DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1923 str. 10 <-- 10 --> PDF |
474 Projekat zakona o šumama i njegova šumarsko«politička osnovica. — kako to čini zakon za Kranjsku od 1885. (čl. 1.) — čini nam se izlišnim. Svaki zakon ima donositi samo pozitivne propise a ne još i razloge, zašto se nešto naređuje i zabranjuje. Ovi spadaju u motive zakona. Kad već nije bilo moguće unositi u zakon oznaku pojma krasa i kraškog zemljišta, trebalo je bar povući granic u između naređenja, koja se odnose na goli kras i oni h ostalih , koja vrijede za sve šume. Ovo je trebalo učiniti s razloga, jer ima šuma na kraškom području, koje su potpuno sklopljene te za koje nema potrebe posebnoga psotupanja obzi= rom na zašumljavanje. Te potpuno sklopljene šume na krasu ostaju pod nadzorom šumarskospolicijske vlasti kao sve druge van krasa. No ako se ukaže potreba da se i one supsumuju pod naređenja o zasuni* ljavanju krasa, dano je kraškoj komisiji ovlaštenje (čl. 82.) da to ona može provesti (čl. 67.). Budući da pitanje pošumljenja krasa prema našem shva* tanju nije policijsko, već šire nacijonalno^ekonomsko, bilo bi neispravno, da se provođenje zakonskih naređenja, koja se odnose na kras, dadu u ruke policijskoj vlasti. Mnogo je pravih nije, da se taj rad povjeri zasebnom administrativnom organu: kraškoj komisiji. U toj komisiji treba da budu zastupane sve interesovane stranke. To bi bili zastupnik sopstvenika šume, zastupnik samoupravnoga tijela, zastupnik državne vlasti, šumarski stručnjak i gospodarski stručnjak (čl. 68.). Napose moramo upozoriti na jednu prividnu paradoksnost u kraškome pitanju. Govorili mi koliko nam drago o pošumlja* vanju krasa ne smijemo nikako pregledati, dajetežištekraš* koga pitanja zapravo na pašnjačkom pitanju. Ovu su spoznaju neosporno utvrdili Wessely, Petrović i Kosović u, svojim odličnim radovima, na koje se ovđe oslanjamo izno* šeći naše gledište. To leži u prirodi same stvari. Sticaj prilika na krasu tako je neobičan, da značenje paše samo po sebi iskače na prvome mjestu. Ponestatak kulturnoga tla isključuje zemljo* radnju, ponestatak hranivih slojeva tla isključuje uzgoj šume. Preostaje dakle stočarstvo kao jedina moguća forma privrede. Kako je ispašom, koja je trajala stoljeća, gotovo posvema iscrpena i uništena snaga tla, nastaje potreba da se za ishranu stoke traže kudikamo veće površine od onih, koje bi potrebne bile, da je snaga tla neoslabljena a pašarenje racijonalno. Kad znamo dakle, da je težište kraškog pitanja u pitanju paše, onda je razumljivo, da i sama kodifikacijamora da uzme svoje ishodište u pašnjačkom pitanju. Dosljedno tome smatrali smo potrebnim, da se na prvom mjestu iznese propis, koji mora da predhodi propisu o samom pošumljavanju. A to je: da se utvrdi i izluči površina zemljišta, potrebnog da se njim namire sve one potrebe na paši, koje čine minimum egzisten* |