DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1923 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Prodaja drva iz državnih šuma u Potkarp. Rusiji. 587


nati s dovoljnim brojem kupaca, naročito kada se radi o takovoj
množini bukovine. S toga smatram zgodnijim, ako se osigura
prodaja i za manju ali sigurnu cenu, nego čestu, a problema*
tičnu prodaju za visoke cene, koje se istina u ofertima ponude,
ali ne dugo iza prodaje dolaze već ti dobri kupci s molbama, da
im se naknadno snizi cijena.


Trebao bi se još pobliže pozabaviti prigovorima, koje stav*
lja g. ing. Opletal pojedinim člancima ugovora, ali mislim, da bi
to bio uzaludan gubitak vremena i prostora, te ću počekati dok
ne bude podvrgnut novoj temeljitoj kritici pravi projekat ugo*
vora, koji se znatno razlikuje od objavljenoga.


Ministarstvo Poljoprivrede biti će zahvalno, ako se pravi
projekat naumljenog ugovora podvrgne ne samo stvarnoj kritici,
nego ako kritičari dođu u isto doba i s konkretnim, pro«
vedivim predlogom, kako da se dobije potreban in*
vesticijoni kapital, i kako da se osigura prodaja
drveta u državnim šumama Potkarp. Rusije uz normalno prove*
denu eksploataciju.


Ing. Josef Opletal :


Prodaja drva iz državnih šuma u Potkarp. Rusiji.


Moji članci o tome predmetu, objavljeni u »Lidovym Novi*
nama«, našli su u javnosti na znatan odziv. Kako politički tako
i stručni listovi, odlučno su suđivali prodaju; samo »Tribuna«
u brojevima od 4. i 12. avgusta u anonimnim (sigurno od Minist.
Poljoprivrede inspiriranim člancima), zalaže se za ugovor. Osim
toga donele su »Lidove Novine« u brojevima od 14. i 15. avgusta
članke o toj stvari iz pera gosp. Ing. Simana, šumara-stručnjaka
i osnovatelja toga ugovora Minist. Poljopr., napisane s namerom,
da oslabe dojam mojih članaka i da obrazlože opravdanost
ugovora.


Glavni razlog, kako »Tribune« tako i gosp. Ing. Šimana
ukazuje na to, da su moje tvrdnje i iz njih izvedene posledice
netačne, jer sam podvrgao kritici prvobitni predlog ugovora,
koji je daljim pregovaranjem s američkim društvom znatno pro*
menjen i poboljšan. Gosp. dr. Ing. Šiman ne navodi te izmene i
uopšte ni ne pokušava, da na temelju sadanjeg predloga za
ugovor pobije moje tačne i stvarne prigovore, koje sam učinio
skoro protiv svih članaka ugovora. »Tribuna« je objavila objaš*
njenje, kojim je Minist. Poljopr. popratilo sadanji tekst ugovora,
predanog Minist. Savetu na odobrenje. Iz tih objašnjenja, koja
obuhvataju i dosta neznatne pojedinosti, moguće je stvoriti tačan
sud o opsegu sadanjeg ugovora.


K tome dodajem: Predlog ugovora, koji sam podvrgao kri*
tici u »Lidovym Novinama« bio je poslan u mesecu martu od
Minist. Poljoprivrede, Ministarskom Savetu s preporukom, »d a




ŠUMARSKI LIST 10/1923 str. 18     <-- 18 -->        PDF

588 Prodaja drva iz državnih šuma u Potkarp. Rusiji.


bi se mogao sklopiti predloženi ugovor.« Predlog
je bio isto tako poslan petorici članova parlamentarne komi;
sije koaliranih stranaka, t. zv. »drvarska petorica«. Od jednog
člana te petorice bio sam i ja pozvan, da dam svoje stručno
mišljenje o tom ugovoru, što sam učinio pismeno polovicom
maja. Moje mišljenje, koje sam objavio i u članku u »Lidovym
Novinama«, došlo je do ruku gosp. Ing. Šimana. I sigurno se ne
udajujem od istine, kada tvrdim, da je moje mišljenje bilo
vodičem gosp. dr. Ing. Šimanu u daljem pregovaranju, koje je
povelo Minist. Poljoprivrede, da bi podvrglo reviziji taj u mnos
gim pravcima pogrešan i naprosto neprihvatljiv ugovor, koji je
bio predan Minist. Savetu na odobrenje. Prema tome podvrgao
sam kritici oficijelni predlog ugovora, koji mi je bio pristupačan;
nisam tek mogao kritikovati nešto, što je bilo na temelju mojih
prigovora, pri zatvorenim vratima, na novo ugovoreno.


Iz objašnjenja objavljenih u »Tribuni« vidi se, da je prvo*
bitni predlog ugovora nešto poboljšan, ali te izmene nisu niti
mnogobrojne, niti je uopšte što u osnovi izmenjeno, kako to
navađaju objašnjenja, i kako to tvrdi gosp. dr. Ing. Šiman Baš
naprotiv revidovani ugovor ostaje gotovo u svim temeljnim
ustanovama nepromenjen i prigovori koje sam učinio ugovoru
v »Lidovym Novinama« ostaju u vrednosti i s obzirom na novi
predlog.


Iz objašnjenja je jasno, da je i sada predmet ugovora sve
drvo, koje bude izrađeno u državnim šumama u Potkarp. Rusiji
u toku 30 godina (naravno izuzimajući drva za vlastitu potrebu,
deputate i Servitute); da društvo može zahtevati izmenu gospo*
darskih osnova; da će seču i dovoz drveta na mesta, gdje će
so ono predavati, vršiti država sama na svoj riziko; da će se po
mogućnosti iz svega drveta praviti trupci (iz bukovine, koja
sačinjava 60 do 70% sveukupne količine, ne dobiva se mnogo
trupaca); da je i sada visina prostornih metara neobična (sni=
žava se samo od 120 cm na 115 cm); da cene drveta, ugovorene
u zlatnim dolarima mogu biti nakon prvih 15 godina, »kada se
ćelo poduzeće i trgovina razvije« revidovane; da društvo mora
plaćati račune tek dosta dugo nakon preuzimanja drveta i da
za slučaj neplaćanja na vreme podleži društvo kazni, (koja će se
u praksi sigurno pokazati neprovedivom!); da je ustanovljen tač=
niji način preuzimanja drveta; da se osiguranje industrijskih
zavoda protiv požara mora vršiti u sporazumu s Minist. Poljos
privrede; da se Minist, ima s društvom sporazumeti samo u glav*
nim trasama šumskih komunikacija i da je doba za napuštanje
industr. postrojenja i skladišta ustanovljena još na 1% godinu
i konačno da osim zastupnika Minist. Poljoprivrede u upravnom
i nadzornom odboru društva, na čijem čistom dobitku će i država
učestvovati s 25%, bude postavljen vladin komesar, koji ima
pravo da kontroliše ćelo gospodarstvo, na koji god način i u koje
god doba.




ŠUMARSKI LIST 10/1923 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Prodaja drva iz državnih šuma u Potkarp. Rusiji. 589


Novo je samo to, što će društvo za prvih pet godina davati
državi po potrebi (?) založnice, ukamaćene s 5% za isplatu inve*
sticijonog zajma, upotrebljenog za državne šume u Potkarp.
Rusiji. O značenju toga ne ću da se izjasnim, dok ne budem znao
tačno tu ustanovu, i kakav je njezin cilj. Važna svakako nije.


U svemu tome ne može se posmatrati nekakovu osnovnu
izmenu uslova i prema tome ne mogu otstupiti od svoga miš«
ljenja iznesenog o tome ugovoru.


Moj nazor o takovim ugovorima uopšte je taj, da ugovor o
liferovanju drva u množini od 1.5 milijuna m3 godišnje (ili kako
se sada navodi samo 1 milijun) — izrađen u državnoj režiji i
transportovan daleko na mesto predaje, pri čemu mora država,
da najpre izgradi komunikacije — za stalnu cenu, a kroz 30 god.
ne može biti dobar i ništa neće vrediti niti ponovne revizije
ugovora, koje će provesti Minist. Poljoprivrede na temelju pri*
medaba ostalih Ministarstva. Ja tvrdim, da će taj ugovor biti
propast, kako za drž. šume u Potkarp. Rusiji tako i za one na*
meštenike, koji će biti postavljeni da ga provađaju, a isto i za
samu centralnu šumsku upravu. To je uopšte strašno, da je
Minist. Poljoprivrede obišlo generalnu direkciju drž. šuma i ima*
nja, koja je u prvom redu pozvana, da učestvuje u prosuđivanju
ovakovih dalekosežnih projekata čisto šumske struke, te je pri
zatvorenim vratima izradilo tako ogroman projekt, a nije bilo
ni sigurno, da li je taj projekat za državu i za njezine šume u
Potkarp. Rusiji uspešan i uopće tehnički provediv. Primedbe
ostalih Ministarstava, što potiču većinom od nestručnjaka, ne
mogu pomoći, da se resi to potpuno stručno i tako komplicirano
pitanje, jer i u stvari nepogodne, te s gospodarskog gledišta
rđave uslove, moguće je ipak metnuti u juridički ispravnu formu.
Isto tako finansijeri i drvni industrijalci ne mogu prosuditi ceo
taj opsežni kompleks šumsko-gospodarskih pitanja, akoprem je
važna strana tih pitanja i samo iskorištavanje i industrijsko obra*
đivanje drveta. Jer ovde se ne radi samo o toj stvari, nego i o
ispravnom šumskom gospodarenju, a za to je pozvan šumar, koji
poseduje osim znanja potrebnog za (obrađivanje drveta još i
znanje, kako se gaji i othranjuje šuma. Ne smemo
dozvoliti, da na Potk. Rusiju iza nas dođe uništenje; mi hoćemo
prije svega, da tamo gospodarimo, a za to su u prvom redu po*
zvani šumari, koji za sobom imaju veliko životno iskustvo. U
našoj državi imamo istaknutih šumara, treba samo da se na
njih obratimo, pa da dođemo do ispravnog rešenja pitanja o
iskorištavanju šuma u Potkarp. Rusiji, kako to želi i gosp. Ing.
Šiman. Mišljenja takovih, u svakom smeru nezavisnih stručnjaka
trebalo je da pribavi Minist. Poljoprivrede prije, nego li je ugo*
vor predalo Minist. Savetu.


Gosp. dr. Ing. Šiman iznaša opšta gledišta, koja dolaze u
obzir u Potkarp. Rusiji i misli, da treba čim prije nešto početi
raditi, jer je problem šumskog gospodarstva u tom delu repu*


2




ŠUMARSKI LIST 10/1923 str. 20     <-- 20 -->        PDF

590 Prodaja drva iz državnih šuma u Fotkarp. Rusiji.


blike narodnogospodarski, socijalni i politički faktor i kod toga
da država ne treba da direktno zarađuje. Tim hoće da otkloni
prigovore, koje sam izneo protiv projekta sa stanovišta finan*
sijskog, označivši tu prodaju kao veliki gospodarski gubitak.
Naše poznavanje Potkarpatske Rusije već je tako rašireno, da
se neće naći nikoga, tko bi se protivio, gospodarskom podizanju
te zemlje, dizanju njezinog blagostanja i kulturnog nivoa tamoš*
njeg stanovišta. To je i moje osvedočenje, ali je pitanje, kojim
putem treba ići, da se dođe do toga cilja, no, da pri tom država
ne izgubi svog šumskog kapitala u Potkarp. Rusiji, a i da ne
nadoplaćuje pri tom poslu. Da se proda sve drvo u Potkarp.
Rusiji na način predložen od američkog društva značilo bi nado*
plaćiVati na tamošnje gospodarstvo daleko više milijuna, nego
što se to čini sada. S gledišta socijalnog radi se u Potkarp. Rusija


o tome, da se u prvom redu tamošnje stanovništvo zaposli, i da
pri tome uzmogne nešto zarađivati. Ali to se ne može postići
bez investicija za transport i industriju. Tu dolazimo na pitanje,
koje je opširno obradio gosp. dr. Ing. Šiman, a u kojem se s
njim tim više slažem, što sam upravo ja uvek smatrao to kao
conditio sine qua non šumskog gospodarstva u Potkarp. Rusii´
i kao neizbežnu osnovu svakog gospodarskog napretka, kako to
svedoči investicioni program, koji je izrađen na moj poticaj u
generalnoj direkciji državnih šuma. Kao što svako trgovačko
poduzeće treba za svoj posao kapital, tako se isto ne može ni u
državnim šumama, osobito onim u Potkarp. Rusiji, raditi bez
kapitala, uloženog u prvom redu u transportna sretstva. — Dr*
žava, kao vlasnik šuma, ako hoće da u svojim šumama ispravno
gospodari, ne može obići nešto, što smatra kao samo po sebi
jasno svaki trgovac, koji želi, da ima iole napretka. Tu stojimo
pred alternativom koja se nikako ne može obići. Ili hoćemo ,
da u svojim šumama ispravno gospodarimo, onda moram o
činiti sve ono, što je za to neophodno potrebno i što čini svaki
trgovac i svaki privatni posednik šuma, t. j . uložiti u šume po*
trebne investicije i osigurati si iz šume na taj način siguran dobi=
tak; ili nećemo i nemožemo investirati, čime dokazujemo,
da nismo sposobni upravljati s državnim šumama. U tom slučaju
bi se morali pitati, zašto onda podržavljujemo privatne, dobro
upravljane šume, kada u njima ne znamo ili ne možemo tako
gospodariti, kako su u njima gospodarili dosadanji vlasnici? Ne
samo u šumama Potkarp. Rusije, nego i u Slovačkoj, Češkoj i Mo=
ravskoj trebati će u šumama investicija, a iz toga je jasno, da
će se naći društava, koja će državi, ponuditi sličnu pomoć, kao
što to sada biva u Potkarp. Rusiji i da će na koncu i u Češkoj
šume postati akcionarske.
Misli li možebiti itko, da američko društvo, koje kupuje
drvo samo u vezi s investicionim zajmom, čini to iz neke naro*
čite simpatije za československu državu? To društvo sigurno
računa s ogromnom zaradom — koja se baš ne mora očitovati




ŠUMARSKI LIST 10/1923 str. 21     <-- 21 -->        PDF

Prodaja drva iz državnih šuma u Potkarp. Rusiji. 591


pri podeli dobitka s državom — i tako će na koncu konca čitava
bilansa te trgovine, to jest prodaja drva skupa sa zajmom biti
za državu spojena s ogromnim gubitkom. Sklapanje toga zajma
u svezi s prodajom drva sliči radu čoveka, koji bez obzira na
budućnost pošto poto nabavlja novac, samo da bi se izvukao iz
momentanih neprilika. Našoj državi nije potrebno, da vodi ta*
kovu politiku osobito kada se radi o srazmerno maloj sumi od
10 milijona godišnje u toku od 10 godina i o investicijama, za
koje se može sa sigurnošću reći, da će biti produktivne.


Ponovno tvrdim, da si samo direktnim ulaganjem investi*
čija, bez obveze na prodavanja drveta unapred na 30 godina može
država osigurati punu dobit u šumama Potkarp. Rusije. Ne će
biti nikakovih poteškoća, da se dobije potreban kredit za te in=
vesticije kod domaćih novčanih zavoda bez ikakovih daljih trgo*
vačkih obveza.


Gosp. dr. Ing. Šiman tvrdi, da Ministar Finansija ne može
dobaviti potreban novac za provađanje investicija. Ali ja pitam,
odakle će Ministar Finansija uzeti onaj novac, koji će država
u slučaju sklapanja tog ugovora morati da doplaćuje na
šumsko gospodarstvo prema sadašnjem stanju, što će biti sigurno
više nego 10 milijona kruna godišnje? Bilo bi svakako mnogo
zgodnije, da izbegavajući tu trgovinu, oslobodimo se gubitaka i sa=
čuvani novac uložimo u investicije. Tim će stanovništvo dobiti
stalnog posla i zarade, resiti će se važno narodno-gospodarsko i
socijalno pitanje Potkarp. Rusije, državne će šume dobiti komu*
nikacije, postati će aktivne i biti će sačuvane od opustošenja. To
se sve može postići bez čarobnog štapića prirodnim putem i na
jednostavan način; ali ako državne šume pod političkim upli=
vom postanu igračkom stranih banaka i poduzetnika, dospeti
ćemo brzo s tamošnjim gospodarstvom do rđavog svršetka.


Ne ću se baviti ostalim opštim tvrdnjama gosp. dr. Ing.
Šimana. Bile su oprovrdnute već unapred mojim člancima u »Li=
dovvm Novinama«. Dotaći ću se samo njegove opaske, da su,
dok sam ja bio direktorom šuma u Banjskoj Bistrici, ostale i
pored povoljne konjunkture, neprodate velike množine mekoga
drveta. Tom opaskom hoće da, opravda »američki« način pro*
daje drva. Istina je, da sam kao direktor šuma u Banjskoj Bi=
strici preuzeo od bivše mađarske uprave veliku količinu trupaca.
Od iste sam dosta toga prodao, a da se ostatak i pored stalnih
ponuda nije mogao dugo prodati, kriva je »drvarska komisija«,
koja nam je svima ostala u zloj uspomeni, a čiji je glavni član
bio baš gosp. dr. ing. Šiman; ona je svojedobno zabranila izvoz.


Da se gosp. ing. Šiman nije potanje zabavio pobijanjem
mojih prigovora, samo je po sebi jasno. Našao bi na mnoge pri*
govore, koji vrede i za novopromenjeni ugovor, i koji se ne dadu
pobiti. Gosp. dr. ing. Šiman prećutao je i ostale važne opaske,
sigurno s toga razloga, što ih ne može opovrći.




ŠUMARSKI LIST 10/1923 str. 22     <-- 22 -->        PDF

592 Prodaja drva iz državnih šuma u Potkarp. Rusiji.


Isto tako treba postaviti pitanje, tko je zapravo to američko
društvo, što mi znamo o tom društvu, kakove stvarne, stručne
i moralne garancije daje to društvo, za koje treba da se vežemo
31 y% godinu? To je neobično dug trgovački brak i treba dosta
smelosti, kada se država vezuje za dobu od 31x/2 godine. Svekada
bi to društvo, na čelu s gosp. Herzem (po najnovijem već Her*
cem) i davalo u sadašnjosti sve garancije za solidan posao, može
se dogoditi, da u toku od 3P/2 godine nastane takova izmena,
da bi nam bilo vrlo milo, kada bi se mogli resiti toga ugovora.
Ali takovi trgovački ugovori ne mogu se tako razrešiti, te bi
mogao nastati za državu vrlo mučan zajednički rad. Već iz toga
razloga ne bi bilo savetno staviti sve na jednu kartu, nego bi
trebalo dozvoliti sudelovanje većeg broja poduzetnika. Kada se
dogodi tu ili tamo kakova manja trgovačka nezgoda, nije, ob*
žirom na kratku dobu trajanja i manji opseg takove trgovine,
nesreća tako velika, kao kada nije sve u svom redu kod podu«
zeca tako velikih dimenzija. Isto je tako i s državnog gledišta
opravdan zahtev, da ne budu uništeni poduzetnici u Potkarp.
Rusiji; bilo bi šta više korisno, da se njihov položaj poboljša
i pojača.


»Tribunu«, koja se tuži, da sam »uzvitlao« pitanje šumskog
gospodarstva u Potkarp. Rusiji, uveravam, da sam to učinio,
kako to lojalno priznaje i gosp. dr. ing. Širiian, samo da bi pri*
pomogao ispravnom rešenju pitanja od dalekosežnog značaja i
da sačuvam československe šumare od prigovora, da se nisu
odazvali na poziv k diskusiji. »Tribuna« također govori o »mojoj
teoriji« u pitanju državnih investicija. Tome skromno prime*
ćujem, da sam možda jedini šumar u čsl. republici, kojemu se
slučajno pružila prilika, da provađa šumske investicije naj*
većih razmera u prilikama, sličnim onima u Potkarp. Rusiji.
Kao činovnik na vodećem položaju gospodario sam i radio
s velikim trgovačkim transakcijama, provedenima pod uti*
čajem tih investicija, pa moje reci nisu teorija, nego izviru iz
žive, na mnogim primerima stečene prakse. »Tribuna« isto spo*
minje, da u celoj šumskoj »aferi« igraju više ulogu osobni nego
stvarni razlozi. Rado bih vidio kakovi su to u mene osobni raz*
lozi. Tako je to uvek u našoj državi, da se iza svega moraju skri*
vati neki osobni razlozi i da se ne može ni zamisliti, da bi netko
mogao izjaviti svoje mišljenje o stvarima — za koje drži da ih
donekle poznaje — samo s tom namerom, da državu sačuva od
štete ili da joj pomogne.