DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje 399


III. Akcija za sređenje paše duž bos. dalm. granice u kotaru Livno
i Duvno.


Uporedo sa saniranjem pitanja krša u kotaru Duvnu, pokrenuta
je i akcija za regulisanje gornjeg pitanja i to uperena na
suzbijanje opasnosti krša kao i saniranje same paše, za koju su se
vodile vjekovite (prema tradiciji 200 god.) neprestane borbe, s obe
strane agrarnog značaja, a na dužini od 130 km i oko 20 km
širine.


Ovdje naime dolaze u obzir ljetni, a djelomice i svagdanji pašnjaci
na dalmatinskoj granici kao: Kamenica (1849.), Triglav
(1913.), Qnjat (1806.), Dinara (1831.) i Uilica (1654.), gdje je podloga
vapnena i teško pristupačna, a spram Bosne jako strmenita, često
okomita, dočim spram Dalmacija blago nagnuta. Šumom obrasla
ploha je sasma na bosanskoj strani.


Od starine je bio običaj, da posjednici stoke nekih dalmatinskih
općina gone svoju stoku početkom ljeta na pašnjake, koji se pružaju
od dalmatinsko-hrvatsko-bosanske tromeđe na sjeveru do
ispod Vira u Bosni, kao i u hercegovačko-dalmatinske pogranične
planine, gdje su ostajali preko čitavog ljeta. Njihovo pravo na pašu
sastojalo se samo u starom običaju. Prije okupacije učinjeni pokušaji,
da se »dalmatinsko pitanje paše« pregovorima sa otomanskom
vladom uredi, ostali su bez uspjeha, jer turska vlast nije nikad
priznala sporazume, koje su ovi sa tadanjim spahijama i begovima
"bili sklopili. Ona je intervenirala na istup austro-ugar. konzulata,
kad bi se sporovi radi paše pokazali, vodeći izvide, a nije nikada
provela sporazum ili državnu ratifikaciju.


Tek poslije okupacije došlo je do uređenja tih odnošaja, pošto
je bila na osnovu sporazuma zajedničkog ministarstva sa c. i kr.
ministvarstvom unutrašnjih poslova u god. 1881. sastavljena zajednička
komisija, koja je imala zadaću, da izvidi na licu mjesta
sve okolnosti; ova komisija svršila je tu zadaću godine 1881. i 1893.
Godine 1884. došlo je između obadva ministarstva do sporazuma
glede pojedinih predjela pašnjaka Dalmatinaca. Na osnovu ovoga
sporazuma ostavljeno je bilo određivanje granica za upotrebu svakog
pojedinog pašnjaka zajedničkoj komisiji; no bos.-hercegovačka
vlada bila je izrično ovlaštena, da se u slučajevima, kad je bila upotreba
paše u protokolu komisije samo općim izrazima (bez bližeg
označen ja) navedena, učini ona ograničenja, što se tiču
količine i kakvoće, koja su iz šumarskih i općih gospodarstvenih
obzira potrebna.


1 ondje, gdje je bio protokoliran način upotrebe, no gdje
je postojala opasnost prekomjerne upotrebe, bilo je sporazumom
od godine 1884. bosansko-hercegovačkoj zemaljskoj unravi
ostavljeno pravo tražiti, da se smanji upotreba pašnjaka, u koliko to
zahtijevaju obostrani interesi s pogledom na održanje objekta upotrebe
i njegove snage za davanje prihoda.


Što se tiče takse, koja se ima bosanko-hercegovačkom eraru
plaćati, bilo je sporazumom samo općenito određeno, da se ima s