DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 10 <-- 10 --> PDF |
39d Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje popisa od 1920. manjkaju, ali se može sa sigurnošću uzeti, da je za vrijeme svjetskog rata opali broj stoke, gornju šifru opet dostigao, a u nekim slučajevima možda i prekoračio. Iz istog proizlazi, da je i kod opadanja ostalog blaga konstantan porast koza, toga za šumu najopasnijeg neprijatelja, i to baš u krajevima, gdje bi se to moglo najmanje trpjeti, t. j . u Hercegovini. Prema tomu se može zaključiti, da su mjere, koje je bivša uprava u obliku povišice poreza 1888. uvela i 1893. pooštrila, dignuvši porez od 20 fil. na 50. a kasnije 1 krunu po komadu koza, — bile finansijske, a ne šumsko zaštitne prirode, gdje je umjesno jedino mjerilo ograničenje potrebe spram snage tla, a ne obratno, i da bi trebalo mjesto neograničenog izrabljivanja to pitanje regulisati i pravilno iskorišćenje uvesti. U pogledu samog podizanja ovih gore spomenutih devastiranih kao i u opće u pogledu ostalih šuma dosadanji poduzeti rad vidi se iz slijedećeg. I. podizanje golijeti i šikara. U početku se je radilo samo na zagajenju takovih ploha, gdje su troškovi bili neznatni i većinom je rađeno šumskom robotom (mjesto šumskih šteta). Prema službenim podacima bilo je 1906. u cijeloj zemlji zagajenih šuma 58.700 ha uključivo 3450 ha vještačkih nasada; od ovih otpada na okrug tuzlanski sa 6 srezova oko 7.500 ha hrastovih branjevina, gdje se proreda i po drugi put vodila. Zabrane se protežu u glavnom na isključenje paše, a svrha im je zaštita resurekcije ili priprava za istu, a po potrebi opskrba pučanstva s građom i ogrijevom te eventualno i brsta. Na šikare otpada: u okrugu sarajevskom 7.300 ha « « Bihać 2.215 « « « Tuzla 7.530 « « Travnik 11.790 « « « Mostar 6.235 « ukupno 28.500 ha Ove brojke, koliko su god u svojoj apsolutnoj veličini impozantne, to se ipak gubi njihov nimbus ako se uzme, da je s vrlo rijetkim iznimkama, (kao u Duvnu, pokusi oko Sarajeva i Ljubuškog) žalibože polučen vrlo slab uspjeh. Tako su mnoge zabrane (kao na pr. ona u Uncu—Drvaru od 300 ha gdje i nakon 30 godina ne samo da se nije ništa napredovalo, nego je još i bivša šikara na žbun dotjerala) — ostale samo na papiru, a da ironija bude veća, narod sam zagovara ove, t. j . zabranu sječe, ali traži slobodnu pašu koza, koja se i dozvoljava. Glavni uzrok svemu tomu ima se tražiti i u prije ocrtanom, odnosno u pomanjkanju novčanih srestava. Radi ovog se je u po |