093
89481
89419
46
04
09
191 1677
|
194 1856.50
181 1855.45
10
11
12
13
Sv
1915
1916
1917
1918
ega |
509.10
184.80
47.93
10. -
200.4
79.64
69. 49.-
i
3349.69
143. -
-
-
2798.-
1253 468.
-
-; 346. -!
l
1108-84 25.8962757
i 53
|
917 ! 67
1
3868
4491
76.036
46
U
34
203.94
11565
746.34
351.84
358.57
171.95
326.6
105.68
12596.23
564.94
609.17
131.34
255.81
116,15
119.82
22
9937.59
—,775 1 14424
1,769
1,200
1,093
49,122
25534
18667
29028
654.032
07
05
79
10
05
189 1896.—
138 1444.110
1267.05
78 956.95
-s


Prema tomu za ukupno 3349.69 + 12.596.23 = 15945.92 ha po odbitku do 1906,
obavljenog pošumljenja od 3450 ha = 12495 ha otpada na 1 ha = 109.72 t. j .
okruglo 110 kruna sveukupnih troškova t. j . sjetva odnosno sadnja, uključivo odgoj
i njega biljaka u bašćama, prenos, sadnja, dopuna i njega ove uključivo troškovi
zagajenja.




ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 31     <-- 31 -->        PDF

Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pešumljivanje 413


od I88O. do konca godine 1918.


šnm. bašća ko cem god. Provedeni pom. posl. oko kult. Oruđe
postavljeno


o 4)
_o .
´c *


a
Iznos


Iznos Iznos


Si


Ograde
branjevina


Znakova


branjevina
oko




Opaska


o


troškova


troškova troškova


co


Q. O
3 M


c


(8


a


3 o


M


kultura


"č?


>


O


a.
Njega


kom.


milij.


K j h K


h


K h


kg(hi)


K h


met.


!km


-


i
10, --19.EO0 --12.300 -3150 -..4000 -
12,50 -21.300 —
. za ograde i ta-
Ë bi ce novih za0
brana od 3478ha
11.500 -2560 — 102.800 -
14,94 -20000
g te ..... i uzdr-
S žavanje starih
zabrana 5870Uha
13000 -2203 — 109.7241 —
18,71 3114 20759 60 ---14163 60 2424 — 102.803 -
19,60 3119 29434 78 .....; 1000 -j 20630 30 2236 60 133 349 23
13
29,89 47417 28138 -164040 1983 609T6 1 47686 80 3278 62 177.611 89
16
29,02 2784-3 33897 52 221.587 569 663-62 50626 | 40 2882 45 179.325 45
18
41,96 5992 40609 -105633 095 1202 67 49.946 54 2311 99 188234 88
34,32 3275 26467 67 26905 125 1034-04 27163 56 672 15 71.484 98
14,65 1064 19,652 53 19996 162 9:8-15 23897 12 457 71 70459 08
10,46 652-5 17.371 -6328-
360 21988 14919 99 574 71 55402 03
4,28 468-
22136 30 9992-239
488-50 ... 46 1067 15 75856 12
-25.210.5 299.266 40 610481 5436 5176.42 304.967 77 23.815 36 9,371047 66


1 Pobliži podaci fale. Rađeno sa šumskom robotom i kažnjenicima. — 2 hrast, žira u hl. 3 U ovom i doprinos željez. Vareš za režij. sječe = 25000 K.
* od toga 500 hl hrast, žira 5 Doprinos željez. Vareš kao gore. — 6 hrast, žira u
hektol. — 7 Doprinos od željez. Vareš kao gore, — 8 Od toga 3673 kg hrast. žira.


9 10 .


Doptinos od željez. Vareš kao gore. — Od toga 2700 kg hrast. žira. — Od


12 13


toga 2025 Ig hrast. žira. — Od toga 6920 kg hrast. žira. — Od toga 2467kg
hrast. žira. — 14 Uključivo preužitak 12929´74 K. — 15 Od toga 772 kg hrat. žira. 16 Od toga 1134 kg hrast, žira i 250 kg pitom, kestena. — " Od toga 1280 kg
žira hrast. — 18 Od toga 4503 kg žira hrast.