DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1923 str. 40 <-- 40 --> PDF |
504 Projekat zakona o šumama i njegova šumarskospolitička osnovica. ispitujemo razloge, s kojih ustav nije predvidio u tu svrhu i šume općinske i privatne. No mi držimo, da je intencija toga 61. ustava ta, da država i samoupravna tijela podmire samo onaj dio po= treba zemljoradnika, koji se ne može da namiri i z š u ma, koj e su svojina zemlj oradnika ili onoga javnopravnoga lica, čiji je zemljoradnik član. Čini se da čl. 41. Ustava valja tumačiti tako, da se potrebe zemljoradnika moraju podmirivati ovim redom: 1. Iz šume nje= gove vlastite ili one općine, čiji je zemljoradnik član. 2. Onu di= ferenciju, koja se ne može namiriti po tačci 1., treba da namire — u okviru svoga redovnoga prihoda — samoupravne šume. 3. Onu diferenciju, koja se ne bi mogla namiriti načinima pod 1. i 2., pokrit će — u okviru prihoda — šume državne. Kako se iz ovoga razbire, ustav nije predvidio pokrivanje ovih potreba iz onih privatnih šuma, koje su svojina trećih lica. A ipak je poznato naređenje Ministarstva Šuma i Rudnika broj 20.100 prebacilo težište ovoga pitanja na te privatne šume. Mi smo u čl. 43. predvidili namirivanje potreba zemljorad= nika samo za slučaj ekonomske nužde. To smo učinili namjerice s razloga, da se ne bi ta u zakonu predviđena obaveza bilo kad i bilo po kome tumačila kao legalni Servitut. Stvaranje servituta u novome zakonu bilo bi nesavremeno, štetno po šum* sko gospodarstvo, te se ono kao takovo bezuslovno mora ot= kloniti. Kao drugi važni uslov unijeli smo u čl. 43. našega predloga propis, da će država uzeti učešća u podmirivanju obaveza zem= ljoradnika, samo utoliko, ukoliko to stanješume i racijo* nalno gazdovanje šumom bude dozvoljavalo. Na taj smo način svjesno išli za tim, da unesemo u zakon propis, kojim bi se državna šumska uprava mogla da odbrani od neoprav* danih zahtjeva zemljoradnika. (Otvaranje branjevina, novih sje= čina, koje nisu u skladu sa gospodarskom osnovom itd.) Kao treće važno zakonsko naređenje uvrstili smo u čl. 43. propis, da mogu doći u obzir samo one potrebe zemljoradnika, koje čine minimum njegove egzistencije. Time smo htjeli da već a priori isključimo svaki spekulativni interes. Mi nismo našli potrebnim, da veličinu toga minima unosimo u sam zakon. To se ne da ni učiniti, jer taj minimum nije svagdje jednak. On ovisi o prilikama izvjesnoga kraja te se može pro* suđivati samo od slučaja do slučaja. Za građevno drvo ovisi taj minimum o mogućnosti njegove zamjene kamenom, cigljom, betonom itd. Za ogrijevno drvo ovisi taj minimum o načinu iskorištavanja ogrjevne snage (otvorena ili zatvorena ognjišta, potrebe ..... stva i gazdinstva), o mogućnosti iskorištavanja manje vrijednih sortimenata (otpadaka, suvaraka, ležikovine, kore itd.) te o mos gućnosti surogiranja drveta (kuruzovina, kameni ugalj, treset itd.). Za pašu ovisi taj minimum o stepenu intenziteta poljoprivrede |