DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 22 <-- 22 --> PDF |
404 Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje Akoprbm je u gosp. osnovi za razred »B« predviđena čista sječa, koja je gore opisana, to je ipak firma do god. 1907. — kao što se može i danas osvjedočiti u starim sječama — samo jača stabla sjekla, dok je mlađe drvo ostavljeno. Zbog javnog mnijenja i tada uzvitlane prašine od krilatice »Bosnische Gefahr« 1905.—1907., i u samim Austrijskim stručnim kao i industr. krugvoima učinjen je 1907. prilikom revizije od zem. vlade naknadni sporazum s firmom, u kojem je bila »čista sječa sa pričuvcima« pobliže precizirana i na temelju riješenja finansijskog, kao zajed. Min. za Bosnu i Hercegovinu, od 22. jula 1909. br. 3038. B. H. novi t. zv. plan iskorišćenja »Nutzungsplan« od 1908. do 1930. (v. 5017 B. H.) ratificiran. Ovaj se je od prijašnje gospod. osnove razlikovao u slijedećem : Pri doznaci i u koliko ne bi gospodarska osnova nešto drugo sadržavala, ima se »gola sječa sa pričuvcima« tako voditi, da sjemenjače budu razdijeljene po cijeloj plohi po mogućnosti jednako. Pod tim se razumijeva sječa svih stabala iznad 40 cm prsne debljine. Sva tanja stabla ostaju sa pomlatkom tj. kao pričuvci, a u koliko ne bi bilo dovoljno pomlatka, dakle na rijetkim mjestima, mogu se i jača stabla iznad 40 cm., koja su sposobna za sjemenjače, zadržavati. Istodobno je u ovom planu iskorišćenja za 1908.—1930. odredba, da se ostavljaju »vjetrobrani« u širini od 200 m. s obe strane sječa, koje su u višim položajima i izložene vjetru, a čija je površina u cijelom području 4150 ha. Uslijed toga, što se i ove mjere sigurnosti nijesu pokazale dovoljnima, te za pošumljenje sve veći izdaci zahtijevani, a naročito pod uticajem Bos. Sabora, izaslata su napred spomenuta dvojica stručnjaka, da na licu mjesta ispitaju zatraženi predlog mjerodavnih ovdješnjih stručnih krugova za što sigurnije mjere u prilog osiguranja prirodnog pošumljivanja. Oni su se u Oštrelju sastali ujesen 1912. sa tadanjim šefom šumarstva nadsavj. i direktorom Šmidom. Posljednji je razložio, da sjemenače, ostavljene po gornjem principu ne mogu odoljeti vjetru, jer su naglo lišene svake jače zaštite pa kroz 4—5 godina postanu, žrtvom njegovom, ne izvršivši svoje zadaće i ne oplodivši golijeti. Radi toga se mora zabaciti stara gospod. osnova i izraditi nova prema stojbinskim prilikama. On je razdijelio sastojine u 4 kategorije: 1. One prema sjeveru i sjevernim stranama sa prilično hu musa, te jednoličnim zrelim ili prestarim drvetom. Ove bi se imale sječi golim sječama i odmah iza toga vještačkim načinom pošumiti sadnjom. Godišnja ploha jedne sječine ne bi smjela biti veća od 30—35 ha, i to prekidno, a ne u jednom nizu. Za prostranije take komplekse trebalo bi 2 ili više sječna reda zavesti. 2. one, koje u glavnom odgovaraju kao pod 1. ali koje uz dominirajuće staro drvo imaju veću količinu tanjeg i srednjolikog |