DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1923 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Stanovište J. Š. U. prema Zakonskom projektu itd. 657 Referat prof. dr. Djure Nenadića (Zagreb). U neposrednim porezima zemljarina je jedan od najvažnijih poreznih oblika, koji se tiče najširih slojeva pučanstva i našega šumarstva. Ta njegova važnost proizlazi još i odatle, što se na zemljarini osniva visina raznih drugih poreza i općinskoga na* meta, koji je često vrlo visok, dok je naprotiv državni porez na zemljarinu vrlo nizak. U prosuđivanje utjecaja visine općinskoga nameta na mate* rijalno stanje općinara, kako to pokušava prikazati koreferent ove osnove g. Lenarčić, ne mogu se upuštati, jer je čisto interna stvar općinara, zašto je općinski namet u jednoj općini vrlo visok, a u drugoj relativno malen. Po mojem sudu glavna je dužnost i. Š. U., da u ovom pitanju dade svoje mišljenje o visini zemlja* rine kao državnom porezu i o njenom utjecaju na razvitak šum* skoga gospodarstva. Zakonsku osnovu o zemljarini nesmijemo mi šumari pro* suđivati jednostrano sa nekog uskog stranačkog gledišta, i sa nekom tradicionalnom, mnogima urođenom opozicijom i nega* čijom prema svim zakonima što ih državna vlast donosi, stavlja* jući s druge strane radikalne zahtjeve i neopravdane promjene na ovoj zakonskoj osnovi, jer po riječima najpriznatijeg tumača ove zakonske osnove g. S. Kocijana — »u glavnom je ona uspjela, pa treba da oživi«. Ovom zakonskom osnovom dolazi se u susret davnim željama šire naše javnosti, da se duž* nosti plaćanja poreza jednako podvrgnu svi državljani i da ne bude privilegisanih staleža. Obzirom na to predstavlja ova za* konska osnova važan akt naše nutarnje unifikacije. A ipak je čudna pojava, na koju ovdje usput upućujem, da mnogi posto* jeće zakone o porezu u bivšim austro=ugarskim pokrajinama pro* glasuju zastarjelim i nesavremenim, da za reformom zakona uzdišu, a kad ona osvane — onda su na jedamput stari zakoni bili bolji! Zbog toga valja da J. Š. U. prosuđuje ovu osnovu sa šireg gledišta interesa države kao cjeline, a ne sa uskog gledišta interesa pojedinca. U svom članku »Predlog zakona o neposrednim porezima s naročitim obzirom na zemljarine«, izašlo u »Šumarskom Listu« br. 12. od 1922. iznesao sam glavne napomene o ovoj zakonskoj osnovi poreza na zemljarinu, a kao odgovor Ministarstva Finan* čija moglo bi J. Š. U. te napomene ukratko formulirati ovako: I. J. Š. U. smatra opravdanim da se porez na zemljarinu povisi, budući da je danas katastralni čisti prihod tako malen i toliko zaostao, da u suštini svojoj predstavlja jednu anomaliju. No u tom nastojanju želi J. Š. U., da se preprocenjivanje kata* stralnoga čistoga prihoda, klasifikacija šuma i šumskoga zem* ljišta, te njegovo razvrstavanje u bonitetne razrede, povjeri dobro školovanim šumarskim stručnjacima, jer je poznata istina, |
| ŠUMARSKI LIST 11/1923 str. 36 <-- 36 --> PDF |
666 Stanovište J. S.´U. prema Zakonskom projektu itd. Uzme li se za osnovku oporezovanja prihodna vrijednost pojedine sastojine, to bi se u šumama prekidnoga gospodarenja oporezovala samo vrijednost godišnjega prirasta, koji preostaje kao razlika između prihodnih vrijednosti dvaju sastojina, koje jedna za drugom slijede. Suma svih prihodnih vrijednosti poje* dinih sastojina jednaka je vrijednosti glavnog sječivog prihoda Au, a zbroj godišnjih renta tih prihodnih vrijednosti jednak je renti normalne drvne mase. Ta je renta kod šume uređene za potrajno godišnje gospodarenje jednaka njenom čistom godiš* njem prihodu. Oporezovanje vrijednosti godišnjega prirasta šume, u kojoj se ne može potrajno godišnje gospodariti, nesmije se više srna* trati kao porez na zemljište, nego kao porez na dohodak, i to, što se porez na zemljište udara na prosječni godišnji prihod bez obzira na njegovu eventualnu promjenljivost, koja je skoro svake godine redovna kod šume u prekidnom gospodarenju. Protiv toga, što se različito oporezuju šume, s kojima se različito i gospodari, a koje mogu imati i jednaku površinu, na= vađalo se da se od iste površine šume ubire različit porez i to već prema tome, da li se porezuje šumska ili zemljišna renta. Ti navodi ne počivaju na čvrstoj osnovici te je matematski isto, da je oporezovanje šume u potrajnom gospodarenju prema šumskoj renti posvema jednako onom prema zemljišnoj renti u šumi sa prekidnim gospodarenjem. Jedino Bavarska je usvojila u svom poreznom zakonu to ispravno stanovište, da se šume u potrajnom godišnjem gospo* darenju oporezuju prema šumskoj renti, a one u prekidnom gospodarenju prema zemljišnoj renti. U Pruskoj se udara porez na šume samo prema zemljišnoj renti, pa odatle vlasnici šuma uživaju velike prednosti, jer se veliki dio njihove kapitala, koji je sadržan u drvnoj masi, ne opo= rezuje. U bivšoj Austriji, Wiirtemberskoj i Badenskoj šume se opo* rezuju samo po šumskoj renti. Pri tom se tamo kod šuma u pre* kidnom gospodarenju ubire porez tako, da se glavni sječivni pri* hod razdijeli na godine ophodnje i od svakoga se toga dijela uzima stanoviti postotak u ime poreza. Toliko smatra J. Š. U. potrebnim iznijeti glede zemljarine kao poreza na šumsko zemljište, koji je za razvitak našega šu* marstva u budućnosti od velike važnosti. Prema tome drži J.Š.U., da bi se neke ustanove zakonskoga prijedloga imale izmijeniti u naprijed izloženom pravcu. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1923 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Stanovište J. Š. U. prema Zakonskom projektu itd. Ako je poreska stopa 20% čistoga prihoda, to bi posjednik šume morao platiti poreza 28.82 X 20% = 5.76 Din po ha. Iz gore prikazanoga slijedi, da se šumu, u kojoj se prekidno gospodari, valja oporezovati po zemljišnoj renti. Prije se čisti prihod takve šume u prekidnom gospodarenju, koji je valjalo oporezovati, ustanovljivao tako, da se sječivni prihod aritmetički razdijelio na pojedine godine i tako dobiveni dio smatrao se jedinicom vrijednosti šume, uređene za potrajno gospodarenje. Prema takvom razdeljenju morao je posjednik takve šume platiti porez i na kamate drvne mase, koje u šumi nije ni bilo. Radi toga platio je posjednik tako izračunate srednje vri* jednosti šume veći porez, nego li posjednik poljodjelskoga zem* ljišta jednake dobrote. U gornjem primjeru iznosio bi taj srednji iznos _Au_ = 1.500 = D u 100 Prema poreskoj stopi od 20% imao bi dotični posjednik šume platiti porez 175 X 20% = 35 Din, dakle za 35—5.76 = 29.24 D više! Taj znatni višak dolazi odatle, što su u prosječnom iznosu 175 D sadržani kamati drvne mase, koji iznosi 175—28-82 = 146-18 Din, a koje posjednik šume ne uživa, jernemadrvnemase. Te kamate bi uživao tek onda, kada bi osim 1 ha bilo još 99 ha šumom obrasle površine i to sa normalnim razmjerom dobrih razreda. Spoznaja, da je oporezovanje šuma u prekidnim gospoda* renju prema prosječnom prihodu krivo, dovelo je neke na misao, da bi možda bilo ispravnije oporezovati prihodnu vrijednost cijele šume, koja bi se periodički imala odrediti. Nu to se miš* ljenje nimalo ne razlikuje od prvoga, te ni ono nije također ispravno, jer se zemljarinu ima smatrati kao porez, koji se udara na prihod zemljišta, a ne oporezuje se zemljište kao nekakav zasebni kapital. U principu godišnji prihod zemljišta ima se samo jedamput oporezovati, i to, samo u onoj godini u kojoj on uniđe, a dalje više ne. Prema tome bio bi dužan posjednik takve šume platiti porez od prihoda unišlog u dotičnoj godini, a ne od pri* hoda, koji je unišao prošle i koji će unići slijedeće godine. Taj način oporezovanja šume po njenoj prihodnoj vrijed* nosti stoji prema principu oporezovanja zemljišne rente u dia* metralnoj opreci. Ako bi se usvojio princip oporezovanja šume prema njenoj prihodnoj vrijednosti, to bi se prihod svake prošle godine s onim slijedeće godine ponovno oporezovao t. j . poste* peno sakupljeni prihodi od sjetve pa do žetve neprestano bi se oporezovali, što je posve neispravno, jer se godišnji prihod zem* ljišta u principu ima samo jedamput oporezovati. . |
| ŠUMARSKI LIST 11/1923 str. 34 <-- 34 --> PDF |
664 Stanovište J. Š. U. prema Zakonskom projektu itd. gov živi inventar stoka, koja po mišljenju nekih ima istu gospo* darsku funkciju kao i drvna masa sastojina. To ali stanovište nije ispravno, jer se stoka jednog poljo* privrednog dobra ne može oporezovati, budući da se ona uzdr* žaje od prihoda toga dobra i da je tako reći njegov sastavni dio. Ispravno bi bilo to stanovište tek onda, kad bi se od sirova pri* hoda poljoprivrednog dobra odbili troškovi uzdržavanja stoke, odnosno da njihov vlasnik računom ustanovi koliku vrijednost predočuje snaga stoke uložena u obrađivanje poljodjelskog tla, te da se ta vrijednost stavi u ravnotežu sa troškovima uzdrža* vanja dotične stoke. Jedino u onom slučaju morala bi se stoka oporezovati, ako je ona sama sebi svrhom gospodarenju, te se hrani krmom, koja se na vlastitom posjedu ne proizvodi, nego se sa strane kupuje. Toliko neka bude rečeno o principijelnom oporezivanju po* trajnog šumskog gospodarstva. 2. Oporezivanje šuma kod prekidnog gospoda* r e n j a. Kod ovoga načina šumskog gospodarenja, vrijednost glavnog sječivog prihoda na kraju turnusa, plus prolongirani međuužitci, koji su tjekom turnusa unišli, odbivši vi istom vremenu izdane troškove, jednaka je konačnoj vrijednosti u tom vremenu postig* nutih zemljišnih renta, odnosno kamatima prihodne vrijednosti zemljišta. Šume ove vrste gospodarenja jesu po površini malene; to su većim djelom šume seljaka. Sječivi prihod tih šuma može se predočiti kao suma vrijednosti sviju dobara, koja budu svake godine proizvedena i na kraju vremena produkcije užita. Takav proces produkcije dobara jednak je onom, kao kad bi netko stanovitu svotu novca kroz dulje vremena svake godine u štedionicu ulagao i sve te iznose zajedno s kamatima najedamput podigao. Ako želimo čisti zemljišni prihod, koji na koncu ophod* nje polučimo jednolično razdijeliti na pojedine godine, to dotični račun možemo na osnovu ove jednadžbe provesti r(1 opU -1) Au + Da . 1, op»-+ . . . — V(l,opu — 1) — C. l,opu = ´ o, op Ispuste li se iz računa međuužici, upravni i kulturni troškovi čisti prihod šume, koja se prekidno uživa. < A u 1. Je r = ~.^~.—. °´op1 opu — 1 Taj matematski izraz predočuje rentu zemljišta ili prosječni Uzmimo da je sječivni prihod A = 17.500 Din, te ako je p = 3%, to renta zemljišta, koja se ima oporezovati, iznosi 17500 —- X 0,03 = 28,82 D. 1,03 -1 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1923 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Stanovište J. Š. U. prema Zakonskom projektu itd. 663 se vodi potrajno gospodarenje ima oporezovati prema šum* skoj renti, a ne prema zemljišnoj renti. No daljnja konsekvencija toga bi bila, da se od zemljišta, obraslog šumom plaća više poreza, nego od toga zemljišta, kada bi se kao ziratno tlo iskorišćivalo. Stari zakon o zemljarini u krajevima bivše Austrougarske nisu usvojili načelo da se porez za šumska zemljišta propisuje po šumskoj renti, nego su tu rentu identificirali sa zemljišnom ren* tom ziratnog tla, pa su šumu oporezovali jednako kao i oranicu i livadu. Ako tome dodamo, da su prihodi šuma bili prije procje* njivani na osnovu niske cijene drva, i da svi prihodi šume nisu bili točno fiksirani, to vidimo, da se šumskom gospodarstvu prije pogodovalo pred poljoprivrednim gospodarstvom. J. Š. U. to danas ne traži, ali ne može odobriti, da se porez na šumsko zemljište odmjeruje po horentno visokim cijenama drva kao i po metodi, koja za šumsko gospodarstvo ne odgovara (čl. 20.) i koja ne vodi računa o prilikama, o kojima zavisi vri* jednost šuma. Da se gore istaknuti način oporezivanja šumskog i ziratnog zemljišta što jasnije predoči, navada se sledeći primjer: Ako je A. posjednik šume od 100 ha površine, koja je po* trajno godišnje uređena sa turnusom od 100 god., te ako je B. posjednik ziratnoga zemljišta također od 100 ha površine i jed« nake dobrote. Prihodnja vrijednost zemljišta u oba slučaja neka iznosi 1400 Din; ako je p 3%, to zemljišna renta iznosi 1400 X 0.03 = 42 Din po ha. Posjednik šume A. dobiva ali iz nje godišnji prihod 17.500 Din po ha, a od koje svote otpada na zemljišnu rentu 4200 Din (za 100 ha), a ostatak od 13.300 Din otpada na kamate drvne mase cijele šume. Pošto poreska stopa iznosi 20% od katastralnoga čistoga prihoda, to bi posjednik šume A. od svoga godišnjega prihoda 17.500 Din morao platiti poreza od 17.500 X 20% = 3500 Din; od te svote otpada na zemljište 4200 X 20% = 840 Din (za svih 100 ha), a razlika od 3500 — 840 = 2660 ide na drvnu masu šume. Posjednik ziratnoga zemljišta B. dobiva godišnje čisti pri* hod ili zemljišnu rentu 4200 Din, te bi od toga imao platiti poreza 4200 X 20% = 840 Din. Istu količinu poreza plaćao bi posjednik šume A., ako bi se oporezovala zemljišna renta, što je neispravno, jer on godišnje dobiva iz šume 13.300 Din više od posjednika ziratnoga zemljišta (17.500 — 4200). Za godišnji višak na prihodu od 13.300 Din jest posjednik šume bogatiji, a taj prihod pret* stavlja vrijednost drvne mase šume, koja u ovom slučaju iznosi Protiv oporezivanja drvne mase šume moglo bi se navesti, da se kod posjednika ziratnog zemljišta B. ne oporezuje ni nje* |
| ŠUMARSKI LIST 11/1923 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Stanovište J. Š. U. prema Zakonskom projektu itd umnožitelj za razrez poreza na zemljišta dotične grupe (čl. 25). Ta poteškoća leži u tom, što u pojedinoj procjenjenoj grupi može biti različitih šuma po vrsti drva, starosti i načinu uzgajanja, koje se u svojoj vrijednosti međusobno znatno razlikuju, a za njih je »srednji broj« nemoguće izračunati. Ne samo nemoguće, nego je to i nepravedno tako činiti, jer je razlika u vrijednosti šumskoga zemljišta po vrsti drva i blizini prometala daleko veća, nego izmedju ziratnih zemalja iste grupe. Čisti prihod šumskog ili ziratnog zemljišta je njegova zemljišna renta, koja je jednaka razlici izmedju sirova prihoda (brutto prihoda) i upotrebljenih sviju troškova. Ima li se prema pojmu zakona o zemljarini udariti porez samo na zemljište, to je polučena zemljišna renta onaj iznos, koji se ima oporezovanju podvrći. No sada nastaje pitanje, da li je kod šumskoga gospodarstva ispravno i opravdano samo zemljište oporezovati? Pri tom se ima razlikovati potrajno godišnje gospo* darenje od prekidnog gospodarenja. Ta dva raz* lična načina šumskog gospodarenja sastoje se u ovome: Da se iz jedne šume može svake godine zrelo drvo sječi, mora u toj šumi biti toliko sastojina, koliko turnus ili ophodnja broji godina. Pa ako je turnus 100 god. mora u šumi po tom po* stojati sastojina od 1, 2, 3, 4.. . 99 i 100 god., koje se medju* sobno po dobi razlikuju i koje zapremaju jednake površine. Sjekuć u jeseni najstariju 100 god. staru sastojinu dolaze sledeće goidne na red za sječu sadanja 99 god. stara šuma itd. Taj način gospodarenja zove se »potrajno godišnje gospodarenje« (Nach= haltsbetrieb) za razliku od »prekidnog gospodarenja« (Aus= setzender Betrieb), koje se sastoji u tom, da se šuma posiječe, zatim pomladi i čeka dok do sledeće sječe dozrije. Sliku ovog posljednog načina gospodarenja daju nam male seljačke šume, dok onog prvog šume većih površina države, općine i bogatih sopstvenika. J. Š. U. smatra svojom dužnošću da ukratko prikaže način oporezivanja šuma jednog i drugog načina gospodarenja. 1. Oporezovanje šume u kojoj se potrajno godišnje gospodari. Prihodi, koje dobiva posjednik šume uređene za potrajno go= dišnje gospodarenje, sastoji se iz: zemljišnerenteikama* ta drvn e mase , koja se u šumi nalazi. Drvna glavnica, koja često reprezentira 80—90% vrijednosti cijele šume, čini da se šuma može potrajno godišnje uživati. Za vrijednosti iznosa drvne glavnice je posjednik šume bogatiji od posjednika poljo= djelskoga zemljišta jednake površine i dobrote. Ako se kod ovoga načina gospodarenja oporezuje samo zemljišna renta, to ostaje ne oprezovana drvna glavnica, koja predočuje snažno vrelo prihoda vlasniku šume. Iz toga bi slijedilo, da se šuma u kojoj |
| ŠUMARSKI LIST 11/1923 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Stanovište J. Š. U. prema Zakonskom projektu itd. toj komisiji moraju u prvom redu vrednost šuma klasificirati po izvedenim prometalima (ceste, željeznice i dr.), jer vrednost šuma leži samo na dobroj izgrađenim putevima i cestama. Relativna visina zemljišne rente, koja nije ništa drugo nego čisti katastralni prihod zemljišta, zavisi o položaju šume prema drvnom trgu. A drvni trg šume je najbliža željeznička stanica. Drvo naime pripada medju takova dobra, koja po svom volu* menu i težini ima malu vrijednost. No ako uz jednake prilike zavisi visina zemjišne rente o cijeni proizvoda, koji opet zavise o prometalima, to prema tome imadu prometne prilike najveći utjecaj na visinu zemljišne rente. U krajevima, gdje su prometne prilike dobro razvijene i sla* bija šuma više vrijedi od bolje šume u kraju gdje nema promet* nih prilika. U krajevima, gdje su prometne prilike slabije raz* vijene, iskorišćuju se šume prebirnim načinom, a pomlađivanje se obavlja prirodnim putem. Drvo iz takih šuma imalo je god. 1919—1922 visoku cijenu, jer je vladala oskudica na drvu, a sredi* vanjem prilika pasti će visoka cijena drvu, te u zapuštenim kra* jevima ne može se poreska osnovica odrediti po visokim čije* nama iz god. 1919—1922. U tu svrhu predlaže J. Š. U., da se ustanovljene cijene iz god. 1919—1922. uzmu u račun sa 50 % manje. To se obrazlaže time što šumsko gospodarstvo obzirom na prometala stoji mnogo lošije od poljodjelstva. Tako su mnoge šume na inače dobrom zemljištu manje vredne od šuma na lo* šijem zemljištu, gdje su ali razvijena prometala. Istina je, da su izgradnjom željeznica mnoge šume postale pristupačnije i došle bliže tržištu, no ta moderna prometala nisu šumarstvu donijela koristi u tolikoj mjeri, koliko poljodjelstvu, što najbolje doka* zuje statistika cijene žita i drva zadnjega decenija prije rata. U krajevima, gdje zemljišni katastar postoji, projurilo je pola vijeka od njegova postanka do danas. U tom dugačkom vremenu nastale su u šumskom zemljištu mnoge promjene, koje se moraju temeljito ispitati i valjano utvrditi. Posvuda su kod nas mnoge šume iskrčene i u ziratna zemljišta pretvorene, dok su u katastru još uvijek upisane kao šume sa neznatim iznosom zemljarine. Katastralni čisti prihod nije jednak faktičnom pri* hodu zemljišta, nego je od njega mnogo manji. Razlog toj nejed* nakosti za šumska tla leži u osobama, koje su tu klasifikaciju provađale, kao i u načinu određivanja katastralnoga čistoga pri* hoda, kod koga se nije uzimao obzir na cjelokupno gospodar* stvo sopstvenika, nego se taj prihod ustanovljivao za svaku i naj* manju šumsku česticu bez obzira na gospodarsku svezu jedne čestice s drugom. Za šumsko zemljište mora se dakle na drugi način odrediti čisti katastralni prihod, nego za ziratna zemljišta. Teško će biti šume zajedno sa ziratnim zemljištima svrstati u grupe i za njih na jednak način izračunavati »srednji broj«, koji će biti stalan |
| ŠUMARSKI LIST 11/1923 str. 30 <-- 30 --> PDF |
660 Stanovište J. Š. U. prema Zakonskom projektu itd U glavnom šumska zemljišta mogu biti vrlo dobra, dobra i loša. Dakle najviše 3 bonitetna razreda, a ne 8. No budući da novije prihodne tabele za pojedinu vrst drva sadrže samo 4 bo= nitetna razreda, to J. Š. U. predlaže, da se za šume uzmu 4, a ne 8 razreda. Na manje bonitetnih razreda lakše i sigurnije je od* rediti visinu prihoda šume, pa se čisto iz tehničkih razloga pre* poručuje, da se šume klasificiraju u manje bonitetnih razreda, nego li ekonomska tla. Nadalje J. Š. U. drži, da se na bolja zemljišta ne samo po bogatstvu njegovih mineralnih hranila, nego i po ekspoziciji tla udari veća zemljarina, nego li na lošim i mršavijim zemljištima. Prihod šumskog zemljišta ima se prosuđivati po visini ...* malnog prihoda one vrsti drva, koja dotičnom zemljištu najbolje odgovara, a nipošto po vrsti drva, koja u času procjene slučajno na tom zemljištu raste. Zemljište nije ništa krivo, ako na njemu momentano raste loša vrsta drva, kao n. pr. bukva umjesto hrasta. Kao živ dokaz tome navodim da zemljište jedne prizemne kuće u Zagrebu i Beogradu nije manje vredno od zemljišta jedne 4 spratne kuće, koja je uz staru malo vrijednu čatrnju podignuta ili se želi podići. Praktična korist takove ustanove bila bi ta što bi sopstvenioi šumskoga zemljišta nastojali više svoje šume uz* gajati i vještački sa vrednijom i rentabilnijom vrsti drva, a manje bi se zemljišta posječenih šuma bezbrižno prepuštala pri* rodi, da ona na njemu po volji sije sjemenje raznog šumskog drveća. Na koncu ističe se opravdana nada, da će se šumska zem« ljišta vi manje razreda pravilnije klasificirati, da će biti manje relativnih nepravda učinjenih po organima državne vlasti, no koje će se nepravde zacijelo više događati kod klasifikacije zem* ljišta u više razreda dobrote tla, nego li u manje razreda. V. J. Š. U. odobrava, da se ključ poreza na zemljarinu ne povisuje, nego da na snazi ostaje stari ključ 20 % od čistoga katastralnoga prihoda. Pa i taj stari ključ na oko maleni, može da bude za šumsko gospodarstvo od teških posljedica. Naime po odredbama čl. 20 ima se čisti katastralni prihod za šumsko zemljište odrediti po cijenama drva iz god. 1919.—1922. Te cijene bile su tada vrlo visoke i dosegle su neslućenu visinu, tako da je opravdana bojazan, da će na osnovu tih visokih cijena određena visina poreske osnovice teško teretiti vlasnika šuma. Posljedice za šumarstvo mogu odatle biti nedogledne jer će mnogi izgubiti interes za uzgajanje šuma, te napokon što će jednom ustanov* ljena poreska osnovica ostati dulje vremena na istoj visini, a cijene će naprotiv drvu svakako pasti spram cijena iz prošlih godina. Šumarski stručnjaci kao članovi komisije za određivanje po* reza na zemljarinu nebi smjela biti lica za cijelu državu nego za svaku pokrajinu drugi i to za to, što je danas teško naći spo* sobnih i stručno temeljito obrazovane stručnjake, koji bi dobro poznavali šumske prilike u cijeloj državi. Dotični stručnjaci u |
| ŠUMARSKI LIST 11/1923 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Stanovište J. Š. U. prema Zakonskom projektu itd. 659 2—3 godine, a i 10—20 god. Prosuđivanje štete po odnosnom zakonu praktički ne znači ništa, jer su oni, koji šume pale, re* dovno nepoznata lica, a željeznica po njima prouzrokovane štete naknađuje doduše po stručnoj procjeni, no te su oštete redovno ispod faktične direktne i indirektne štete koju bi vlasnik šume morao primiti za svoju šumu. Kod procjene se rednovno uzimaju u račun direktne, a skoro nikada indirektne štete, koje je doduše zbog njihove raznolikosti teško u pravom iznosu pravedno i u prikladnoj formi u račun uzeti. Obzirom na to drži J. Š .U., da bi se požarom uništene šume imale oprostiti od plaćanja poreza najmanje 10 god., i to ako je izgorela površina veća od 1 ha i ako se vještački mora pošumiti. Što se tiče oprosta poreza za pošumljena zemljišta navedena u toč. 5. istoga člana, drži J. Š. U., da bi se tamo određeni broj godina za privatne sopstvenike imao podići od 10 na 20 god., a u šumama općina od 20 na 40 god. To je potrebno učiniti zato, jer obično u toj dobi počinju šume svojim sopstvenicima davati neku korist u vidu međupri* hoda i sporednih šumskih užitaka, pa je pravo, da se od takova zemljišta plaća porez tek onda, kada ono daje neki prihod. U protivnom slučaju ako sopstvenici budu morali platiti porez od mlađih šuma, iz kojih ne mogu imati nikakove koristi, opravdana je bojazan, da oni neće tih zemljišta pošumljivati, što nije intencija ove zakonske osnove. Kao primjer spominjem da porezni zakon u bivšoj Austriji oprašta takove šume od poreza kroz 25 god., u Francuskoj se jedna trećina zemljarine oprašta kroz 30 god., u bivšoj carističkoj Rusiji opraštalo se takove šume kroz 30 god., a zaštitne šume opraštale se od poreza posvema. Isto tako J. Š. U. drži, da bi se posvema oprostio porez na zemljišta šuma, koja rastu na t. zv. apsolutno šumskom tlu, te koja su oblasno proglašena kao zaštitne i zabranbene šume. To je potrebno učiniti tako zato, jer će njihovi sopstvenici potak* nuti tim oprostom poreza i sami tražiti, da se takove šume pro* glase oblasno zaštitnim i zabranbenim šumama, koje će se tako na tim izloženim zemljištima bar donekle moći sačuvati, što žali« bože danas nije slučaj, jer su takove šume dosta uništene. Indirektna korist je daleko veća od direktne koristi zemlja* rine, jer će na taj način u državi biti manje bujica, vododerina i opuzina tla, čije uređenje državu stoji daleko više od zemlja* rine. Osim toga ističe se, da će država od takvih šuma ipak ubirati porez u vidu poreza na ukupni dohodak, imovinu, koje će poreze sopstvenici šuma morati plaćati. IV. J. Š. U. drži, da se sadržana ustanova u 61. 19. »da svaka kultura zemlje može imati najviše 8 klasa« — ne može na šume primjeniti jednako kao i na ziratna zemljišta. U šumarstvu nema zemljišta sa tako finom nijansom dobrote tla kao možda u poljo* privredi. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1923 str. 28 <-- 28 --> PDF |
658 Stanovište J. Š. U. prema Zakonskom projektu itd. da svaka šikara ne zaslužuje da se naziva sa riječi »šuma«, te na* pokon i zato što sva šumska zemljišta nisu jednake dobrote. Tako su n. pr. u brdskim krajevima zemljišta na sjevernim stra* nama najbolja, pa redom slabija na istočnoj, južnoj i najslabija na zapadnim stranama. Ta razlika može biti da varira među* sobno između sjeveroistočne i jugozapadne strane za 100 %, kako to pokazuju prihodne tabele za bukvu, gdje je na prvom bonitetu u 100*toj godini drvna masa 750 kub. met., a na četvrtom bonitetu masa iznosi jedva 400 kub. met. po ha. II. U cl. 9 zak. o zemljarini sadržana ustanova, da poreska obaveza postoji za sva zemljišta, koja se obrađuju ili se mogu obrađivati — valjalo bi proširiti još onamo, da poreska stopa bude relativno veća za zapuštena, ali inače plodna zemljišta, koja su u rukama općina kao što su n. pr. općinski pašnjaci, po* vršina kojih samo u Hrvatskoj i Slavoniji iznosi oko pola mili* juna jutara. Tako proširenom zakonskom ustanovom drži J. Š. U., da će općine početi više brige posvećivati svojim pašnjacima, da će ih uređivati, te od korova i šikarja čistiti, da po njima raste bujna trava, kako bi tako nestalo one žalosne oznake za općinske pas* njake: »svačije i ničije«. Pitanje racionalnoga uređivanja općinskih pašnjaka stoji naime u uskoj vezi sa racionalnim šumskim gospodarstvom, jer što budu općinski pašnjaci bolji i uredniji, to će biti manja po* treba i redi zahtjevi naroda za šumskom pašom. Tu činjenicu ističe J. Š. U. sa naročitom napomenom, da se šumska paša i racionalno šumsko gospodarstvo međusobno slaže kao dva ele* menta: vatra i voda. III. J. Š. U. smatra svojom dužnosti, da 51. 11. osnove poreza o zemljarini, toč. 4. i 5. dade sledeći komentar: Tamo naime stoji da se povremeno oslobađaju od poreza na zemljište »požarom uništene šume na više godina prema šteti odnosno zakonu« i »zemljišta, koja su privatni sopstvenici pošumili po uputi i nadzoru okružnih šumara za vreme od 10 go* dina, a koja općine pošume za vreme od 20 godina. No ako su šume zasađene na takovom tlu, koje nije prikladno za nikakvu drugu kulturu, osobito na pjeskuljama, na kamenitim ili vodo* derinama izvrgnutim mršavim oranicama ili pašnjacima, šumskim goletima, može se oslobođenje od poreza produžiti u oba slučaja do 40 god. prema teškoći i trošku pošumljenja.« Te zakonske ustanove vrlo su važne, pa bi ih trebalo u sle* dećem pravcu izmjeniti odnosno nadopuniti. U toč. 4. ne kaže se tačno broj godina za koliko su od poreza oproštene šume, koje su od požara uništene. Zakonska ustanova »na više godina prema šteti po odnosnom zakonu« — predstavlja nešto neodređena što nebi smjelo biti u poreznom zakonu, koji mora za svakoga biti jasan i nedopuštati o njemu različna tu* mačenja. Pod ustanovom »više godina« može se razumijavati |