DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1924 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Smrekov prelac u Čehoslovačkoj 1918.—1922. Vrškovanje gusjenica pada u oči. Opaženo je i na boru, a 1922. u dva slučaja i na bjelogorici i to jedan slučaj na bukvi, drugi na grabu po prilici 30 cm idfugi, 4—5 cm u promjeru kao klipovi. U jednom su slučaju obrstile gusjenice granu trešnje, ali su sve bide napadnute od osa najeznica (Ichneumonida). Da na bjelogorici (bukvi, hrastu, trešnji) ima samo malo zdravih kukuljica, misli se, da potječe odatle, što na lišću bjelogorice, osobito većem, laglje nadu ose najeznice gusjenice leptira, nego na iglicama četinjača, gdje budu najviše nabodene one na vršku grana. Leptiri se pojave u julu. Tvrdilo se, da leptiri lete i pare se tek uz 15° C ali ni to ne stoji, jer su 1922. letili i jaja odlagali i uz hladni, vlažni jul i august. Reklo se je, da je seoba leptirova iznimka, a na temelju novih opažanja ni to se ne može tvrditi. Polovicom 1920. opazili su veliku seobu leptirova među Melnikom i Litomefice u predjelu Labe, a dan prije u okolici Qlatz-a. Čini se da je taj veliki roj preletio u Glatz iz češke i opet se u Češku povratio. Vidio je lugar 0.5 m nad zemljom 0.75 široku struju leptirova vijugati se po šumi, sa strane su nadošli još mnogi dalnji, prešli su na polje i letili dalje. Sve se to čulo kao trajno šuštanje. Rekli su, da su leptiri, imenito ženke lijene, slabo lete a drugi vele, da lete i 50 km daleko. Nekoji tvrde, da su to ženke sa malo jaja (20—30) postale, kako se misli, od slabo hranjenih, na silu zakukuljenih gusjenica, a normalne ženke _koje nose do 200 jaja teške su, slabo lete. čini se, da se takove seobe zbivaju za kulminacije pojavljivanja, a opažane su takove seobe i prema bližim umjetnim izvorima svjetla, kao što sabiru velike električne lampe naše zagrebačke rasvjete množinu leptirova u pojedinim godinama. Ima tih leptira svake godine, uz povoljne se okolnosti razmnože i to kao da izlaze iz nekih za razvoj povoljnih središta, da se odanle rašire na sve strane. Lugari se nagrađuju za pohvatane leptire, imenito ženke, a u tom pogledu je rezultat iz jednog revira, što ga je priopćio Ružička. Pohvatano je ženka: 1S91.--21.600 1901.— 4.125 1892.-- 9.600 1901.— 1.585 1893.-- 3.300 1903.— ? 1894.-_ ? 1904.— 4.210 1895.-_ ? 1905.— 9.792 1896.-- 200 1906.—10.833 1897.-- 750 1907.—11.850 1898,-- 152 1908.—66.509 1899.-- 110 1909.-37.306 1900.-- 255 onda nema podataka, jer su bili rijetki, ali njihov broj opet raste tako da 1919.— 8.809 1920.—66.978 a 1921. letili su leptiri kao pahuljice, prestalo se brojiti, lugari su sabrali 30.000 dok su 1922. ulovili samo 200 ženka, poginule su gusjenice od poliedraje. |