DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 18 <-- 18 --> PDF |
400 Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivaite Dalmatincima isto tako postupati, kao sa bosansko-hercegovačkirn pripadnicima i da im se imaju učiniti i iste eventualne olakšice. Po svršetku ovih pogodaba ustanovila su mješovita povjerenstva od godine 1886. do godine 1888. granice upotrebe većeg broja pašnjaka, naročito na hercegovačkom zemljištu. Na isti način izvedeno je od godine 1895. do godine 190(X ograničenje, podjela i procjena planinskih pašnjaka u kotarevima Županjcu i Livnu. Ograničenje je izvršeno piramidama od 1.5 m visine, koje su numerirane i od ovdješnjih šum. organa se vode u evidenciji. Tada je određen i broj mala za izgon, koji je ustanovljen prema mnijenju određenog poljoprivrednog stručnjaka na temelju podataka o prihodu ovih pašnjaka. Prema tomu je ustanovljen prihod po ha 0.5—4 prosječno 3 kvintala vrijednosti sijena, t. j . za plohu od 60.000 — 180.000 kvintala; jedno goveče trebajući dnevno 6 kg za 100 dnevne ljetne paše = 6 kvintala može se prehraniti 30.000 kom. goveda, dok je u ova 2 sama kotara bilo već 1895. god. 80—90.000 komada goveda, (računajući 8 kom. sitne stoke za 1 odraslo), dakle 3 puta više. Isti poslovi su nastaviti i na pograničnim pašnjacima pokraj herc. dalm. granice na hercegovačkom zemljištu. Najveće ´zlo, koje je stanje paše u ovom krševitom terenu toliko pogoršalo i opasnost potpunog pustošenja sve više primicalo, bilo je uslijed pošumljivanja u Dalmaciji sve mnogobrojnije puštanje dalmatinske stoke na hercegovačke pašnjake, a najopasnije u tom pogledu bile su koze, koje nijesu bile više trpljene na domaćim pašama. Pošto je procjena dotičnih predjela krša, koju je preduzela bosansko-hercegovačka uprava s obzirom na trajno proizavđanje lišća za hranu stoke, pokazala ogromnu razliku između proizvađanja lišća i broja utjerane stoke, to je odlučila bosansko- hercegovačka zemaljska vlada u općem interesu, a na osnovu pogodbe od godine 1884., u godinama: 1890., 18988. i 1899., da se smanji broj dalmatinske stoke, koji se bio od pogodbe tako nesrazmjerno povećao. Dalmatinska stoka smanjena je skroz na polovinu, te je uzeto kod toga kao podloga: u kotaru Županjcu stanje u godini 1894,, u kotaru Livnu stanje u 1897.; u ispostavi istoga kotara Grahovu stanje u god. 1899. Osim toga su isključeni konji, magarci, koze i krmad od paše. No pri tome valja imati na umu, da je preduzeto ovo smanjivanje stoke tek uslijed vrlo znatno povećanog utjerivanja iste; također nije izvršeno ovo smanjivanje odjednom, već je podijeljeno na tri godine. Nije čudo, da su dotični Dalmatinci, koji su se ovom pašom koristili, podigli tužbu protiv ovoga ograničenja puštanja stoke kao i protiv u isto doba izdate naredbe za izvršivanje paše, jer je bilo prirodno, da su morale biti sve ove mjere moment a no njima manje više teške. No za bosansko-hercegovačku zemaljsku vladu bio je mjerodavan razlog, da ne zastupa samo sadanje, već i buduć e interese, i da se prema tome ne može dopustiti smanjivanje ili uništavanje pašnjaka. Ne kao da postoji tek opasnost, da će biti pašnjaci smanjeni, već da su počeli na žalost iščezavati, naj |