DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1924 str. 3 <-- 3 --> PDF |
Broj 7. Šumarski list Godina 48. V Smrekov prelac u Ceškoslovačkoj 1918.-1922. Referira Prof. dr. Aug. Langhoffer (Zagreb). U srednjoj Evropi javlja se od vremena do vremena silno pomnožavanje ovoga prelca, koje zna biti po šume upravo katastrofalno. Spomenut ću samo najveću navalu 1845.—1867. iz zapadne Rusije .zapadne i istočne Pruske, gdje je počela u Rusiji 1845., u istočnoj Pruskoj 1853., 1854. U svemu je nastradalo 402.835 km2 šume, posječena su stabla dala 183,642.000 m3 drveta. 1853. bilo je tako mnogo leptira, da je Istočno more bilo na obali 3—5 milja daleko pokriveno lesovima leptira, a 1858. pokrili su leptiri kao oblak Pillwung jezero kao bijelom pjenom. Velika je neprilika te vrsti zadesila Českoslovačku 1918.—1922. U proljeće 1923. znalo se je, da je bilo napadnuto na 1918. 1919. 1921. 1922. 76—100% 30 ha 223 ha 6.447 ha 24.272 ha 51— 75% — « 679 « 10.751 « 20.210 « 26— 50% 80 « 1.773 « 19.390 « 28.937 « 25% mije označeno 70 « 44.201 « 41.465 « sporadički « 8.376 « 197.413 « 224.804 « a nije sigurno, da li nije bilo i više. Suhi maj uništio je muhe gusjeničarke, tahine, suša je zapriječila, da se razmaše bolest gusjenica, poliedrija. 1916. još su držali navalu gusjenica tahine na uzdi. Ova češka navala spada među najteže udarce srednjoevropejskih šuma. Posve je razumljivo, da je veliki opseg napadnutih šuma, poglavito u zapadnom dijelu države, pojavljivanje u ogromnoj množini, bila izdašna zgoda za opažanja svake vrsti, a tim povodom javljao se cijeli niz starijih i mlađih strukovnjaka, naravno pretežno aehoslovaekih, da to pitanje iscrpljivo rasprave sa svih gledišta. Proučavanje štetočinja, opažanja, pokusi, sredstva obrane, uzroci i posljedice te velike neprilike dale su mnoge poučne i korisne činjenice, ispravljene su mnoge zablude na temelju starih, jednostranih, nepotpunih opažanja, stečeno je novo iskustvo, novi pogledi, koji će biti od koristi za slučaj nove velike navale. Radi opće i posebne važnosti toga predmeta mislim, da neće biti ovaj referat na admet. Ovaj moj referat proteže se na mnogobrojne članke o tom predmetu u časopisu »Československf Les«, »Lesnicka Prâce«. »Wiener aHgemeine Forst- und Jagd-Zeitung« sve iz god. 1923. Tu sam1 našao članke različitih strukovnjaka, koji su raspravljali o tom predmetu. Pisali su najviše: Ing. Oct. Farskč, adjunkt fitopatologičke sekcije zavoda gospodarskih istraživanja; Dr. Komârek, predstojnik šum. pokusne postaje u Pragu i Dr. V. \ |
| ŠUMARSKI LIST 7/1924 str. 4 <-- 4 --> PDF |
| 328 Smrekov prelac u Čehoslovačkoj 1918.—1922. Preindl; šum. nadsavjetnik .....; šum. savjetnik A. Nechleba, docent češke tehničke visoke škole u Pragu; ing. C. Ant. Pfeffer; šum. savjetnik Jaroslav Ružička. Ženka smrekovoga prelca odlaže jajašca na stabla, i to na crnogorična, a u nuždi i na bjelogorična. Jaja meće na koru, ali i u pukotine kore, zida. kamena, na otvorene češere. Obično ne meće jaja na zemlju, ali kad ih je mnogo, i tamo, gdje ih onda uništi prijesan uz vlagu. Brojili su jaja na stablima (168) prema visini, gdje ih je najviše pa su i u tom pogledu dobili različite brojeve u pojedinim godinama. Dok je bilo 1907. godine do visine lVa m 16%, 1920./21. do 2 m 34% 1921./22. do 2 m 83% 5 m 23% 6 m 66% 6 m 94% nad 5 m 77% nad 6 m 34% nad 6 m 6% Gusjenice se izvale slijedećega proljeća, i to koncem aprila ili početkom maja uz tople sunčane dane, na južnoj strani brže. U prvome redu napadaju gusjenice na smreku, ali ima i iznimaka, da su napale na bukvu, pustile smreku, napale na jelu, a ne na smreku, a bilo je i slučajeva, da su napale na johu, koju su prije držali imunom, a napale su čak i na orah, za koji gusjenice uopće ne mare radi aromatičkog i gorkog teka njegovog lišća. Može se inače postaviti ovaj red: smreka, jela, bor. ariš, bukva. Više odolijeva breza, hrast, grab; u nuždi dođe red na javor, brijest, jasiku, lipu i dr. Sigurniji su jasen, bazga, bršljan, glog, dok ]c mađal očuvan. Od voćaka trpi jabuka., manje kruška a reklo se je, da trešnja ništa ne trpi, nu 1922. u jednom je slučaju obrstila i granu trešnje. Znade više puta promijeniti hranu. Tako je 1922. ostavila ariš, brezu i bor, koje je 1921. do gola obrstila. Obrsti i cijele predjele, ili sporadički, a kadšto ostanu unutar obrštenoga prostora pojedina stabla neoštećena, koja su držali prije imunima, ali se je ovom zgodom pokazalo, da je to mnijenje krivo, prije ili kasnije, dođu i ona na red. Uz veliku navalu gusjenica ponestaje im hrane, zadovolje se i drugom, nego li omiljelom smrekom, više puta i gladuju, navale na njih nametnici, bolest poliedrije, opažaju se seobe gusjenica, saberu se na vršku grana (»vrškovanje«). I u tom pogledu se mnogo raspravljalo. Tvrdilo se je, da gusjenice brste i dalje putuju i to zdrave zdola gore a bolesne obratno, z gora dole, ali su 1918. opazili baš obratno, da idu zdrave gusjenice z gora dole, te vana na stablu unutra, a bolesne gusjenice kod mnogih smreka z dola gore. Nekoji vele, da gusjenice putuju pred poliedričkom bolešću po danu, drugi da putuju dole po noći. Dr. Komârek drži, da idu gusjenice poliedričke na najviša mjesta smreke, jele, ariša, vrlo rijetko bora a nikad bjelogorice radi toga, što infekcija poliedrije ulazi na traheje, rastrga stanice traheja, a želja za zrakom sili gusjenice, da idu na vršak i »vrškuju«. da tu dobiju više zraka. Njemu se čini, da poliedričke gusjenice idu u vis a tahinirane (u kojima su ličinke muha gusjeničarka inariael) idu dole orema zemlji. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1924 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Smrekov prelac u Čehoslovačkoj 1918.—1922. Vrškovanje gusjenica pada u oči. Opaženo je i na boru, a 1922. u dva slučaja i na bjelogorici i to jedan slučaj na bukvi, drugi na grabu po prilici 30 cm idfugi, 4—5 cm u promjeru kao klipovi. U jednom su slučaju obrstile gusjenice granu trešnje, ali su sve bide napadnute od osa najeznica (Ichneumonida). Da na bjelogorici (bukvi, hrastu, trešnji) ima samo malo zdravih kukuljica, misli se, da potječe odatle, što na lišću bjelogorice, osobito većem, laglje nadu ose najeznice gusjenice leptira, nego na iglicama četinjača, gdje budu najviše nabodene one na vršku grana. Leptiri se pojave u julu. Tvrdilo se, da leptiri lete i pare se tek uz 15° C ali ni to ne stoji, jer su 1922. letili i jaja odlagali i uz hladni, vlažni jul i august. Reklo se je, da je seoba leptirova iznimka, a na temelju novih opažanja ni to se ne može tvrditi. Polovicom 1920. opazili su veliku seobu leptirova među Melnikom i Litomefice u predjelu Labe, a dan prije u okolici Qlatz-a. Čini se da je taj veliki roj preletio u Glatz iz češke i opet se u Češku povratio. Vidio je lugar 0.5 m nad zemljom 0.75 široku struju leptirova vijugati se po šumi, sa strane su nadošli još mnogi dalnji, prešli su na polje i letili dalje. Sve se to čulo kao trajno šuštanje. Rekli su, da su leptiri, imenito ženke lijene, slabo lete a drugi vele, da lete i 50 km daleko. Nekoji tvrde, da su to ženke sa malo jaja (20—30) postale, kako se misli, od slabo hranjenih, na silu zakukuljenih gusjenica, a normalne ženke _koje nose do 200 jaja teške su, slabo lete. čini se, da se takove seobe zbivaju za kulminacije pojavljivanja, a opažane su takove seobe i prema bližim umjetnim izvorima svjetla, kao što sabiru velike električne lampe naše zagrebačke rasvjete množinu leptirova u pojedinim godinama. Ima tih leptira svake godine, uz povoljne se okolnosti razmnože i to kao da izlaze iz nekih za razvoj povoljnih središta, da se odanle rašire na sve strane. Lugari se nagrađuju za pohvatane leptire, imenito ženke, a u tom pogledu je rezultat iz jednog revira, što ga je priopćio Ružička. Pohvatano je ženka: 1S91.--21.600 1901.— 4.125 1892.-- 9.600 1901.— 1.585 1893.-- 3.300 1903.— ? 1894.-_ ? 1904.— 4.210 1895.-_ ? 1905.— 9.792 1896.-- 200 1906.—10.833 1897.-- 750 1907.—11.850 1898,-- 152 1908.—66.509 1899.-- 110 1909.-37.306 1900.-- 255 onda nema podataka, jer su bili rijetki, ali njihov broj opet raste tako da 1919.— 8.809 1920.—66.978 a 1921. letili su leptiri kao pahuljice, prestalo se brojiti, lugari su sabrali 30.000 dok su 1922. ulovili samo 200 ženka, poginule su gusjenice od poliedraje. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1924 str. 6 <-- 6 --> PDF |
330 Smrekov prelac u Čehoslovačkoj 1918.—1922. Farsky navodi na Moravi i Slezku iz god. 1918. u Jihavskom srezu da je pohvatano 4,000.000 leptira. Na veleposjedu Dačice da je pohvatano na 225 ha 83.970 leptira. 1920. Brtnicko u više srezova ukupno na 4.787 ha 30,850.400 leptira dakle silna količina ali vrlo nejednako na pr. srez Predin na 607 ha samo 5,430 diok u srezu Brtnice na 507 ha 15,500.000. U Rozdelovu kod Kladna sabrao je za 10 dana 6 q ženka. Qodine 1919. bilo je 30—33% ženka, a 1920. više, 42-^46%. Osim pohvatanih leptira bilo ih je dosta uništenih vatrom a uništavali su i jaja a i gusjenice. Tvrdilo se prije, da smrekovi prelci ne idu u visinu preko 600 metara, ali to se ne može općenito tvrditi, jer su opaženi i u visini od 750 m. Među sredstvima obrane mnogo se spominju ljepivi pojasi. Raspravljalo se o tom mnogo i ovom zgodom, a to je ponukalo Ružičku, da je razaslao na sve strane upitne arke, na koje je dobio i odgovore za opseg od 5079 ha. Uspjeh je postignut na 1194 ha a na 1113 ha bilo je bez uspjeha. Sabrani rezultati dokazuju, da ljepivi pojasi nisu pouzdano sredstvo ako i nisu bez svake vrijednosti. Doduše se uništi mnogo gusjenica pod pojasom, ali time nije još otklonjena neprilika, jer ostane mnogo gusjenica nad oojasom, koje nemilice brste. Za bolest poliedrije su pojasi indiferentni. Povoljniji su uspjesi, ako se dobro ljepivi pojasi upotrijebe, dok još nema vrlo mnogo gusjenica. Ne stoji tvrdnja, fla gusjenice silaze sa stabla na zemlju, po nekima čak 3 puta. jer kad bi to bilo, bili bi ljepivi pojasi mnogo korisniji, a zna se, da kasno postavljeni pojasi nemaju uspjeha, kao što ni ljepivi pojasi u doba kulminacije te neprilike. Bit će, da se gusjenice uz povoljne okolnosti ne sele. U obrani proti gusjenicama mnogi zagovaraju pomoć ptica, dok drugi tu pomoć omalovažavaju. Vidili su čvorke jesti cijeli dan te vele, da unište mnoge gusjenice. Znade se za kukavicu, da jede dlakave gusjenice i ine štetnike, a inače samotarka, da se u takovim slučajevima saberu jata te ptice. Farsky je pretraživao mnogo želudaca različitih ptica, a da nije našao sumnjivih tragova ličinaka tanina, dok je našao gusjenice ovoga prelca i drugih štetočinja i veli, da ako koja ptica pojede i koju ličinku tahine, da je to daleko neznatna šteta prema velikoj koristi, što ju ptice čine, kada tamane gusjenice i ine štetočinje. Vele, da bi i mošćar (Calosoma) imao biti od koristi tamanjenjem gusjenica. Tome nasuprot tvrdi Ružička, da su čvorci pobirali gusjenice na rubu šume, ali u području brstenja ne. Vidio je vrane sabirati gusjenice što vrškuju, a nisu ih pobirali dublje na stablu. 1 druge ptice pojedu tu i tamo koju gusjenicu, ali ne u području navale i ne trajno. Nasuprot opažano je. da su se ptice iz područja navale iselile, možda radi neugodnoga vonja. Ptice dođu obično, kada su stabla već obrštena, gusjenice vrškuju. Na glogovim ogradama vidi se često mnogo gusjenica, ptice lete na sve strane i puste gusjenice na miru. Mnoga jajašca leptirova, koja su ostala kroz zimu i u proljeće, nisu poturale ni sjenice, ni puzavci. ni žune. Opazili su, da su jajašca prošla kroz crijevo sojke neprobavljena, dala gusjenice. U |
| ŠUMARSKI LIST 7/1924 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Smrekov prelac u Čehoslovačkoj 1918—1922. 32 godine nije vidio mošćara (Calosoma) u šumi, da bi jeo- gusjenice prelca, kako se to tvrdi, nije vidio ni ptica, koje bi gorljivo pomagale tamaniti gusjenice, dok je vidio, da tahine decimiraju na veliko gusjenice a ptice baš te tahine tamane; čuo je, da su čvorci, vrane, gavrani, čavke imali gušu i želudac pun Učinaka i kukuljica tahine. Vidio je na više mjesta kako zebe pobiru ličinke tahina, a lastavice hvataju muhe na rubu šume. Na više je mjesta opažano, da kad ima dosta Učinaka tahina, idu ptice samo na ove, preziru dlakave gusjenice prelca. Iz svih ovih razloga zagovara, neka se ubiju ptice, koje jedu tahine, jer su tahine kao i ose najeznice dobri pomagači kod tamanjenja gusjenica time, što u gusjenice ulažu svoja jajašca, a bili bi još bolji pomagači, kada bi uvijek bili pouzdani, što žalibože nijesu. Napadno je bilo, da je u proljeće glavne navale po gusjenicama nestalo tahina, što misle nekoji svesti na poliedriju, koju da tahine nose, inficiraju gusjenice, ali same još prije poginu. U doba normalnih oborina, uz normalnu toplinu dirže tahine prelca na uzdi, ne može se previše razmnožiti; suho proljeće i ljeto decimira tahine, za prelca je to povoljno, on se širi. ne mogu ga tahine stići. Za tahine je povoljno vrijeme mokri, hladni maj, sunčano ali ne suho ljeto, dok suša i toplina u maju i suho ljeto djeluju nepovoljno. Ružička tvrdi, da se u ribnjačarskim predjelima brže množe tahine baš radi vlage u izraku, ali Mokrč u to ne vjeruje i tvrdi, da je šume njegovoga područja spasilo fenomenalno prekomjerno pomnožavanje tahina, kojih je bilo 1922. na milijarde. Ružička veli, da su iz poslanih gusjenica smrekovog prelca iz Chotovina izašle tahine djelomice već 1922. većinom tek slijedećg proljeća 1923.. Agria affinis opetovano je odgojena iz gusjenica prelca, a 1911. i iz Češke, ali korist od ove ne će biti znatna, jer traži poginule kukce, ponajviše bolesne gusjenice tek zgodimice i zdrave. Za vrijeme neprilike u Češkoj vrlo se je razmnožila, više nego sve ostale vrsti tahina, ali bit će da je »grobarom bolesnih i mrtvih gusjenica«. I iz gusjenica odgojena muha mesara, Sarcophaga falculata čini se, da parasitira u bolesnim gusjenicama, a valjda je slično i s drugim vrstama roda Sarcophaga, koje su opažane. Tachina larvarum može se u prvoj generaciji razviti u gusjenicama smrekovog prelca. Znade se, da neke tahine odlažu jajašca na gusjenice (Parasetigena segregata, Tachina larvarum, T. utilis, Tricholyga grandis ; druge meću jaja na lišće, gusjenice ih pojedu, a ličinke se probuše kroz crijevo, zađu u tuk (Blepharipa scutellata, Pales pavida, Zenilla libatrix); treće meću ličinke na gusjenice (......rista Meloniae), četvrte ulažu ličink e u gusjenice (Comasilura concinnata. Décodes nigrita). a pete meću ličinke na lišće, ličinke se prihvate na gusjenicu (Eupeleticra magnicornis). Od 15 vrsti muha gusjeničarka poznatih iz gusjenica smrekovog prelca znade se iz Češke u god. 1922. u šumama lnâiskim za ove: Parasetigena segregata, Sturmia bimaculata. Tachina larvarum i Echinomyia fera. Pravi i pogibeljni nametnik gusjenice smrekovog prelca je Parasetigena segregata. Općenito je bilo tahina |
| ŠUMARSKI LIST 7/1924 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Smrekov prelac u Čehoslovačkoj 1918.—1922. više, nego osa najeznica, ali na različitim mjestima brojem vrlo ne jednako, jer je bio broj tahiniranih gusjenica na nekim mjestima tek 10%, a na drugima i 65%. Ružička preporučuje, neka se štede tahine, neka se ne pusti u proljeće strugari šumu, da se ne unište njihove kukuljice. Ako se smrekov prelac otme tahinosi, ne stigne ova više kao ni onda, ako je gusjenica vrlo mnogo. 1888. u Jindrichohradecu ulovili su 600.000 leptira. 1889. bilo je 63% tahiniranih pa ipak su ulovili 1890. još 952.000 a 1891. čak 9 milijuna leptira. Ledečsko 1904. sabrano je 46.620 ženka leptira 33% tahiniranih; 1905. već 675.240 sa 31%; 1906. pače 2 milijuna a samo 24%; dok tahine opadaju, broj leptira biva sve veći. Godine 1889. u Tfebonu sabrano je 70% tahiniranih gusjenica, 1892. Chynov 90% Tfebon 100%. Muhe gusjeničarke su važni pomagači proti smrekovom prelcu, dok je povoljno vrijeme za njihov razvoj i dok nije navala gusjenica vrlo velika. Neprilika je, što više puta isčeznu ili oslabe, kada bi ih najviše trebalo. Mravi su neprijatelji tahina. Po opetovanim opažanjima uništuju stonoge veliku množinu prelčevih jaja, ali se čini, da se tek onda razmnože, kada su šumske sastojine već postale žrtvom gusjenica. Najviše decimira gusjenice prelca poliedrija; akoprem nekoji još ni danas u to ne vjeruju, bit će više iz konzervatizma. Tim pitanjem bavili su se potanje Dr. C. Komârek i Dr. V. Preindl. Gusjenice se vjerojatno inficiraju na usta. U stanicama se pojave poliedri, oblikom tetraedra (kod svilca dodekaedar, kod liljka heksaedar) u veličini od 2—10 tisućina mm. Razviju se na račun stanične jezgre, pucanjem stanične jezgre i stanice dođu u krv, budu tu progutane, fagocitirane. U polirdrima se nalaze sitne kuglice poput koka, Prowazekovi Chlamydozora. Poliedri nisu kristali, ni kristaloidi, nego želatinozna tvar. Dođu na usta u crijevo, rastope se, mikroorganizmi prolaze kroz stijenke crijeva u krv, koja ih raznese na sve strane u kožu, tuk, zađu u jezgre stanice, množe še. Kožne stanice vrlo nabreknu, jezgre su im pune poliedara. Zatim dođe na red tuk i matični sloj uzdušnica, iz razpucanih stanica dođu poliedri i u krv, budu fagocitirani. Iza toga zađu u mišice, tijelo gusjenice bude meko a nakon napadaja na živčevlje tijelo je kao uzeto, gusjenice vise mlohavo. Gnjiloba gusjenice je sekundarna pojava. Autori su sterilizirane poliedre injicirali pod kožu zdravim gusjenicima, a te su poginule od tiničke poliedrije. Autori drže te mikroorganizme uzročnicima bolesti poliedrije, smatraju poliedre kao neku vrstu šiške, u kojoj su mikroorganizmi. Hemmr bavi se pticama kao pomagačima šumara u borbi proti štetnim kukcima, ističe korist kukavice i žuna sa raznoličnim njihovim jestvenikom, zatim mnogobrojnih kukaca, koji se hrane drugim kukcima, uništuju mnoge štetne kukce. Pfeifer bavi se u specijalnoj svojoj radnji »Kurovci na Jinecu« sa navalom podkornjaka u god. 1918.—1922 kao posljedicom silne navale prelca. našao je 49 oblika i posebne prilike glede množine po |
| ŠUMARSKI LIST 7/1924 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Smrekov prelac u Čehoslovačkoj 1918.—1922. jedinih vrsti. Silni razvoj vrsti Hylurgops palliatus nadmašio je sve ostale. Odmah iza njega dolazi Hylastes cunicularius, zatim Polygraphus polygraphus, Pityogenes chalcographus, Pityophthorus micrographus. Phthorophloeus spinulosus. Cryphalus piceae. Ips laricis i Ips cembrae, dakle opažanja osebujna. Značajno je, da se nije tu pojavio kao glavni sekundarni štetnik Ips typographus. Ružička veli, da smrekov prelac živi stalno u šumi; nema šume, gdje ga ne bi bilo i ako se ne opaža. Radi velike plodnosti — ženka odlaže preko 200 jaja — može se brzo i silno razmnožiti. Mnogo ovisi o okolnostima, koje sprječavaju pomnožavanje. Jaja su otporna. Zdrave gusjenice razviju se i uz rijeke i ribnjake, poliedričke poginu; zdrave gusjenice pojedu izboje i na suncu, hrane se raznoličnim lišćem crnogorice i bjelogorice, bolesne ne. Vrijeme utječe na cijelu zemlju, ribnjaci samo na nekoliko km2. Trajna kiša utječe na veće oblasti, a osnivanjem ribnjaka možemo proizvesti umjetno vlažni zrak, vlaga oteščava pomnožavanje gusjenica prelca ohlađivanjem zraka, zrak se zasiti vodenim parama. Taj utjecaj je važan samo za gusjenice. Ružička u pitanju navale smrekovog prelca pripisuje važnost množini oborina osobito u mjesecima: maj, juni i juli. Navodi razdoblja navale smrekovog prelca u svezi sa suhim mjesecima te, ili prediduće godine. 1835.—1840. suho 1835 1844—1848. 1842 1853.—1859. 1852 1863.—1866. . 1863 1868.—1870. 1868 1888.—1891. 1888 1904—1909. 1904 1917—1922. Î9 1917 i sljedeće. Počam od 1904. sa slabim oborinama raste polagano broj se laca da 1908. uz slabe oborine postigne vrhunac. U god. 1909. sa obilnijim oborinama pada broj prelaca, 1910. isčeznu, a 1911.—1916. s normalnim oborinama ne opaža se veći broj. Proljeće 1917. bilo je suho, a to je valjda bilo povodom, da se prelci razmnože; suho proljeće 1921. dalo je povoda eksplozivnom oomnožavanju, a suho je proljeće 1922. dovelo do katastrofalne navale. U reviru Bečov dalo je suho proljeće 1917. ženka 10.000, 1918. već 30.000, a 1919. čak 558.000. Ovisi mnogo i o povoljnim okolnostima za razvoj prelca, da je u proljeće vrijeme povoljno, kada se izvale gusjenice iz jaja, da gusjenice nađu dovoljno hrane, da je povoljno vrijeme za razvoj gusjenica, povoljno vrijeme, da se dospjele gusjenice zakukulje, povoljni uvjeti, da se jaja zgodno odlažu. Po Ružički odlučuje kod smrekovog prelca, da ga sprječavaju u jakom razvoju: poliedrija, tahine i lokalna klima, a ptice neznatno. Havelik se bavio pitanjem, zašto ovaj prelac, čije je pravo drvo bor. uništava smreku. Bor je prvobitno drvo prelca, ali bor obnavlja iglice polaganije, ne iscrpi se tako jako. kao smreka, iza |
| ŠUMARSKI LIST 7/1924 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Smrekov prelac u Čehoslovačkoj 1918.—1922. brštenja tjera još iglice; ako ima previše gusjenica, ne nađu dovoljno hrane, gladuju, na silu se zakukulje, ako nisu poginule, oslabi se navala. Smreka brže obnavlja iglice, gusjenice traže mlade iglice, nadu ih najbolje na smreki. a to je najbolja zgoda za razvoj gusjenica. Iza brštenja ne mogu se stabla oporaviti novim iglicama, koje su već dala, a to je glavni uzrok, zašto smreka stradava. Stabla, oslabljena brštenjem u prijašnjim godinama, ne mogu svršiti tvorbu novih tkiva, a u jakoj se zimi smrznu. Bjelogorica još iste godine nadoknadi lišće iz pupova, a ako ju gusjenice do gola obrste, mnoge gusjenice od gladi poginu, ili se na silu zakukulje. Stabla oslabe, ali ne poginu bezuvjetno. Uz brštenje slabo napreduje drveni dio stabla, osobito dolnji dio, a to se opaža kroz godine. Ako se dole na stablu ne stvara drvo, korjenje nije bilo hranjeno zgora, sumnjiva je sudbina stabla; ako to traje 2 godine a stablo je suncu izvrženo, pogine. Kod smreke iza brštenja preostale iglice ne mogu dosta asimilirati, rezerva je iscrpljena; a uz to smreka slabo odoljeva klimatičkim prilikama. Kada bi smreka izgubila lišće u proljeće prije listanja ili pod zimu, stablo bi oslabilo, ali ne bi nastradalo, no ovako stradava, jer se gusjenice pojave, kada je rezerva za nove mladice potrošena. Posve mlade smreke, ako popadaju iglice, poginu već pod zimu, iza brštenja, starije zimi, ili slijedećeg proljeća i to najprije dole, onda gore i grane. Ne osuše se stabla, jer nemaju vode, imaju pače više nego obično, jer nema iglica, kroz koje bi se voda isparivala i time snizila toplina vode u stablu. Stablo se povrh toga još otopli od zraka, a ta povišena toplina usmrti stanice. Donji dio stabla očuva se zdola od zemlje, da se previše ne ugrije. Bez granja ugrije se stablo od sunca ječe uz 26° C zraka ugrije se na 43° C, a ako udara sunce na stablo i na 55° C, a kod 48° C već umire kambium. Ako ima stablo iglica, izdrži tu toplinu. Velika vrućina suhoga ljeta i stroga zima štetno djeluju. Stabla samo djelomično obrštena mogu ostati na životu, ako je ostalo još dosta iglica za asimiliranje, ako je brštenje bilo za mirnog, hladnog i vlažnog ljeta, ako slijedi vlažna topla zima, a iza nje mirno vlažno ljeto, ako su uz to stabla u takovom položaju, da su očuvana od sunčane že?e, bud susjednim stablima, bud1 da su na sjevernoj strani, gdje sunce tako ne žari. Kod poluobrštenih stabala valja brzo i mnogo sjeći ako slijedi iza suhog toplog ljeta suha i stroga zima. Što su više stabla obrštena i čim više su izvržena suncu osobito, na južnoj strani, tim prije valja stabla sječi. Stabla za brštenja povaljena imaju više vodte, nego obično, treba ih metnuti na suhe podloške, jer vlažna brzo gnjiju a treba ih čim prije iz šume izvesti. Kod pilenja treba jačih pila s većim razmakom zubaca, a piljenice treba naslagati. Suha stabla treba brzo posjeći, da ne dobiju suhu gnjilobu. Tehnički je dobro pače još i prikladnije sve, dok ne dobije gljivice gnjilobe. To je važno znati, jer trgovci drvom štošta prigovaraju silom tih neprilika posječenim stablima, da ih dobiju uz što manju cijenu. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1924 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Smrekov prelac u Čehoslovačkoj 1918.—1922. Šumarski krugovi u Čehoslovačkoj zabrinuti su za posljedice te silne navale smrekovog prelca. Mnogo stabla moralo se posjeći prije vremena a već time je počinjena šteta. Velika množina drva posječenog i bačenog na trži.te nije mogla postići željenu cijenu, a u slijedećim godinama bit će kod kuće poželjna veća količina drva, nego što bude na raspolaganje. K tome nadolaze veliki trud i silni troškovi pošumljenja. Iskustvo je pokazalo, da u raznodobnoj šumi trpe najviše najstarija stabla; u mješovitim šumama bora i smreke trpi smreka, a najviše se širi smrekov prelac u istodobnim smrekovim šumama, što valja u buduće uvažiti. Kako se vidi, mnoga su pitanja potvrđena, mnoga ispravljena, dopunjena, mnoga pitanja potaknuta, a da još uvijek nisu posve razjašnjena i konačno riješena uz sav mar i trud vrsnih strukovnjaka. Neka se u to ugledaju naši stručnjaci. vS*gX§fcP |