DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1924 str. 50 <-- 50 --> PDF |
374 Bilješke. ©65S6^Si®G^6S36ffl6®G^SiLX3SS6^6SS6S9Gi©ei9e!©ešL 6S96S96SS6SSSSS6SSSSS6SS0 I Bilješke. i Akcija ]. Š. U. protiv razvrstavanja šum. činovnika i službenika. Na zadnjoj sjednici J. Š. U. u Našicama fzabrana je deputacija, koja će u Beogradu predati predstavke protiv razvrstavanja. Dne 20. VI. sastali su se u Beogradu izabrani delegati osim gg. Ćirkovića i Manojlovića, koji su se ispričali radi službenog posla. Prvi korak učinjen je g. gen. direktoru Dr. Milivoju Vasiću, koji je izjavio, da i sam uvida pogreške i da je sada glavno pitanje: kako da se one isprave? Naglasio je, da je uredba kriva svemu i da je komisija za razvrstavanje bila u vrlo delikatnom položaju. Članovi izaslanstva su naglasili, da je Uredba doduše ne potpuna, ali da se je i kraj takorve Uredbe s malo dobre volje moglo provesti razvrstavanje na korist činovništva, kako je to bilo i u drugim resorima, gdje je komisija zauzela stanovište u prilog činovništva, gdjegod je Uredba bila ne jasna. Konačno je zUmoljen g. gen. direktor, da predvede deputaciju predsjedni štvu Drž. Savjeta, što je on vrlo spremno učinio. Deputaciji su se pridružili iz Min. Šuma još i gg. načelnik Simonovič, savjetnik ing. Šolc i inspektor Čajkanović. Prva predstavka predana je pođpresjedniku Drž. Savjeta g. Tugomiru Alaupoviću, kojemu su članovi deputacije opširno razložili sve povrede Zakona i Uredbe i dobili od njega vrlo povoljan izgled za rješavanje utoka na Drž. Savjet. Zatim su delegati predali jednu predstavku predsjedniku Narodne Skupštine g. Ljubi Jovanoviću, koji je naglasio, da je Uredba nevaljala i da je opča želja, da se ona izmijeni. Preporučio je kontakt s dot. parlament, odborom, koji će riješavati ovo pitanje. Zatim je predana predstavka Ministru Šuma i Rudnika g. Dr. Kojiću, a preko Saveza Drž. Činovnika i Službenika Predsjedništvu Min. Savjeta. Članovi izaslanstva predali su osobno prepiše predstavki i pojedinim Ministrima, da budu upućeni u stvar, kad se bude rješavala. Predstavke su u glavnom istog sadržaja, pa donosimo radi orijentacije gg. članova J. Š. U. predstavku, upućenu g. Ministru Šuma i Rudnika. JUGOSLOVENSKO ŠUMARSKO UDRUŽENJE - ZAGREB. Broj 275/924. GOSPODINE MINISTRE! Razvrstavanje šumarskih činovnika i ostalog osoblja po Uredbi o razvrstavanju i raspoređivanju činovnika i ostalih drž. službenika grad. reda od 31. oktobra o. g., koje je razvrstavanje obavila naročita komisija u smislu čl. 226. Zakona o činovnicima i ostalim drž. službenicima grad. reda — izazvalo je veliko ogorčenje i komešanje u redovima šum. osoblja. Brojne predstavke iz svih krajeva države ponukale su J. Š. Udruženje, da prouči ovo pitanje. Glavna uprava na svojoj 4. sjednici, održanoj dne 25. maja u Našicama, donijela je zaključak, da Vam se predloži ova |
| ŠUMARSKI LIST 7/1924 str. 51 <-- 51 --> PDF |
Bilješke. 375 PREDSTAVKA. Otkad je osnovano ovo Udruženje, Ministarstvo Šuma i Rudnika obraćalo se na njega po svim važnijim stručnim pitanjima. Udruženje je shvatilo svoju dužnost i članovi su velikim samoprijegorom i oduševljenjem sudjelovali kod izradbe važnijih zakonskih predloga i Uredaba. Po analogiji toga postupka J. Š. U. se je nadalo, da će se saslušati savjet jedinog stručnog Udruženja i u pitanju, koje je od presudne važnosti za daljnji razvoj šum. struke, a to je činovničku pitanje. Međutim je donesen Zakon o činovnicima i Uredba o razvrstavanju, a da mišljenje Udruženja nije saslušano, a predloži, koji su iz vlastite incijative predani, nisu došli do uvaženja. Tereti zakona svaljuju se na sve činovništvo, pa kod toga šum. struka ne prolazi ni bolje ni gore od drugih. No drukčije stoji stvar s Uredbom, koja je šumarsku struku tangirala više no ikoju drugu. Ona nije za šumarsku struku izvršila ono, što čl. 11. Zakona propisuje, te ne samo da ne obuhvata sve, što po zakonu treba da obuhvati, ne samo da nije u skladu sa Zakonom, nego je donošenjem te Uredbe za šum. struku stvoreno stanje, koje nikako ne odgovara ni stvarnosti. U 4—8. grupi I. kat. i u 1—4. grupi II. kat. spominju se nazivi zvanja, koja u šum struci faktično ne postoje, a u Uredbi nigdje nij e označen o koja se stvarna dosadašnja zvanja imadu razumijevati pod tim nazivima. Obratno opet, nigdje u Uredbi nisu navedeni nazivi, koji odgo varaju faktičnim nazivima položaja, kako je to navedeno najvećom točnošću kod drugih zvanja pa i u samom rudarskom odjeljenju Ministarstva šuma i rud nika. Kraj takvog stanja stvari bilo je jasno, da se najveći dio šum. či novnika i službenika uopće ne može kateg orisati ni raz vrstati po toj Uredbi. Pa ipak se je komisija, sastavljena u smislu čl. 226. Zakona o činovnicima odvažila na nemogući posao, da po toj nepotpunoj Uredbi rasporedi i razvrsta činovnike šum. struke. Rezultat je toga razvrstavanja veliki broj žalbi, podnesenih Državnom Savjetu, koji će ih morati uvažiti, jer razvrstavanjem nis u povrijeđen i samo Zakon o činovnicima i Uredba O1 razvrstavanju, nego i temeljni princip pravnog poretka, koji jamči stečena prava sva kom građaninu ove Države, a u šum. činovničku struku je unesen veliki talas ogorčenja, nezadovoljstva i razdora, koji neće ostati bez kobnih posljedica za dalnji rad i razvoj ove važne privredne grane, kojoj su povjerene milijarde na rodnog blaga. J. Š. U. svjesno posljedica, koje će ovo razvrstavanje imati ne samo u sadašnjosti nego i u dalekoj budućnosti; svjesno svoje teške odgovornosti ne samo pred sadašnjim svojim članovima, već i pred onim nizom generacija, koje će nas kriviti, zašto nismo upeli sve svoje energije, da se zapriječi zlo> i rasap našeg šumarstva — apelujemo na Gospodina Ministra, da se zauz-me svim silama kod svih nadležnih faktora, da se ovo razvrstavanje poništi te se zaštedi posao Dr ž. Savjetu , a od šumarstva naše države ukloni pogibao, u koju neminovno srlja, ako se za vremena ne spriječi. Svoju tvrdnju i molbu obrazlažemo ovim razlozima. 4 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1924 str. 52 <-- 52 --> PDF |
376 Bilješke. I. U drugim resorima komisije su imale samo taj posao, da pojedine činovnike metnu u grupe prema položaju, fiksiranom u Uredbi, dok je komisija u Ministarstvu šuma imala dvostruk u zadać u t. j . da najprije ispravi nedostatke Uredbe i fiksira položaje, a tek onda da po tim položajima razvrsta činovnike. Cl. 4. Uredbe veli, da »za zvanja koja nisu pomenuta u prethodnim člano vima, resorni Ministar u sporazumu sa Ministrom Pravde i Finansija odredit će u koju grupu imadu da udu analogno prema zvanjima, koja su pobrojana u gru pama, a koja se imaju smatrati kao zvanja, koja obeležavaju važnost funkcije u dotičnoj grupi.« Ne znamo, je li se komisija držala toga člana ili nije, no ni u kojem slučaju ne može se smatrati, da zvanja, pobrojana u grupama, mogu služiti analogijom za ostala, jer su ondje, kao što je spomenuto, navedeni neki novi nazivi, a nigdje nema tumača za te nazive. Tako se nikakovom analogijom prema pobrojanim novim nazivima zvanja ne da ustanoviti, u koju grupu dolazi na pr. sreski i ob lasni šum. referent, šef šum. uprave i okružni šumar, šef gosp, ureda imovne općine, referenti šum. direkcija, šefovi nadzorništva za pošumlienje krša i goleti itd. — dakle 80% šum. činovnika. Taj se je nedostatak mogao donekle popraviti ispravnim tumačenjem in tencije Zakona o činovnicima naročito čl. 9. i 29.—32. Ustanovivši naime osnovu i položajnu platu, intencija je Zakona, da činovnik dobiva osnovnu platu prema svojim godinama službe, a položajnu prema mjest u i položaju , koji zau zima u toj struci. Ne imajući oslonca u Uredbi, komisija je prvi dio svoje zadaće, t. j. fiksiranje položaja spojila s drugim dijelom t. j . razvrstavanjem činovnika u te položaje te je prešavši svoj djelokrug razvrstavala činovnike , a ne služb u i položaje , koje su ti činovnici obnašali. Jednom riječju, ona je uzimala za pojiedinog činovnika one kriterije, koji su mjerodavni za njegovu osnovnu, a ne za položajnu plaću. Udaljivši se tako od glavnog oslonca, od zakona, obilježila je svoj posao nedosljednošću i ne imajući jedne misli vodilje i jednog načela kod razvrstavanja, unijela je komisija ovim razvrstavanjem u šum. struku pravu zbrku. Odatle dolazi, da činovnike s jednom te istom službom imedmo u 4 grupe i u raznim kategorijama. Tako imademo žup. (oblasne) referente, koji vrše istu službu, u 3., 4., 5., 6. grupi I. kategorije, pa čak i u II. kategoriji; imamo nadalje šefove imovnih općina u I. i II. kategoriji; zatim referente oblasnih direkcija od 3.—8. grupe I. i u II. kat.; šefove šum. uprava u svim nižim grupama I. kat. i u II. kat. i. t. d. iako svi vrše istu službu te zauzimlju isti položaj. Moglo se doduše dogoditi, da se jedan te isti položaj percentualno razdijeli na 2—3 grupe, da se dade prilika za promaknuće nakon stanovitoga roka službovanja, ali se ni u kojem slučaju ne može to dogoditi u spomenutim granicama, koje su u protivnosti sa čl. 9. i čl. 32. Zakona o činovnicima. Čl. 9. predvidja naime pripravne, pomoćne i glavne grupe. Ako je neki položaj u jednom slučaju u glavnoj grupi I. kat. (t. j . u 3.—6. grupi), onda ne može taj isti položaj biti u drugom slučaju u pomoćnoj grupi (t. j. u 8. i 7.) istv; kategorije, (osim slučaja po članu 57., t. j . nedovoljan broj godina) ili dapače u II. kategoriji! |
| ŠUMARSKI LIST 7/1924 str. 53 <-- 53 --> PDF |
Bilješke. 377 Cl. 32. veli šta više: »Svi činovnici iste grupe u jednoj kategoriji imaju istu položajnu platu, i prema tome isti službeni položaj bez obzira, kako se ti položaji (zvanja) u pojedinim strukama nazivaju. Komisija se nije držala poslednjeg stava tog člana, već je vršila razvrstavanja po nazivima i dosadašnjim platama bez obzira na položaj . Uslijed toga je došlo do upravo nevjerojatnih odnošaja, da su često šefovi nadleštva u nižoj grupi nego njihovi podređeni organi ili u istoj grupi kao i njihovo pomoćno osoblje bez ikakovih kvalifikacija! II. Pri razvrstavanju ne bi se smjelo dogoditi, da činovnici jedne struke s istom kvalifikacijom i s istim brojem godina službe zaostaju z a činovnicima drugog resora s istom kvalifikacijom i jednakim brojem godina službe. To se vidi već i iz člana 9. Uredbe o razvrstavanju, koji propisuje: »Inžinjeri svih struka u svim resorima u kojima ih ima, raspoređuju se kao inžinjeri Ministarstva Građevina.« Poznato je, da je 80% šumara svršilo visoku školu ili fakultet te nose naslov »inžinjer«, pa bi se i na njih morala protegnuti analogija ovog članka. Međutim bi mogli navesti mnogo primjera, gdje su inžinjeri u raznim resorima s manje godina službe i s manjim d j´ e 1 okrugom rada došli za 2—3 grupe više nego li njihovi kolege u Ministarstvu šuma. Gledajući analogiju s drugim zvanjima još je poraznija slika. Tako su n. pr. oblasni (županijski) veterinarski, gospodarski i drugi referenti raspoređeni na više mjesta za 2—3 grupe više, nego li šumarski referenti (i ne spominjući slučajeve, gdje stariji od tih činovnika i nemaju uvijek visokoškolske spreme!). Sada se može opravdano pitati, koji su uzroci zapostavljanju struke, kojoj je povjerena uprava 50% teritorije, dakle polovine površine ove države na čuvanje i pošumljenje? struka, koja ima jedan od najtežih studija; koja ima najteži položaj između svih stališa iste naobrazbe; kad se zna, da šumari provode svu mladost u najzabitnijim krajevima, lupajući se po najneprohodnijim vrletima i prašumama, izlažući se zvjerokradicama, buri i nevremenu, padajući prerano žrtvom teških bolesti uslijed napornog rada, ili povlačeći se u naponu snage po banjama i liječilištimia i liječeći u službi dobivene bolesti. Izvolite Gospođine Ministre prosuditi, hoće li ovo zapostavljanje još ikoga povući u tu struku (kada je broj slušatelja šumarstva već i onako s godine u godinu u opadanju); kakovu će naknadu naći za svoj studij, trud i muku kod ovakovog zapostavljanja i ponižavanja šumarske struke pred svim drugim stališima? Tko će zadržati šum. činovnike od prelaza u druga zvanja, koja će znati drukčije ci´eniti ambicije i rad? Neće li u šum. struci kraj ovakovoga stanja ostati samo mediokriteti, ne će li se u njoj stvoriti široko polje korupciji i svakom drugom zlu? III. Ovim razvrstavanjem povređena su stečena prava malo ne svih činovnika, koji su do sada bili u razredima čina. Cl. 6. Uredbe veli, da zvanja koja su do sada bila u razredima čina, odgovaraju, ukoliko čl. 1. nije drukčije određeno (dakle ako čl. 1. ne određuje bolje po činovnika) zvanjima raspoređenim po grupama i to: u I. kat. grupi 4. činovnici V. ili višeg razreda čina » 5. VI. » ´ . »8 , X i XI. « » |
| ŠUMARSKI LIST 7/1924 str. 54 <-- 54 --> PDF |
378 Bilješke. Pa što se dogodilo? Šum. činovnici su bez obzira na njihov po ložaj prevedeni u 90% slučajeva u istu grupu t. j. Činovnik VI. r. č. u .. grupu » VII. » » » 7. « itd. I sada nastaje ovaj slučaj: Šum. činovnici su prije ranžirali od V.—XI. čin. razreda, sada od 3.—9. grupe. Sredina je bila VIII. čin. razred, a sada je 6. grupa. Stariji činovnici, koji su prešli VIII. č. raz. i došli u VII. č. r. (prije rang analogan činu podpukov n i k a) imali su iza sebe VIII.—XI.) dakle 4. čin. razreda i godine vježbeničke prakse (a imali su pred sobom samo još dva razreda t. j . VI. i V.). Danas je taj činovnik degradiran na 7. grupu, imade dakle pred sobom 4 grup e (3—6) a iza sebe samo dvije (8. i 9.). On je dakle (po analogiji) došao na rang kapetana II. klase! Izvolite si sada, Gospodine Ministre, predstaviti takovo razvrstavanje kod vojske, gdje bi se stari oficiri degradovali za 2—3 ranga. To se događa izuzetno samo u slučaju najtežih kazni i to iza pojedince, a ovdje je ta sudbina zadesila najveći dio šum. struke. No to je protivno i s čl. 232. i s čl. 70. Zakona o činovnicima. Čl. 70. veli: »Niko ne može bez svog pristanka biti postavljen u niži položaj od onoga koji već ima«. Ako se to ipak dogodi, onda čl. 232. predviđa, da »činovnici, koji zbog nove organizacije državne uprav, dođu, po prevođenju na ovaj zakon, u jednu grupu, koja je niža od njihovog ranijeg položaja, koji je novom organizacojim. ukinut, dobijaju, izuzetno, platu one grupe, koja odgovara njihovom položaju po staroj organizaciji«. Ogroman procenat šum. činovnika razvrstan je na niži po ložaj, a da se pri tome nije osvrtalo na ova dva člana Zakona. Pitamo otvoreno: što je skrivilo naše šumarstvo1, da ga se ovako degradira? Tko je ovlastio komisiju, da dade ovako neočekivani udarac cijelom jednom stališu, koji je žrtvovao i uvijek je spreman žrtvovati popularnost, zdravlje, familiju pa i sam život za obranu, očuvanje i napredak naših šuma, a u interesu naroda i domovine? To je otvoreno vrijeđanje stečenih prava i zasluga, što se mor a o d m a h: reparirati. ako se ne će izazvati trajno ogorčenje u svih onih šumaru, koji su pošteno služili cijeli svoj vijek i sada ih se na ovaj način ponizuje, uništava im se egzistencija, ubija ambicija i svaka volja za rad. Ovom sličnog razvrstavanja nema ni u jednom stališu! IV. Razvrstavanje je dakle provedeno gor e i na već u štet u šum. činovnika, nego li to propisuje i sama nedostatna Uredba. No to se je učinilo f. ondje gdje je Uredba jasna i otvorena. Tako Uredba na pr. predviđa da se šefovi oblasnih direkcija prevedu u 3. i 4. grupu. Unatoč tog jasnog propisa imade direktora u 5. a jedan šef polit. šum. uprave za cijelu pokrajinu preveden je dapače u 6. grupu I. kat. (dočim sit referenti ostalih stališa, kao što je spomenuto prevedeni u 3. i 4. grupu). V. Razvrstavanje se je ogriješilo i o čl. 230. Zakona o činovnicima, II. toe. ._ Taj član određuje, da »činovnici, koji nemaju propisanu spremu, a na dan. obnarodovanja ovog zakona imadu 14 godina službe, dolaze u one grup«, koje; odgovaraju položajima u kojima su se zatekli«. Ovaj član tangira naročito apsolvente križevačke više šum: škole i sarajevske srednje šum. škole. Svi se omi danas nalaze nir položajima, koji odgovaraju I. kategoriji: kao referenti oblasti i direkcija, šefovi šum. uprava, imovnih općina itd., imadu preko 14 godina službe, pa su ipak metnuti u II. kategoriju, osim par iznimaka na položajima, koji su Uredbom fiksiran!. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1924 str. 55 <-- 55 --> PDF |
Bilješke. 379 I tu se je razvrstavalo samo činovnike, a ne položaje! Spomenuti precedensi ruše stanovište komisije, jer ako se je na nekoje protegla vrijednost spomenutog člana, onda se to mora učiniti i za ostale . Pa i da nema toga člana, to se je moralo učiniti već iz razloga, što prvi t. j. križevčani po svojoj spremi (. razr. gimnazija i 6 semestara šum. učilišta1) imadu više, nego li se zahtijeva za II. kategoriju; što se u službi nisu nikad razlikovali od ostalih službenika visokoškolaca; što su to osnovatelji našeg šumarstva, koji su kroz 60 godina sve žrtvovali za ovu struku; što onda mije bilo drugog višeg učilišta u zemlji te im je s tom spremom bila uvijek otvorena i najviša šum. služba u državi. Da nema čl. 230. Zakona, morali bi se staviti u I. kategoriju ovi ljudi, od kojih najmlađi imadu već 25 godina službe — već i´z zahvalnosti prema onom velikom radu, što se ga oni izveli za naše šumarstvo u borbi protiv tuđinske najezde, u doba, kada su domaćim sinovima bila zatvorena vrata drzayne šum. službe. Prevođenjem njihovim u II. kategoriju nastala je neopisiva zbrka i nered. Ima na pr. šefova imovnih općina, koji su na ovaj način došli u II. kategoriju skupa sa svojim manipulantskim osobljem bez ikakove stručne spreme. Uzevši u obzir, da su nekoji šefovi imovnih općina u I. a neki u II. kategoriji, lahko )e predvidjeti zbrku kod premještavanja na ove položaje: jedan put će taj isti položal odgovarati I. a drugi put II. kategoriji, dočim u smislu Zakona jeda n t e ist i položaj može biti samo u jednoj kategoriji. Sličan je slučaj i s apsolventima sarajevske sred nje škole (4 raz. gimnazije i 4 raz. srednje stručne) za koje vrijedi gotovo sve ono, što smo naveli i za križevčane, pa zavređuju isti obzir. Stojimo na principu, da se pr o futuro´z a šum. stališ traži samo fakultetska sprema, ali pro praeterito stoji stvar drukčije. Čl. 230. uviđa taj slučaj za one ,koji su zatečeni u službi, a analogija bivšeg beogradskog liceja isto pokazuje: nikom nije palo na um, da te ljude, današnje profesore univerziteta i dr. zaslužne muževe meće u II. kategoriju, jer pred par decenija nije bilo u zemlji drugog višeg učilišta. VI. Nepravda se je dogodila konačno i III. kategoriji. Ondje se predviđaju 3 grupe (sa 20% 30 i 50%). Razumije se samo po sebi, da se je kod razvrstavanja u grupe trebalo uvažiti godine službe, pa bi prema tome najstariji došli u više grupe. Dogodilo se je nažalost, da su i tu šum. činovnici gozdari, oficijali itd. s 30—37 godina službe došli u 3. i 2. grupu, dočim su drugdje (na pr. sudbeni oficijali) došli sa manje godina u 1. grupu III. kategorije. Mogli bismo navesti analogiju prema drugim stališima, gdje je jednako kvalifikovano tehničko pomoćno osoblje (dapače i s manje teoretske spreme nego li naši šumari [gdzdari]) došlo u II. kategoriju. Ako se to na šumare ne kani ili ne može protegnuti, pravedno je, da ih se barem razvrsta u više grupe III. kat. a ne samo u niže. Konačno spominjemo i zvaničnike, za koje član 58. Zakona predviđa dvije grupe sa 7 i 15 god. službe. Ima starih nadlugara sa 30—40 godina službe, pa ih se ipak nije metnulo u 1. grupu zvanićnika, već samo u niže grupe. Mogli bismo navesti još mnogo razloga, potkrijepljenih primjerima i dokazima, no uvjereni smo, da su već i ovi općeniti primjeri dovoljni, da se Gospodin Ministar osvjedoči: |
| ŠUMARSKI LIST 7/1924 str. 56 <-- 56 --> PDF |
380 Bilješke. Kako je ovim razvrstanjem zapostavljen šum. stališ pred drugima; kako je s njime povrijeđen Zakon o činovnicima i Uredba o prevođenju u toliko sluča jeva, da je reparacija nemoguća drukčije, nego li da se ovo razvrstanje poništi. Uvjereni smo, da će Gospodin Ministar poduzeti sve moguće, da se io provede i novo razvrstanje udesi ili po promijenjenoj ili po nadopunjenoj Uredbi na način, koji će zadovoljiti šum. struku, povratiti joj mir i izgubljeni prestiž, te volju i ljubav za rad. Pri tome poslu rado ćemo staviti na raspoloženje Gospodinu Ministru naše najbolje sile. U Zagrebu, dne 5. VI. 1924. Predsjednik: Tajnik: Milan Turković v. r. Ing. Milan Marinović v. r. .... ..... .. .......... ...... .... ........... ........ ......... ........ .... . ....... .. 17. 4. 1923. ...... ... 18.121 ......... je ........ ........ ...... .. .......... ...... ......... ........... . ..... ..... . ...... .......... ......... ......, ... 22. ..... ....... .......... .. . .......... ......, .... .. ..... ....... y1923.; 1924. . 1925. ....... Ha ...... ..... ....... . .......... ........ y ......... ..... ... 1. .. 1. ....... 1924. .... . y .... ...... ....... .. ........ ....... Ha .... ......... ....... ......... ce je ......... ......... .. ........ ....... ....... .... ........... ......... ... je .. ........ ....... .. ...... .. ..... .. ce ......... ...: 1. .... ....., ........ .......... ....... .......-...... ...... ......; 2. ........ ..........., ........ .......... ....... ............. ...... ......; 3. ........ ...-......., ........ .......... ....... ............. ...... ......; 4. ...... ....., ........ .......... ....... .......... ...... ....... y .........; 5. .... ........, ........ .......... ....... .......... ...._ .. ...... y .........; 6. ...... ........, ........ .......... ....... y ....... 7. ..... ........., ........ .......... ....... y .......; 8. ...... ......, ........ .......... ....... .. ......; 9. ...... ....., ........ .......... ....... ....... ...... ......; 10. ....... ........, ........ .......... ....... ....... ...... ......; 11. ..... ....., ........ .......... ....... ......... ...... ...... y .......; |